Poštovani,
Vidim da nemate kategorije audiologija i neurologija pa sam stavila psihijatrija… Mada , nzn kako mi psihijatar moze pomoci s ovim…
Imam 24 godine. Prije 4 mjeseca dozivjela sam akustičku traumu od jednog koncerta( i ne, nisam stajala kraj zvučnika)radi koje sam umalo izgubila sluh. Vec 4 mjeseca imam tinitus u oba uha kao i hiperakuziju, radi kojih sam bila u teskoj depresiji 3 mjeseca te sam ozbiljno razmisljala o samoubojstvu . Sluh mi je u redu prema standardnom audiogramu. Ipak, zujanje kao i bol na zvukove koja se ,Bogu hvala, umanjila, ukazuju na to da imam slusno ostecenje. Inace, dosta sam se informirala o svom stanju jer znam da audiolozi kao i neurolozi ne mogu pomoći. Svjesna sam postojanja različitih uzroka ova dva simptoma sto ujedno i cini ove simptome kompleksnima i neizljecivima. Jedini savjet koji sam dobila je da moram naučiti zivjeti s tim, sto i pokusavam napraviti. Srećom tinitus cujem samo u tišini, ali hiperakuzija mi je znala otežavati zivot jer su me boljeli, i Jos ponekad bole svakodnevni zvukovi. Svjesna sam da ima mnogo teskih i neizljecivih bolesti, ali me ljuti generalni stav prema ovome od čega patim. Nitko medju doktorima moje stanje nije cak ni shvatilo ozbiljno. Samo me se poslalo kuci i tretiralo me se kao da pretjerujem , trazim paznju.Uistinu je porazavajuce to sto se o hiperakuziji kao i tinitusu ne prica mnogo medu nama mladima. Jos gore je sto se ovo svrstava u nekakav psihološki problem koji se ide liječiti kognitivno bihevioralnom terapijom, a da ne govorim o antidepresivima koji znaju pogoršati tinitus. Mislim , ovo je stvarno fizicko ostecenje(barem u mom slučaju) , a ne nesto sto sam ja umislila u svojoj glavi.Ljuti me stav doktora prema ovom stanju kao da je ono nista samo zato sto ucinkoviti tretmani Jos ne postoje. Mislim da je uistinu ruzno reci osobi s hiperakuzijom da nauci zivjeti s tim jer se s ovim stanjem zivjeti ni ne moze, ukoliko je ono tesko i stalno. Ima dosta istraživanja o regeneraciji sluha putem obnavljanja slusnih dlacica. Unatoč tome, sto se radi Jos o eksperimentalnoj fazi, ovo budi nadu u potencijalni tretman koji bi mogao obnoviti uho te potom eventualno smanjiti hiperaktivnost mozga. Zanima me da li ste vi doktori( audiolozi, neurolozi pa evo i psihijatri) uopce upoznati s ovim pristupom i sto mislite o tome? Cilj moje poruke je bio podici svijest o ova dva fenomena koja i nisu toliko rijetka,ako se uistinu vidi koliko ljudi pati od toga ali ne zele nista reci, a opet su toliko stigmatizirana i samo se pripisuju starim ljudima.
Srdačno.
Pacijent u agoniji

Poštovana, 

pitanje treba uputiit otorinolaringologu.