Vrtoglavica kao simptom javlja se u sklopu poremećaja rada više organskih sustava iako se najčešće povezuje sa središnjim vestibularnim poremećajem.Simptomi uzrokovani vrtoglavicom mogu varirati po intenzitetu.

Vrtoglavica kao simptom javlja se u sklopu poremećaja rada više organskih sustava iako se najčešće povezuje sa središnjim vestibularnim poremećajem.Simptomi uzrokovani vrtoglavicom mogu varirati po intenzitetu. U većini slučajeva su blagi i prolaze spontano.Bolesnike sa vrtoglavicom treba shvatiti ozbiljno jer ona može biti uvod u vrlo ozbiljna stanja.
Vrtoglavica stvara kod bolesnika osijećaj da se predmeti okreću oko njega ili da se on sam kreće u prostoru što dovodi po poremećaja orijentacije. Uz to se često javljaju i vegetativni simptomi poput mučnine i povraćanja koji mogu biti udruženi sa psihičkim smetnjama poput nelagode i anksioznosti.
Normalne ljudske aktivnosti odvijaju se velikim djelom u pokretu pri čemu ravnoteža ima glavnu ulogu.Uravnotežen pokret ovisi o brojnim signalima koji stižu iz raznih organskih sustava.Vid,senzorički živci dubokog osijeta i centri u unutarnjem uhu glavni su čimbenici koji pridonose pravilnoj ravnoteži što je nužno pri svakodnevnim aktivnostima.
Smetnje vida poput dvoslika te neuromuskularne bolesti koje dovode do poremećaja senzoričkih recepora u zglobovima i mišićima šalju mozgu krive informacije o trenutačnoj poziciji i pokretu tijela.Kordinator između vida,mišića,zglobova sa jedne i mozga sa druge strane je vestibularni aparat koji se nalazi u unutrašnjem uhu i odgovoran je za ravnotežu. Informacije iz vestibularnog aparata najčešće služe refleksnom utjecaju na mišiće sa svrhom da se kod promjene položaja tijela održi ravnoteža.Sve te informacije završavaju u malom mozgu i dešavaju se uglavnom nesvjesno.
Da bi ravnoteža bila odgovarajuća nužna je funkcija barem dva navedena sustava.(npr.hodanje zatvorenih očiju neće poremetiti ravnotežu ukoliko senzorički i vestibularni aparat dobro funkcionira).
Vrtoglavicu  kao simptom spominje i do 30% stanovništva. Onih koji zbog vrtoglavice ne posijećuju liječničke ordinacije,liječe se samostalno ili se uopće ne liječe smatra se da ima i do 50%. Većinom su tom male,kratkotrajne vrtoglavice koje ne dovode do poremećaja svakodnevnog životnog ritma.Zbog toga ju bolesnici ne doživljavaju kao ozbiljan problem.Često se bolesnici godinama nose sa tegobama jer nije svaka vrtoglavica razlog odlaska liječniku. Samo 5% njih posijećuje svog obiteljskog liječnika a od toga njih 10% se upućuje na daljnje specijalističke preglede.
Ono što bolesnike dovodi liječniku je :gubitak ravnoteže , nestabilnost , te neurovegetativni poremećaji kao što je mučnina ,povraćanje, osijećaj straha uz vidljive trzaje očnih jabučica(nistagmus).

Po mjestu nastanka vrtoglavice se dijele se na periferne i centralne

Domena otorinolaringologa su periferne vrtoglavice koje su često nepoznatog uzroka, kao što je benigni položajni vertigo koji se javlja pri promjeni položaja glave i Meniereova bolest koja nastaje pri povišenju tlaka u vestibularnom centru.
Virusne i bakterijske infekcije centralnog nervnog sistema , poremećaji cirkulacije,tumori mozga te traume glave također mogu biti uzrok vrtoglavice.
Pri postavljanju dijagnoze prvo treba razlučiti radi li se o vrtoglavici perifernog ili centralnog projekla i sa kojim je simptomima ona udružena.
Na temelju kliničkog otorinolaringološkog pregleda se već po izgledu nistagmusa može zaključiti radi li se o perifernoj vrtoglavici (pravilan horizontalno rotatorni nistagmus).

Ispitivanje sluha(audiogram,govorna audiometrija,timpanometrija,kohleostapedijalni refleks,elektrokohleografija,otoakustična emisija),vestibularni (elektronistagmografija) i testovi prostorne ravnoteže (kraniokorporgrafija) pomažu nam pri postavljanju dijagnoze periferne vrtoglavice.
Na osnovu toga otorinolaringolog razlučuje perifernu od centralne vrtoglavice i upućuje bolesnika na  daljnje pretrage. (MSCT,MR,serologija).
Glavnu ulogu u liječenju vrtoglavica ima farmakoterapija i vestibularna rehabilitacija dok je kirurško liječenje(presjecanje vestibularnog živca)ostavljeno samo za najteže slučajeve.
Sa liječenjem vrtoglavice započinje se prije dijagnostičke obrade jer simptomi često mogu biti vrlo dramatični.Kod blažih oblika dovoljne su  higijenskodijetetske mjere(izbjegavanje pušenja,alkohola,stresa,prekomjernog unosa soli i kofeina,regulacija tjelesne težine i fizičke aktivnosti). Od simptomatske terapije dobar učinak imaju razni nespecifični lijekovi sa hipotoničnim osmotskim djelovanjem,diuretici,kortikosteroidi,vazodilatatori,vitamini B skupine,antiemetici i psihofarmaci.Svi ti lijekovi djeluju na posljedice vrtoglavice (mučnina,povraćanje,strah,nelagoda) a neki imaju i neželjene nuspojave(psihofarmaci).
Specifičnu ulogu u liječenju vrtoglavica ima betahistin koji kao posljedicu svog djelovanja ima vazodilataciju i poboljšanje cirkulacije i na centralnom i perifernom nivou čime se postiže učinak u liječenju vrtoglavica i perifernog i centralnog podrijetla.
Uz farmako terapiju bolesnicima koji imaju opetovane smetnje savjetuje se izbjegavanje upravljanja  motornim strojevima,rad na visinama i rad pri jakim izvorima topline.