Migrena je jedan od najčešćih neuroloških problema i najčešći uzrok vrsta primarnih glavobolja te jedan od najčešćih bolnih sindroma uopće. Javlja se u do 15% opće populacije, češća je u žena mlađe i srednje životne dobi. Statistika navodi da zahvaća čak do 25% žena te oko 9% muškaraca.

Napadi intenzivne glavobolje karakteristični za migrenu mogu se javljati tijekom cijeloga života, sa periodima češćeg i rjeđeg javljanja. Migrena je uz moždani udar jedna od najčešćih neuroloških bolesti koje uzrokuju nesposobnost obavljanja svakodnevnih životnih zadaća tj. jedan je od najčešćih specifičnih uzročnika disabiliteta. Učestali i ponavljajući napadi migrenske boli uzrokuju smanjenje sposobnosti pojedinaca da za vrijeme migrenskih napada normalno obavljaju svakodnevne aktivnosti i poslove, time značajno narušavajući fizičko i psihičko stanje tih pacijenata, ali i kvalitetu njihovog života. Uostalom, poznato je da se migrene povezuju sa većom učestalošću depresije i anksioznosti te da je njihova pojavnost ovisna o intenzitetima i učestalošću migrenskih napada. Zbog utjecaja napada migrenske boli na fizičko i psihičko stanje bolesnika, razumljivo je da se često postavlja pitanje ima li migrena utjecaj i na kognitivno stanje i funkcije pojedinaca. Subjektivni osjećaj smanjenja kognitivnih sposobnosti nije neuobičajen u pacijenata koji boluju od migrene. Iako kognitivno propadanje uobičajeno nije dio simptomatologije koju povezujemo s migrenom, pacijenti najčešće javljaju subjektivan osjećaj smanjenja pažnje, koncentracije te probleme sa memorijom. Ti kognitivni simptomi češći su u akutnim fazama napada migrenske boli, ali neki pacijenti ih javljaju i u periodima bez napada. U migreni su jačina boli, više razine depresije i tjeskobe koje idu sa bolnim podražajima, te loša kvaliteta sna i smanjeno trajanje sna za vrijeme napada povezani sa subjektivnim osjećajem kognitivnoga pada.

Točna povezanost migrene i kognitivne disfunkcije nije u potpunosti jasna. U recentnim studijama pokazalo se da se u mozgu pacijenata s migrenom s vremenom događa reorganizacija neuralnih konekcija u mozgu. Biološki mehanizam koji bi objasnio postojanje kognitivne disfunkcije u migreni je promijenjena funkcionalna organizacija neuronskih mreža koje su primarno zadužene za procesiranje boli te provođenje kognitivnih procesa tijekom proživljavanja bolnih senzacija. Najčešće su zahvaćeni putevi odgovorni za planiranje, pažnju, rješavanje problema, vizualnu percepciju i procesiranje, memoriju, učenje te regulaciju ponašanja. Pojednostavljeno, fizička bol koju pacijenti osjećaju za vrijeme napada uzrokuju da se mozak tih pacijenata fokusira samo na bolove time smanjujući sposobnost usmjeravanja pažnje te moždanih kapaciteta na druge kognitivne zadaće koje bi zdravi mozak inače lakše i brže procesuirao.

Brojne su prospektivne i longitudinalne studije koje su htjele odgovoriti utječe li migrena na kognitivne funkcije u oboljelih pojedinaca, ali zasada još uvijek nema jednoznačnoga odgovora.

O kognitivnim sposobnostima tijekom napada migrene u odnosu na periode bez bolova različita su stajališta. U nekim istraživanjima standardizirani neuropsihološki testovi pokazuju da su napadaji migrene povezani s lošijim kognitivnim performansama u usporedbi s razdobljima bez glavobolje i ta su ispitivanja pokazala različite stupnjeve kognitivnog oštećenja tijekom napadaja. Ipak, kognitivna funkcija u ljudi sa migrenom koja se smanjuje tijekom razdoblja napada, osobito brzina primanja i obrade podataka, jezično pamćenje i učenje, ukazuje na to da je taj kognitivni pad ipak reverzibilna i privremena, a ne trajna disfunkcija te bi mogla biti povezana s rezultatom akutnih bolnih procesa u mozgu. Također, pokazalo se da su povećana učestalost i dulje trajanje napada migrene povezani s lošijom kognitivnom funkcijom, prvenstveno u vidu vidno-prostorne i izvršne funkcije, jezika, apstrakcije i odgođenog prisjećanja. No, postoje i populacijske studije koje u pacijenata s migrenom nisu našle razlike u kognitivnim performansama za vrijeme napada i tijekom razdoblja između napada, dok pak neke kliničke studije navode lošije kognitivne performanse bolesnika s migrenom i tijekom perioda bez bolova.

