Depresija je jedan od najčešćih i najstarije poznatih psihičkih poremećaja. Zbog svoje složenosti može se očitovati u promjenama gotovo svih psihičkih i mnogobrojnih tjelesnih funkcija.

Depresija je jedan od najčešćih i najstarije poznatih psihičkih poremećaja. Zbog svoje složenosti može se očitovati u promjenama gotovo svih psihičkih i mnogobrojnih tjelesnih funkcija te duboko zadire u socijalno funkcioniranje oboljelih. Sve veća proširenost i često prisutne ozbiljne posljedice depresije čine je jednim od važnijih poremećaja s javnozdravstvenog gledišta.

Dijagnosticiranje i liječenje depresije zahtjeva sveobuhvatan pristup koji uključuje rano prepoznavanje, dobru dijagnostičku i diferencijalno dijagnostičku procjenu, prepoznavanje vodećih simptoma kliničke slike, procjenu suicidalnog rizika, što raniji početak liječenja, individualno planiranje različitih postupaka liječenja, izbor oblika liječenja , te plan prevencije ponovnog javljanja depresivne epizode.

U dječjoj dobi depresija se gotovo podjednako javlja kod dječaka i djevojčica. Smatra se da se poslije 10 godine života taj omjer mijenja u korist djevojaka koje u adolescentnom razdoblju iskazuju veću učestalost javljanja depresije.

Prema postojećim klasifikacijskim sustavima kriteriji za postavljanje dijagnoze depresivnog poremećaja jednaki su i za odrasle i djecu i adolescente, mada se klinička slika depresije kod djece i adolescenata razlikuje i često je obilježena problemima u ponašanju , agresivnošću, ljutnjom i somatskim simptomima. Ovisno o razvojnoj fazi očitovanje depresije je različito.

Mala i mlađa školska djeca izgledaju žalosno, usporenih su pokreta,često su usamljena. Kod manje djece depresija je često prikrivena somatskim smetnjama kao što su bol u trbuhu , glavobolje. Takva djeca gotovo uvijek izgledaju nesretno i tužno. Inhibirani su u igri, često traže kontakt, imaju napade plača ili bijesa. Često su prisutni noćni strahovi, noćna mokrenja i općenito poremećaji sna i apetita.

Preadolescenti često ne priznaju da su depresivnog raspoloženja već se žale da im je dosadno ili da nisu zainteresirani za uobičajene aktivnosti.
Iritiranost , socijalno povlačenje i nesposobnost suočavanja i sa najmanjim frustracijama kao i pokazivanja ljutnje su često prisutni. Takvadjeca mogu se žaliti na lošu koncentraciju i pažnju i počinju postizati lošiji školski uspjeh.

U adolescenciji očitovanje depresije sve je sličnije onom u odrasloj dobi uz određene specifičnosti. Depresivni adolescenti se često žale na apatiju i nedostatak energije. Poremećaj sna i apetita su mnogo češći. Može se javiti nedostatak apetita ili obrnuto, pretjeran unos hrane. Teškoće snivanja i često buđenje noću mogu činiti adolescenta iscrpljenim tijekom dana, a isto tako se može javiti pojačana dnevna pospanost. Depresivni adolescenti mogu početi uzimati alkohol ili druga sredstva ovisnosti u želji da im bude bolje. Često su razdražljivi i impulzivni. Imaju osjećaj uzaludnosti i besperspektivnosti. U težim slučajevima prisutne su suicidalne misli i parasuicidalno ponašanje. Sve skupa često dovodi do lošijeg školskog uspjeha i socijalnog povlačenja.

Za dijagnosticiranje depresije kod mladih važno je znati da mnoge razvojne poteškoće koje sama adolescencija stavlja pred mladu osobu mogu u slučaju neuspjeha u njihovom ostvarivanju potaknuti depresiju. Koncept doživljaja vremena i odnos prema budućnosti igra bitnu ulogu u adolescentnim razmišljanjima. Za razliku od odraslih adolescenti nemaju iskustvo da većina stvari, a tako i ono što donosi patnju i bol s vremenom prolazi. Tako neuspjela emocionalna veza može u doživljaju adolescenta značiti osudu na doživotnu usamljenost, a loša ocjena potpuni akademski neuspjeh. Ovakav još uvijek u potpunosti ne formiran doživljaj vremena nosi sa sobom za adolescenciju karakterističan osjećaj urgentnosti koji uz manjak umjerenosti često vodi u rizične odluke i postupke.

Mnoga istraživanja o depresivnosti u razvojnoj dobi ukazuju na visoku učestalost javljanja depresije i ostalih psihičkih poremećaja. Depresija je povezana sa javljanjem poremećaja ponašanja, anksioznim poremećajem, opsesivno kompulzivnim poremećajem, problemima učenja, hiperkinetičkim poremećajem i poremećajima prehrane.

U liječenju depresivnih poremećaja kod djece i adolescenata koriste se različite psihoterapijske tehnike,psihosocijalne intervencije, a ukoliko je potrebno antidepresivni lijekovi. Edukacija i savjetovanje roditelja je važan aspekt bilo koje vrste tretmana pri čemu je važno roditeljima objasniti utjecaj depresije na obiteljsko, školsko i socijalno funkcioniranje.

Najčešće je potrebna kombinacija različitih terapijskih intervencija koja se određuju planom liječenja za svakog pacijenta pojedinačno. U slučajevima blagih ili umjerenih depresivnih simptoma preporuča se započeti liječenje psihoterapijom i psihoedukacijom. Ukoliko ne dođe do poboljšanja ili ako se radi o težim oblicima depresije preporuča se u terapiju uvesti antidepresive iz skupine SSRI – selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina od kojih se neki mogu koristiti u dječjoj i adolescentnoj dobi (sertralin, fluoksetin, fluvoksamin, escitalopram). Prilikom primjene lijekova potrebno je dobro poznavati i poštovati specifičnosti primjene lijekova u dječjoj i adolescentnoj dobi. Važno je dobro poznavati fiziološke karakteristike dječjeg organizma kao i psihološke karakteristike dječje i adolescentne dobi , što se posebno odnosi na pitanje kako djetetu dati informaciju o djelovanju lijeka ali i dobiti povratnu informaciju o promjenama ili mogućim nuspojavama koje lijek izaziva što je bitno u procjeni doziranja i duljine uzimanja lijekova.

Depresija utječe na cjelokupno funkcioniranje djece i adolescenata i izvor je teških psihičkih, a ponekad i tjelesnih patnji te je bolno iskustvo za obitelj oboljele djece i adolescenata i stoga je važno da što ranije bude prepoznata i adekvatno liječena.

Pravovremenim postavljenjem dijagnoze i primjenom integrativnog terapijskog pristupa postiže se veći terapijski uspjeh te se smanjuje mogućnost ponavljanja depresivnih epizoda i kronificiranje depresivnog poremećaja.