Disekcija cervikalne arterije je stanje u kojem nastaje pukotina u stijenci jedne od velikih krvnih žila na vratu. Četiri su velike krvne žile (arterije) koje dovode krv u mozak. Dvije karotidne arterije i dvije vertebralne arterije. Karotidne arterije nalaze se u prednjem dijelu vrata i mogu se napipati dok se vertebralne arterije nalaze u stražnjem dijelu vrata u blizini kralježnice. Stijenke arterija sastoje se od tri sloja različitih vrsta tkiva, od kojih svaki ima određenu funkciju. Disekcija nastaje kada pukotina u stijenci arterije dopušta krvi da procuri između slojeva i odvoji ih. Disekcija cervikalne arterije je disekcija bilo koje arterije na vratu. Može zahvatiti karotidnu ili vertebralnu arteriju, a ponekad može biti zahvaćeno više arterija.

Kako nastaje disekcija cervikalne arterije?

Disekcija cervikalne arterije počinje kao pukotina u jednom sloju stijenke arterije. Krv curi kroz ovu pukotinu i širi se između slojeva stijenke. Kako se krv skuplja u području disekcije, stvara ugrušak koji ograničava protok krvi kroz arteriju. Ako je ugrušak dovoljno velik da potpuno blokira protok krvi, to može rezultirati moždanim udarom. Jednako opasno, komadići ugruška mogu se odvojiti i putovati krvotokom, ograničiti dotok krvi u mozak i uzrokovati moždani udar.

Ovisno o tome gdje se disekcija dogodi u arteriji, može uzrokovati izbočenje arterije u području gdje se skuplja krv. Ovo izbočeno, krvlju ispunjeno područje naziva se pseudoaneurizma. Ako su unutar mozga, oni mogu biti krhki i nose rizik od pucanja i izazivanja krvarenja. Ako su u vratu izazivaju simptome pritiskom na okolne strukture. Ponekad se pseudoaneurizme mogu formirati nakon početne disekcije arterije.

Koji su simptomi disekcije cervikalne arterije?

Ponekad je moždani udar prvi znak disekcije cervikalne arterije i potrebno je hitno liječenje. Češće se simptomi razvijaju tijekom nekoliko sati ili dana, čak i kod bolesnika koji imaju traumatske ozljede. Simptomi su općeniti, a ne specifični i uključuju glavobolju, bol u vratu i licu (osobito bol oko očiju), poremećaje vida kao što su dupli vid ili spušteni kapak, pulsirajući zvuk “šištanja” u uhu (pulsirajući tinnitus), i/ili slabost na jednoj strani tijela.

Moždani udar može se razviti satima, danima ili čak tjedan dana nakon pojave ovih simptoma. Ovo je najozbiljniji rizik od disekcije cervikalne arterije.

Što uzrokuje disekciju cervikalne arterije?

Određena medicinska stanja kao što su Marfanov ili vaskularni Ehlers-Danlosov sindrom – tipovi genetskih bolesti vezivnog tkiva – fibromuskularna displazija ili ateroskleroza (nakupljanje masnog plaka u stijenkama arterija) su rizični čimbenici za razvoj disekcije. Disekcija cervikalne arterije kod ovih se bolesnika naziva “spontanom”, što znači da se događa bez traume glave ili vrata.

Disekcija cervikalne arterije također se može pojaviti kao rezultat ozljede vrata (prometna nesreća pri velikoj brzini, pad, kiropraktičarska manipulacija, hiperekstenzija vrata u sportu ili vježbanju). Disekcija cervikalne arterije također je opisana nakon dizanja teških utega.

Visok krvni tlak i pušenje povećavaju rizik od disekcije cervikalne arterije. Neki slučajevi disekcije cervikalne arterije također su opisani nakon invazivnih dijagnostičkih postupaka.

Kako se dijagnosticira disekcija cervikalne arterije?

Kompjutorizirana tomografska angiografija (MSCT anigografija) je zlatni standard u bolesnika sa simptomima disekcije cervikalne arterije. Ovo je neinvazivna vrsta snimanja koja koristi tehnologiju kompjutorizirane tomografije (CT) i kontrastnu boju za dobivanje točne, trodimenzionalne slike arterija na zaslonu računala.

Magnetna rezonantna angiografija (MR angiografija) još je jedna, vrlo precizna, neinvazivna tehnika snimanja koja se može koristiti za dijagnosticiranje disekcije cervikalne arterije. Ova tehnika koristi magnetsko polje i radio valove za dobivanje slika karotidnih i vertebralnih arterija i može se izvesti bez ili s posebnom vrstom kontrastnog materijala.

Osim protoka krvi, ove tehnologije mogu pokazati promjene u dimenziji karotidnih i vertebralnih arterija, krv u stijenci arterije, postoji li pseudoaneurizma ili ne, te promjene u strukturama koje okružuju krvnu žilu. MSCT anigografija je posebno korisna jer može napraviti slike presjeka krvne žile koje će pokazati razdvajanje slojeva stijenke žile karakteristično za disekciju. Ove studije također mogu procijeniti mozak i utvrditi je li došlo do oštećenja moždanog tkiva kao rezultat disekcije.

