Kavernomi

Kavernomi su abnormalne nakupine malih krvnih žila veličine  od nekoliko milimetara  do promjera nekoliko centimetara. Građeni su od najmanjih krvnih žila, zvanih kapilare. Tipični kavernom izgleda poput maline. Za razliku od arteriovenskih malformacija, u kavernomima postoji mali protok krvi. Budući da su zidovi kavernoma slabi, relativno lako može doći do krvarenja. Kavernomi se mogu pojaviti u mozgu, moždanom deblu i u leđnoj moždini. Iako većina kavernoma neće izazivati smetnje, neki mogu izazvati epileptičke napade, simptome moždanog udara, krvarenja i glavobolju. U prošlosti su istraživači vjerovali da je većina kavernoma prisutna pri rođenju (urođene). Međutim, sada znamo da se  kavernomi mogu  razviti tijekom života. Kavernomi su dinamične strukture, koje se vremenom mijenjaju u veličini i broju.

Otprilike jedna od 200 osoba ima kavernom. Mnogi su prisutni pri rođenju, a neki se razviju kasnije u životu, obično zajedno s drugim krvnožilnim abnormalnostima, poput venske malformacije.  U većini slučajeva nema jasnog razloga zašto osoba razvije kavernom. U većini slučajeva kavernomi se javljaju nasumično ali se ponekad javljaju u obiteljima – smatra se da je manje od 50% slučajeva genetski.  Oni su poznati kao obiteljski kavernom i obično se stvaraju u ranijoj dobi. Bolesnici s nasljednim oblikom vjerojatno će imati nekoliko kavernoma za razliku od osoba s nenasljednim oblikom (poznatim i  kao sporadični koji obično imaju samo jedan kavernom. Nasljedni (obiteljski) oblik kavernoma ne preskače generacije. Svako dijete pogođene osobe ima 50/50 šansi da naslijedi kavernom.

Koje smetnje izazivaju kavernomi?

Kavernomi često nemaju simptome, ali otprilike svaka treća osoba s kavernomom na kraju razvije simptome, često u dobi od 20 do 40 godina. Vrsta, učestalost i težina simptoma  ovise o lokalizaciji kavernoma. . Kavernomi leđne moždine i moždanog stabla mogu uzrokovati vrlo ozbiljne  simptome.

Tipični simptomi uključuju:

-glavobolju

-epileptičke napade

-neurološke ispade  poput vrtoglavice, nejasnog govora, duplih slika,  problema s ravnotežom i tremora

-hemoraški  moždani udar

-slabost udova

-probleme s pamćenjem i pažnjom.

Epileptički napadaji su jedan od najčešćih simptoma kavernoma i smatra se da 50% bolesnika s kavernomom se inicijalno prezentira s epileptičkim napadajem.  Napadi se obično  pogoršavaju s godinama u vidu sve veće  učestalosti. Lijekovima se može dobro kontrolirati većina epileptičkih napadaja, međutim u nekih osoba lijekovi nisu dovoljno učinkoviti za kontrolu napadaja te je potrebno kirurško uklanjanje kavernozne malformacije.  Kavernomi  leđne moždine mogu uzrokovati utrnulost, slabost, paralizu, trnce, peckanje ili svrbež te probleme s kontrolom mjehura i crijeva. Vjeruje se da je kralježnična moždina najrjeđe mjesto za razvoj kavernoma.

Neurološki deficiti ponekad su uzrokovani krvarenjem iz kavernoma. Ako se novi simptomi pojave zbog krvarenje i traju više od jednog dana, to stanje se naziva “moždani udar”. Ako  kavernom krvari, obično iz njega curi mala količina krvi, pa krvarenja iz kavernoma rijetko uzrokuju smrt ili tešku invalidnost. Krvarenje iz kavernoma ponekad ne uzrokuje simptome.  MSCT snimanje mozga  može  pronaći novo krvarenje  u roku od sedam dana od početka simptoma, dok snimanje mozga MR-om može biti pozitivno u  roku od dva mjeseca od početka simptoma.

Dijagnosticiranje kavernoma

MR snimka mozga uglavnom se koriste za dijagnozu kavernoma. Kako simptomi nisu uvijek očigledni, mnogim se ljudima kavernom dijagnosticira tek nakon MR snimanja iz drugog razloga. U bolesnika koji imaju epileptičke napadaje također je potrebno učiniti EEG snimanje.

Koje su komplikacije kavernoma?

Najviše zabrinjavajuće komplikacije su recidivna (ponavljajuća) krvarenja, koja mogu dovesti do progresivnih neuroloških oštećenja. Rizik od krvarenja razlikuje se od osobe do osobe.

U kavernoma koji nije krvario rizik od krvarenja je  manje od 1% šanse svake godine. Ako je kavernom prethodno krvario, rizik od ponovnog krvarenja svake je godine između 4% i 25%. Rizik od ponovnog krvarenja je najveći u prvih 5 godina. Također je vjerojatnije da će se ponoviti s malformacijama smještenim u moždanom stablu. Krvarenje iz kavernoma često je manje ozbiljno od krvarenja iz aneurizmi ili  arteriovenskih malformacija, jer ne sadrže arterijski krvotok pod visokim tlakom. Simptomi puknuća kavernoma često se iznenada pojave i uključuju iznenadnu, jaku glavobolju koja se razlikuje od prijašnjih glavobolja, mučninu,  povraćanje, osjetljivosti na svjetlost, nesvjestice ili gubitka svijesti i epileptičke napade.

