Ušljivost vlasišta nije rijetka pojava iako se o njoj ne govori često. Netko tko se nije susreo sa ovim problemom misli da je to nešto što je lako rješivo i ne traje dugo, no netko tko je imao ovaj problem zna da se ušljivost vlo lagano dobije ali se ponekad vrlo teško rješava.

Ušljivost vlasišta nije rijetka pojava iako se o njoj ne govori često. Netko tko se nije susreo sa ovim problemom misli da je to nešto što je lako rješivo i ne traje dugo, no netko tko je imao ovaj problem zna da se ušljivost vlo lagano dobije ali se ponekad vrlo teško rješava. Uš glave (Pediculus humanus capitis) je parazit veličine 2-3 mm, sive ili smeđe boje, koji živi isključivo na vlasištu čovjeka. Hrani se krvlju putem bezbolnih uboda, prilikom čega ispušta slinu koja uzrokuje iritaciju i svrbež vlasišta.

Odrasla ženka živi oko 30 dana te u tom razdoblju snese oko 100 jajašaca. Gnjide (jajašca) su bjeličasto-sjajne, manje od milimetra, poput peruti, ali su za razliku od peruti zalijepljene na vlasi i ne skidaju se tijekom pranja kose i češljanja. Iz gnjida se za 7 dana izlegu uši koje za 14 dana postaju spolno zrele te mogu nastati nove gnjide. Živa uš može jedan do dva dana preživjeti na odjevnim predmetima kao što su kape, marame te na posteljini i majicama. Ušljivost je učestalija u hladnije doba godine, pa se tijekom ljeta viđa nešto rjeđe, a učestalije ju imaju djeca u vrtićima, školama no nije rijetka pojava niti u odrasloj dobi. Uši ne skaču sa osobe na osobu niti grizu, ali je za prijenos potreban kontakt osobe sa osobom. One se ne prenose u bazenima niti putem vode, pa nije moguć prijenos na kupalištima, u saunama i sl.

Na ušljivost vlasišta najviše upućuje uporan svrbež vlasišta koji ponekad može biti zamaskiran prhuti ili seboroičnim dermatitisom. Osobe ponekad misle da im neodgovara određeni šampon i da ih stoga svrbi vlasište i vrlo često i ne pomišljaju da je problem ušljivost. Vrlo često se nastoji  mijenjanjem šampona ili regeneratora za kosu smanjiti uporan svrbež, ponekad osobe misle da su alergične na boju za kosu pa niti ne pomišljaju da je problem ušljivost. Ponekad se tijekom dermatološkog pregleda radi sasvim drugih problema otkrije i ušljivost vlasišta. U djece ušljivost najčešće primjećuju majke kod češljanja ili primjećuju da se dijete stalno grebe po vlasištu. Ponekad cijele obitelji imaju ušljivost vlasišta prije nego se problem dijagnosticira i krene u liječenje. Problem može biti vrlo izražen u vrtićima i školama gdje su česti dodiri glavom pa se ušljivost lagano prenosi.

Postavljanje dijagnoze nije teško jer se prilikom pregleda opažaju gnjide najčešće uz rub vlasišta, na zatiljku i na razdjeljku kose.

U liječenju se primjenjuju određeni šamponi koji sadrže tvari za otapanje gnjida sa vlasi i za uništavanje uši. Šamponi ne smiju biti otrovni za primjenu u djece. Tretman šamponiranja mora ponoviti za 7 do 10 dana. Uvijek je potrebno nastojati maknuti gnjide s vlasi u čemu pomažu specijalni šamponi i gusti češljevi.Danas postoje i posebni ultrazvučni češljevi koji  ultrazvučno detektiraju i uništavaju uši i gnjide. Uvijek je potrebno gustim ćešljem ili specijalnim češljem za tu namjenu skinuti gnjide s vlasi. Također se mora nastojati i s prstima skinuti vidljivu gnjidu s kose. Nakon provedene lokalne terapije potrebno je oprati svu odjeću, posteljinu, a odjevne predmete koji se ne mogu prati potrebno je zatvoriti hermetički u plastične vreće tijekom dva tjedna. Vrlo je važno dobro oprati četke i češljeve koji se koriste svakodnevno. Nikako se ne smiju nositi zajednički odjevni predmeti poput kapa, izbjegavati uporabu zajedničkih češljeva, te korištenje zajedničkih kreveta. Stoga je važno imati kosu zavezanu i izbjegavati dodir glavama, te koristiti preventivne sprejeve koji se nanose na kosu kako bi se izbjegla ponovna zaraza.

Uz svu navedenu terapiju i oprez ponekad ušljivost može biti vrlo uporna i stalno se vraćati. To je stoga sto se ne liječe svi ukućani pravovremeno ili se ne liječe svi učenici u razredu ili djeca u vrtiću pa je netko stalno izvor infekcije. Ako se pojavi ušljivost u školskoj ili vrtićkoj grupi ne bi se smjelo tajiti već bi odgajatelji i učitelji morali upozoriti roditelje na nastalu situaciju.