Poštovani,

javljam Vam se zbog problema koje ima moja 11 godišnja djevojčica.
Sa 8 godina joj je dijagnosticirana fobija od povračanja, te je učinjeno niz testova zbog sumnje roditelja na aspergrov sindrom. Nalaz psihologinje nakon detaljne obrade pokazao je da djevojčica ima briljantan um, iznadprosječnu inteligenciju po svih 5 ili 6 testova (ne sjećam se), te da misli da nema aspergerov sindrom ali da pratimo daljnji razvoj (slijedi pubertet) i dođemo na kontrolni pregled nakon godinu dana vezano uz fobiju, uz preporuku da se djevojčica uključi u kognitivno – bihevioralnu terapiju po gestalt metodi u svrhu rada s fobijom. Nažalost, u Zadru tada nije bilo stručnjaka s takvim certifikatom za rad s djecom. Kako je situacija bila bolja odmah nakon početka ljetnih praznika, nismo inzistirali i odlučili pratiti njezino stanje.

I evo, dvije godine kasnije, situacija je takva da se pola ljeta svakodnevno žalila na bolove u trbuhu i strah da ne bi povratila. Danas nije išla u školu jer je ujutro imala rijetku stolicu, a često zna doći kući usred nastave zbog bolova u želudcu što je uzrujava jer se boji da ne bi povratila. Zatim ima tremor i samo razmišlja o tome da nešto s njom nije uredu i da bi mogla povratiti što nikako ne želi da joj se dogodi izvan kuće. Ne želi ni jesti da ne bi imala reakcije u želudcu, ali se na naše nagovaranje prisili. Kad je opuštena i ne boli je, čak i pojede dobar obrok.
Prije tjedan dana odvela sam je na hitni pedijatrijski prijem no nije ništa ustanovljeno osim preporuke da ode svom psihologu, gdje smo se još tijekom ljeta naručili ali je termin tek 20/10/2018. Također ima uputnicu za gastroenterologa koji prije dvije godine nije našao znakova koji bi uzrokovali ovakvo stanje. Sada nije u Zadru a čini se da je jedini koji radi takve preglede za djecu pa „čekamo“ termin.

Općenito, situacija je slijedeća (brojni niže navedeni simptomi postojali su i ranije i vjerujemo da je sve nekako povezano) i ne znamo kako joj pomoći s ovim strahom:

