Autori Zee, Strohl i Strollo navode kako je apneja u spavanju učestala u svojoj pojavnosti, dobi češća je kod muškaraca (u dobi između 50 i 70 godina zastupljena je kod 17% muškaraca i 9% žena). Oko 425 miliona ljudi u dobi između 30 i 69 godina diljem svijeta pate od umjerene do teške opstruktivne apneje u spavanju.

Ovaj poremećaj je učestao, često neprepoznat, kronični poremećaj spavanja. Kod ovog se poremećaja radi o multifaktorijelnoj patofiziologiji, a nosi sa sobom povećan morbitet i mortalitet. Najučestaliji je kod sredovječnih i starijih odraslih osoba. Do postavljanja dijagnoze mogu proći godine.

Kod ovog poremećaja jedan od značajnih problema predstavlja povećana dnevna pospanost.

U tretmanu ovog poremećaja koriste uređaji CPAP što je skraćenica od “continuous positive airway pressure”. U prijevodu s engleskog jezika to znači “kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putovima”. Radi se o obliku ventilacije s pozitivnim tlakom u dišnim putovima. Pri tome se na gornji dišni put kontinuirano primjenjuje konstantna razina tlaka iznad atmosferskog tlaka.

Ovaj pozitivni tlak ima svrhu prevenirati kolaps gornjih dišnih putova koja se događa kod opstruktivne apneje u snu. Ovaj uređaj dovodi zrak do maske koja se stavlja preko nosa kako bi se pomoglo konzistentnom disanju i uglavnom predstavlja prvu liniju terapije za apneju u snu. Ova metoda liječenja je učinkovita, no nedovoljan utjecaj na dnevnu pospanost (posebno kod osoba imaju neki tjelesni ili psihički komorbiditet – dijabetes, hipertenziju, depresiju) može rezultirati neredovitim korištenjem aparata.

Važno je također razlučiti da li se možda radi o neko drugom poremećaju, kao što su sindrom nemirnih nogu, kronična deprivacija spavanja, nedijagnosticirana narkolepsija ili idiopatska hipersomnija. Također je važno isključiti druge moguće uzroke dnevne pospanosti – depresiju, lošu higijenu spavanja, itd.

Osim uređaja za spavanje, od metoda se koristi kognitivno-bihevioralna terapija koja uključuje edukaciju o spavanju i hipersomniji, strukturiranje dnevnih i noćnih aktivnosti, regulaciju emocija i stilova suočavanja, socijalnu podršku, itd.

Ako su istovremeno prisutne druge tjelesne ili psihičke važno ih je dijagnosticirati i stabilizirati. Dodatni problem predstavlja pitanje sigurnog upravljanja motornim vozilima, što adekvatnim liječenjem može staviti problem povećane dnevne pospanosti pod kontrolu.