Sindrom iritabilnog crijeva

Pozdrav, nisam sigurna pitam li pravog stručnjaka imam pitanje u vezi probave.

Ovako ide situacija: kad sam bila dijete imala sam konstantne zatvore. I to se smirilo nekad krajem osnovne škole, s tim da bi se znalo tu i tamo ponoviti (tipa jednom godišnje), ali rijetko sve do sada kada su mi 22 god. Znači do tad sam uvijek imala stolicu, ali gotovo nikada dan za danom.
U siječnju imala sam zatvor koji sam riješila, ali od tad sam stalno u strahu da se ne ponovi. Uvela sam “pšenične posje Encian” u prehranu s juhama ili probitičkim jogurtom. Također svako jutro pijem čašu Donat mg te nakon toga imam normalnu stolicu (nekad čak i spontano prije nego sam popila). Jedem puno orašastih plodova, cijeđene prirodne sokove i slično.
Znači od tad, zadnjih 2,5 mj SVAKO jutro imam stolicu. I sad ide problem: nekad tijekom dana imam još jednu,dvije normalne stolice (kada se većinom dobro osjećam), nekad imam proljevaste (ponekad praćeno grčevima), nekad imam tvrđe komadiće stolice ili malo manju ili malo tvrđu stolicu (kad se zabrinem da je u pitanju zatvor, pa non stop guglam simptome, osjećam napetost u trbuhu i pritisak u prsima). Također često imam jako glasan rad crijeva, doslovno čujem kako se pomjeraju što je ponekad i baš bolno.
Počelo me boljeti pod rebrima s lijeve strane. Išla sam doktoru i bila sam na ultrazvuku. Nađen je mulj u bubregu i malena cista za što sam dobila terapiju. Dok je dr bila mišljenja da kolonoskopija nije potrebna.
Ne znam radi li se o stalnom strahu i stresu kojim sama uzrokuje problem ili se stvarno radi o nečemu?
Primjera radi, jučer sam imala 3 obilne stolice zbog čega se nisam brinula oko zatvora i iako sam imala lagane grčeve nisam osjećala bol i pritisak, a danas sam spontano jutros imala stolicu i nakon toga još dvije manje te jak nagon i samo komadiće stolice nakon toga i osjećam bol i pritisak i strah od zatvora.
Također nekad imam taj lažni nagon za pražnjenjem i osjećaj da nisam prazna iako sam išla na WC nakon toga također uslijedi “panika”.
Nadam se da ste me uspjeli shvatiti i da ćete mi moći pomoći ili bar proslijediti upit drugom stručnjaku ukoliko nije vaše područje.
Srdačan pozdrav.

12.4.2021

Odgovara

prof.dr.sc. Darija Vranešić Bender klinička nutricionistkinja, viša znanstvena suradnica

Poštovana,

Sve što opisujete uklapa se u kliničku sliku sindroma iritabilnog crijeva. Sindrom iritabilnog crijeva (eng. Irritable Bowel Syndrome, IBS) čest je gastrointestinalni poremećaj koji se očituje bolovima u abdomenu i promijenjenim ritmom pražnjenja crijeva u trajanju od najmanje tri mjeseca. Radi se o funkcionalnom poremećaju probavnog sustava koji uzrokuje abdominalnu bol i nelagodu te može značajno pogoršati kvalitetu života oboljelih.