Koje su mogućnosti liječenja

Pri odlučivanju o planu liječenja pažljivo se odmjerava rizik naspram koristi. Potrebno je uzeti u obzir  intenzitet krvarenja, broj kavernoma kao i njihovu lokalizaciju. Neki kavernomi krvare dovoljno sporo da tijelo može ponovno apsorbirati krv. Drugi jače krvare i mogu vršiti opasan pritisak na okolno tkivo mozga. Ako  je došlo do krvarenja kavernoma  vjerojatnost za ponovno krvarenje je velika, i to obično unutar dvije godine od prvog krvarenja. Što je više kavernoma, to je veća šansa za krvarenje.

Neka mjesta su opasnija od drugih. Ako je  kavernom lociran u moždanom deblu,  kori velikog mozga  ili duž leđne moždine, operativni zahvat je vrlo rizičan.  S druge strane, kavernomi na ovim područjima mogu prouzročiti veću štetu kad krvare od kavernoma smještenih negdje drugdje.

Prisutnost drugih endovaskularnih abnormalnosti također utječe na ishode liječenja.   Do 40 posto kavernoma javlja se u blizini venskih malformacija, što može otežati kirurško liječenje. Upravno zbog ovih razloga ponekad se kavernomi samo prate; promatraju se  promjene, nedavna krvarenja ili pogoršanje simptoma. Ako bolesnik ne pokazuje simptome, a čini se da kavernom ne nanosi štetu obično se kavernom nadzire redovitim pregledima. Ukoliko kavernomi izazivaju epileptičke napadaje bolesnici moraju uzimati lijekove koji se nazivaju antiepileptici. Ponekad su epileptički napadaji rezistentni na terapiju i tada u obzir dolaze neurokirurške metode. Operacija mozga učinkovita je u zaustavljanju napadaja, posebno ako se izvodi u prve dvije godine od prvog napadaja. Također je učinkovitiji za one koji imaju samo jedan kavernom.

Kirurški zahvati mogu dovesti do potpunog izlječenja. Obično se operiraju kavernomi koji su krvarili i oni koji rastu ili uzrokuju napadaje. Kavernomi se  kirurški uklanjaju tehnikama mikrokirurgije kako bi bilo što  manje poremećaja u mozgu. Većina bolesnika napusti bolnicu u roku od dva dana nakon zahvata. Ako u bolesnika postoji neurološki deficit provodi se  post-kirurška rehabilitacija. Druga metoda liječenja kavernoma je  stereotaktička radiokirurgija u kojoj se  jedna koncentrirana doza zračenja usmjeri izravno na kavernom. U većini slučajeva daje se prednost neurokirurgiji u odnosu na stereotaktičku radiokirurgiju, jer je djelotvornost radiokirurgije u prevenciji krvarenja nepoznata. Stereotaktička radiokirurgija obično se razmatra samo ako položaj kavernoma čini neurokirurgiju previše teškom ili opasnom.

Prognoza

Simptomi se mogu pojaviti kao posljedica krvarenja te je potrebno pažljivo ih pratiti.  MR i CT snimke mozga mogu se koristiti za otkrivanje krvarenja iz kavernoma ali ne mogu identificirati koji kavernom ima  povećani rizik od krvarenja. Razlog tome  je što značajke kavernoma koje se mogu vidjeti na snimanju mozga, poput povećanja veličine, nisu izravno povezane s vjerojatnošću krvarenja. Iako kavernomi mogu rasti, veliki kavernom nema veću vjerojatnost da će krvariti od malog. Potrebno je odmah potražiti liječničku pomoć ako se jave znakovi i simptome koji ukazuju na krvarenje u mozgu, poput: iznenadne, jake glavobolje, mučnine, povraćanja, slabost ili utrnutosti  jedne strane tijela, poteškoće u govoru ili razumijevanju govora, gubitak vida, duple slike, gubitak ravnoteže.

Životne navike

Studije su pokazale da osobe s kavernomima se mogu baviti aerobnim fizičkim aktivnostima i sportom. Potrebno je regulirati vrijednosti krvnog tlaka te paziti na zdravu umjerenu prehranu. Sigurnost dodataka poput vitamina E, ribljeg ulja i kurkumina nije poznata i nije proučavana u bolesnika s kavernomima. 

Što se tiče lijekova sredstva za razrjeđivanje krvi ne preporučuju se osobama s kavernomima  zbog potencijalnog rizika od krvarenja.  Sigurno je uzimati paracetomol jer  ne utječe na tendenciju krvarenja.

Određeni uvjeti i aktivnosti mogu potaknuti epileptičke napadaje, pa se smatra da je  korisno: izbjegavati pretjeranu konzumaciju alkohola i nikotina, smanjiti stres i održavati kvalitetan san.

Većina bolesnika s kavernomima tijekom života nema nikakvih smetnji, a bolesnici koji su imali krvarećene kavernome većinom  mogu voditi dug i zdrav život čak i nakon krvarenja. Zdrav načina života i smanjenje stresa, sjajni su načini za smanjenje rizika od krvarenja.

Ako se iznenada pojave neurološki simptomi, bitno je odmah se obratiti liječniku kako bi procijenio rizik od krvarenja i započelo liječenje što prije.

Imate pitanje vezano uz vaše zdravlje? Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Pitajte liječnika