Doppler postaje sve popularniji kao koristan alat u identificiranju disekcije cervikalne arterije. Ova je tehnologija široko dostupna. Doppler može otkriti abnormalni protok krvi u diseciranoj karotidnoj arteriji. Prednosti ove tehnike su brzina, neinvazivnost i jednostavnost. Međutim, u nekim situacijama disekcija može biti previsoko u vratu ili se možda neće dobro vidjeti ultrazvukom, kao što je slučaj s vertebralnim arterijama.

Konvencionalna angiografija koristi kontrastnu boju i X-zrake za prikaz krvnih žila. Ova tehnika spada u invazivne metode i ima 0,5 posto rizika od komplikacija, uključujući moždani udar povezan s postupkom.

Kako se liječi disekcija cervikalne arterije?

U nekim se slučajevima disekcija cervikalne arterije dijagnosticira tek nakon što se razvije moždani udar. Kod tih bolesnika, cilj je liječenje moždanog udara kako bi se spriječile trajne posljedice.

Kada bolesnik dođe sa simptomima disekcije cervikalne arterije bez moždanog udara, prevencija moždanog udara primarni je cilj liječenja. Odgovarajuće liječenje za pojedinog bolesnika ovisi o tome ima li bolesnik rizične čimbenike poput fibromuskularne displazije ili Ehlers-Danlosov ili Marfanov-og sindroma ili je doživio traumu, gdje i kako je ozljeda nastala te ima li bolesnik druge ozljede ili medicinska stanja.

Liječenje disekcije cervikalne arterije započinje se antitrombocitnim lijekovima ili antikoagulansima za sprječavanje stvaranja krvnih ugrušaka. Antiagregacijski lijekovi poput aspirina ili klopidogrela mogu se koristiti sami ili u kombinaciji. Alternativno se također može koristiti heparin koji se daje intravenozno (kroz venu) ili u obliku injekcije (injekcija) nakon čega slijedi varfarin. Ovi lijekovi sprječavaju stvaranje krvnih ugrušaka i tako mogu pomoći u zaštiti od moždanog udara. Još nema jasnih dokaza da je jedna klasa lijekova bolja od druge za sprječavanje stvaranja ugrušaka u bolesnika s disekcijom karotidne ili vertebralne arterije. Obično se propisuju kroz tri do šest mjeseci, ali nekim bolesnicima može biti potrebno dulje liječenje.

Minimalno invazivni tretmani koji se izvode kroz krvne žile su angioplastika (popravak diseciranog dijela arterije napuhavanjem posebnog balona) ili postavljanje stenta (uređaj nalik mrežici koji drži arteriju otvorenom) te se koriste za liječenje disekcija cervikalne arterije. Ova dva endovaskulna postupka često se koriste zajedno kako bi pružili najdugotrajniji tretman.

Kako prevenirati disekciju cervikalne arterije?

Bolest koja povećava rizik od disekcije cervikalne arterije, kao što je fibromuskularna displazija ili vaskularni Ehlers-Danlosov sindrom zahtijevaju strogi nadzor specijaliste. Smanjujući čimbenike rizika za bolesti srca – zdrava prehrana, kontrola krvnog tlaka, regulacija tjelesne težine, tjelovježba i prestanak pušenja – može se smanjiti rizik od disekcije cervikalne arterije. Disekcija cervikalne arterije liječi se na multidisciplinaran način te u timu sudjeluju neurolozi, neurokirurzi i neuroradiolozi.

Kakvi su izgledi nakon disekcije cervikalne arterije?

Kod spontane disekcije cervikalne arterije smrtnost je manja od 5 posto. Rizik od trajnog neurološkog oštećenja zbog bolesti znatno je veći. Više od polovice bolesnika sa spontanom disekcijom cervikalne arterije razvije moždani udar nakon nekoliko sati ili dana. Unatoč tome, procjenjuje se da se 75 posto bolesnika sa spontanom disekcijom cervikalne arterije dobro oporavi.

Nakon prve incidencije disekcije cervikalne arterije, bolesnici imaju 1 postotni rizik od recidiva godišnje tijekom sljedećih 10 godina. Rizik od recidiva veći je u prvih nekoliko tjedana nakon inicijalnog događaja. Veći je i kod mlađih bolesnika u odnosu na starije, ali mlađi bolesnici bolje reagiraju na liječenje i imaju bolje izglede. Neki bolesnici razvijaju upornu glavobolju nakon disekcije cervikalne arterije koja traje godinama nakon događaja.

Disekcija cervikalne arterije može uzrokovati krvne ugruške u arterijama i utjecati na opskrbu krvlju mozga te je jedan je od najčešćih uzroka moždanog udara u osoba mlađih od 50 godina. Bolesnici koji su imali disekciju cervikalne arterije trebaju biti pod nadzorom neurologa i izbjegavati aktivnosti koje mogu povećati rizik od budućih incidenata.