Patofiziologija IBS-a nije potpuno rasvijetljena, te se smatra da su uzroci multifaktorski, vezani za utjecaj okolišnih, nasljednih i psihosocijalnih čimbenika. Neki od mehanizama u podlozi ovog sindroma su visceralna preosjetljivost (promijenjen doživljaj boli u crijevu), disfunkcija osi crijevo-mozak, promjene integriteta crijevne barijere i posljedična crijevna propusnost, upala niskog stupnja, promijenjena gastrointestinalna pokretljivost te poremećaj ravnoteže crijevne mikrobiote. IBS može nastati i kao rezultat imunosne reakcije nakon infekcije, uslijed preosjetljivosti na određenu hranu i alergene, te zbog psiholoških čimbenika koji uključuju stres, anksioznost i depresiju, ali i raznih drugih. Naime, danas je poznato da postoji os crijevo-mozak, odnosno povratna veza između našeg hipotalamusa i probavnog sustava. Stoga kada smo pod stresom, nerijetko reagira naš probavni sustav u kojemu je smješteno čak 10 milijuna živčanih stanica i 35.000 različitih vrsta mikroba. Neuravnotežena crijevna mikrobiota (ili disbioza) može izazvati smetnje na osovini probavni sustav-mozak, što može dovesti do gastrointestinalnih, metaboličkih, ali i neuropsiholoških poremećaja. Stoga je sasvim logično da se probavni sustav naziva „drugim mozgom“, a to posebno dolazi do izražaja u osoba sa sindromom iritabilnog crijeva.

Studije pokazuju da u jedne četvrtine oboljelih od IBS-a hrana ili sastojci hrane mogu pogoršati gastrointestinalne simptome. Za mnoge bolesnike može biti korisno pokušati u prehrani ograničiti laktozu te fermentabilne ugljikohidrate (uključujući i fruktozu, fruktane, sorbitol i druge šećerne alkohole) koji se teško apsorbiraju i povećati unos topljivih prehrambenih vlakana. U slučaju preosjetljivosti na hranu potrebno je provesti eliminacijsku dijetu.

Bez obzira na to koji su pravi čimbenici uslijed kojih nastaje sindrom iritabilnog crijeva (infekcija, hormoni, stres ili neravnoteža crijevne mikrobiote) promjene prehrambenih navika mogu imati značajan utjecaj na bol i nelagodu u osoba koje pate od ovoga sindroma. Prilikom propisivanja dijete valja uzeti u obzir i preklapanje ovog stanja s određenim intolerancijama na hranu (laktoza, fruktoza, ugljikohidrati, histamin), alergijama na hranu te preosjetljivosti na gluten koja nije vezana za celijakiju (NCGS). Također, sve je više spoznaja o sindromu bakterijskog prerastanja u tankom crijevu (SIBO, small intestinal bacterial overgrowth) koji se može dokazati izdisajnim testovima. SIBO i IBS također se teško mogu diferencijalno dijagnostički odijeliti te se smatra da predstavljaju spektar srodnih poremećaja.

Noviji znanstveni dokazi ukazuju da relativno restriktivna eliminacijska dijeta siromašna određenim prirodnim šećerima može ublažiti osjećaj nadutosti, smanjiti količinu plinova, olakšati bolove te druge simptome u oboljelih od sindroma iritabilnog crijeva. Tijekom posljednjih godina, nekoliko studija ukazalo je na značajno poboljšanje simptoma u pacijenata koji su iz prehrane izbacili hranu bogatu određenim prirodnim šećerima (fermentabilnim šećerima, oligosaharidima, disaharidima, monosaharidima  i poliolima – tzv. FODMAP hrana) poput raži, pšenice, češnjaka, luka, artičoka, gljiva, cvjetače, graha, slanutka, leće, meda, jabuka… Iako prehrana koja isključuje tzv. FODMAP hranu ne djeluje kod svih oboljelih, sve veći broj stručnjaka podržava njezine principe, barem kada je riječ o kratkoročnoj primjeni. Ipak, takva je prehrana poprilično složena i potrebno je provoditi uz nadzor liječnika ili nutricionista kako bi prehrana i dalje ostala nutritivno uravnotežena. Dugoročna primjena FODMAP dijete do danas nije dovoljno istražena te se uglavnom zagovara postupna liberalizacija dijete nakon smanjenja intenziteta simptoma, posebice u svjetlu spoznaja o utjecaju ove dijete na raznolikost crijevne mikrobiote. Također, uz ovu dijetu zagovara se primjena probiotičkih bakterija. Prema rezultatima studija provedenih tijekom posljednjih 50 godina, probiotici imaju  blagotvoran učinak na simptome IBS-a (abdominalnu   bol,   nadutost   i   vjetrove), posebice ako se koriste probiotici s više sojeva.

Imate pitanje vezano uz vaše zdravlje? Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Pitajte liječnika