-neurorizično dijete
-hiperosjetljiva, posebno na zvuk i svjetlost
-pridružuje se drugoj djeci zbog aktivnosti koja ju zanima a ne zbog njih samih
-nema potrebu za druženjem s vršnjacima (uglavnom je na to mi upućujemo na što pristaje nakon dosta odbijanja ili premišljanja).
– sa tri godine mlađim bratom se dobro slaže, no čim prestane interes za igrom brat joj počne ići na živce i odlazi u svoju osamu
– uvijek ima neki interes koji stalno ponavlja (crta slične likove, izrađuje slične nizove, trenutno je to izrada stalno sličnih animacija pomoću internetskih aplikacija) i o tome bi pričala cijelu vječnost
-frustraciju ili ljutnju izražava crtežom ili stripom – prema riječima učiteljice lik. odgoja iznimno je nadarena za crtanje). Istu tvrdnju smo čuli od ravnatelja glazbene škole i učitelja klavira koji su bili spremni prilagoditi se njenom ritmu kako ne bi napustila školu u drugom razredu ali se ipak ispisala. Shvatili smo da nema potrebe siliti je na daljnje pohađanje glazbene škole u trenutku kad je u svemu vidjela problem (sezona viroza koju je provela zdrava ali kod kuće – tada su strahovi počeli).
-Premda je mirno i dobro dijete koje ima najbolje rezultate u razredu, njezin trud za školu je minimalan (domaći radovi), ali je smeta žamor u učionici i buka na hodnicima škole.
-Od najranije dobi do danas, problem su buka i svjetlost, s tim da buku ponekad zbilja teško podnosi (npr. u kinu, wc-u kada se pusti voda i sl.).
-Školski odmor često provodi sama i kaže da se tada smiruje i odmara od svega i svih u školi.
-Zanimljiva je drugoj djeci pa inicijativa za druženje dolazi od njih (iz razreda) što joj ne stvara nelagodu, a sama se odmakne kad joj druženje dosadi.
-Repetitivno ponašanje je bilo izraženije i vidljivije dok je bila manja, u dobi od 3 – 7 god kad je riječ o njezinim vlastitim ritualima (slaganje nizova igračaka, stvari općenito, odlazak na savanje i sl.) no ona repetitivna ponašanja koja su uključivala roditelje, najčešće mamu, smo nastojali „razbijati“ učestalim pogreškama s mamine strane što bi se nakon dugo vremena pokazalo uspješnim.
-Ovog ljeta je jednom sjedila na prednjem sjedalu automobila i usred vožnje se iznervirala što crta na cesti mora biti isprekidana… „što ne bi bila stalno puna crta a ne ovako isprekidana?“…
-Primjećuje nizove o prostoru, detalje koje je teško zamijetiti (sitnu pogrešku na slici ili sl.), ritam u brojevima, automobilske tablice (raspored slova i brojeva)… Mislila sam da je to neka igra ali jednom mi je pokazala motor na plaži (prethodni dan ih je bilo 10ak) i rekla da je taj i jučer bio tu… s obzirom na ukrase, pitala sam je li ga pamti po resama na volanu (Harley Davidson), a ona mi je odgovorila da ga pamti po registarskim oznakama.
-Od vrtića je majstor za igre memorije, sada zna točno tko što ima kad igramo karte triestine (gdje se prati što je bačeno a što u rukama)…
-Jako je ljuta kad ja nešto zaboravim…a njena ljutnja dugo traje… i stalno inzistira na raspravi oko toga…
-Kad je riječ o dogovorima, fiksira se na sat, dan ili riječ koja se odnosi na taj dogovor i ukoliko se ne dogodi dogovoreno jako se uzruja, što također jako dugo traje. Ipak, uvijek nastoji znati unaprijed što će se događati i kada kako bi se (valjda) na to pripremila… Imam osječaj da svo svoje vrijeme najveći fokus ima na tome da osigura sigurnu zonu za sebe.
-U trenutcima tjeskobe (kad se boji povraćanja npr.) najviše inzistira da je ja smirujem i budem joj dostupna. I da ostane kod kuće, pod svaku cijenu. Budući da je ponekad, čini se, riječ o nervozi želudca, uspijevamo je privoliti da izađe vani u šetnju s nama ali s puno truda i strpljenja s naše strane.
-U stanju je slušati tri kratka glazbena broja stalno ih ponavljajući i prateći ih mimikom unedogled.
-Ima vrlo razvijenu maštu, gotovo kao nekakav tekstopisac za filmove, ali njeno prepričavanje zamišljenog prilično traje. Pročitani tekst prepričava sporo, točno ali nepovezano.
-Voli biti u mom ili tatinom zagrljaju ali ne sudjeluje (nekako se ukipi) i nitko na tome ne inzistira već puštamo nju da određuje. Inače ima neobičan stav, pomalo drven, u hodu i u plesu, i često radi grimase licem ili nekakve ozbiljne poglede (pomalo dramatično).
-S poznatima ima kontakt očima, dok s nepoznatima to bude samo na tren i kasniji razgovor se vodi bez kontakta očima (kao da pogledom odluta drugdje dok (vrlo kratko) odgovara na pitanja). Ukoliko nije njena tema, nije raspoložena za razgovor. Ukoliko jest, priči nema kraja, kao ni ovoj mojoj. 🙂

Kako je svako dijete posebno, trudila sam se izvući najbitnije ali pri tome nisam uspjela sve svesti na samo jednu stranicu pa Vas molim da ne zamjerite na opširnosti. Ona je uistinu čarobna i posebna, i vjeruje u nas i nikoga više, a mi joj ne znamo pomoći.

Hvala na strpljenju i vremenu i oprostite na opširnom opisu.
Srdačan pozdrav!

Poštovana, 

s takvom ste ljubavlju i pažnjom opisali svoju djevojčicu da je nedvojbeno koliko Vam znači i koliko se trudite oko nje.Vjerujem da je čarobna i posebna. Teško bih mogla dati preciznije savjete jer nisam dječji psihijatar, no ako želite stručnije preporuke oko dijagnoze, terapije i mogućeg postupanja, možete možda početi od toga da obavite pregled i obradu u Poliklinici Suvag pa će Vas oni uputiti što je dalje potrebno. 

Sretno!