Gledajući usporedbu kognitivnih funkcija između pacijenata s migrenom i zdravih kontrola, većina populacijskih studija nije pokazala razliku između pacijenata s migrenom i ispitanika bez glavobolje što se tiče kognitivnih sposobnosti. Osobito se to odnosi na longitudinalne studije koje nisu dale nikakve dokaze za kognitivnu disfunkciju i pad tijekom vremena kod pacijenata s migrenom.

Ipak u nekim studijama, osobe koje pate od migrene imale su lošije rezultate u zadatku održane pažnje i brzine obrade podataka, ali ne i u zadacima verbalne fluentnosti, radne memorije ili mjerenjima verbalnog i vizualnog učenja u odnosu na zdrave kontrole. Jedna meta-analiza pokazala je nižu opću kognitivnu i jezičnu funkciju u skupini s migrenom, ali nije pokazala značajnu razliku u vizualno-prostornoj funkciji, pažnji, izvršnoj funkciji i pamćenju između skupine s migrenom i skupine bez migrene. Postoje i istraživanja koja su pokazala poremećaj kognitivne funkcije u osoba s migrenom i u jeziku, pamćenju, vizualnom prostoru, izvršnim funkcijama i pažnji. No, važno je za napomenuti da ipak pad ukupne kognitivne funkcije nije imao ozbiljan utjecaj na svakodnevni život osoba s migrenom. U nekim studijama navodi se da bolesnici s migrenom s aurom imaju izraženiju kognitivnu disfunkciju od onih s migrenom bez aure, osobito u vidno-prostornim i izvršnim funkcijama, ali i u zadatcima pozornosti, imenovanju, pamćenju i apstraktnosti. Ipak, druge studije nisu pronašle razliku u kognitivnom učinku između bolesnika s migrenom s aurom ili bez aure.

Diskrepancija i različiti rezultati u navedenim studijama vjerojatno mogu biti pripisani drugačijim metodologijama pojedinih studija, različitim metodama u procjeni kognitivnih funkcija kod migrena, razlikama u koncepcijama studija te različitom broju ispitanika. Kliničke značajke ispitivanih pacijenata poput dobi, spola, prisutnosti aure, učestalosti i trajanja napada, intenzitet boli, korištenje analgetika, pridruženi komorbiditeti te životni stil svakog pojedinca samo su neke od značajki koje također mogu biti potencijalni uzroci oprečnih rezultata.

Također, neke studije pokazale su da postoji povezanost između migrene i povećanog rizika za razvojem demencije. U jednoj meta analizi pokazalo se kako bi migrena mogla biti i rizični faktor za razvoj vaskularne demencije, ali i Alzheimerove bolesti. Poznato je da migrena nastaje stvaranjem i širenjem tzv. šireće kortikalne depresije, koja predstavlja svojevrsni šireći val depolarizacije neurona u ljudskome mozgu dovodeći do prekida neuralnih puteva te samim time i disrupcije kortikalne funkcije mozga koja može uzrokovati dugoročne posljedice na krvne žile i korteks, tj. jedan je od uzroka cerebrovaskularne disfunkcije. Cerebrovaskularna disfunkcija u podlozi je i vaskularnih demencija, čime se povezanost ove dvije patologije može objasniti.

Zaključno, migrena nosi svoj teret na bilo fizičko, bilo psihičko zdravlje i opću funkcionalnost pojedinca. Provedene studije se u većini slučajeva slažu da migrene utječu na kognitivne sposobnosti pojedinaca, tj. uzrokuju određeni stupanj kognitivne disfunkcije, posebno za vrijeme trajanja napada migrenske boli. Kognitivna disfunkcija u osoba s migrenom ispoljava se najčešće u vidu slabije izvršnih funkcija, pažnje, vizuo-prostornih funkcija, memorije te jezičnih sposobnosti. Ipak određene, većinom longitudinalne studije, navode suprotne zaključke, tj. nisu dokazale da migrenski napadi uzrokuju kognitivnu disfunkciju u zahvaćenih pojedinaca. Budući da su mišljenja i dalje podijeljena, nužna su daljnja istraživanja ove tematike kako bi se razjasnila povezanost migrene i kognitivnih funkcija. Nova istraživanja i spoznaje će u budućnosti pomoći u boljem razumijevanju utjecaja migrene na ljudski mozak i kogniciju, ali samim time dati i jasne dokaze za ranu prevenciju, ali i sprečavanje daljnje progresije eventualne postojeće kognitivne disfunkcije u osoba s migrenom.