Dobar dan. Zanima me kolika je štetnost CMV virusa na organizam kroz određen period života? Igg tijela su prvi put bila pozitivna (2009) sa 13 godina. Danas imam 26 te zbog konstantnih užasavajućih glavobolja sa vrtoglavicom sam krenula neurologu koji je ustanovio lezije koje se povlače i nove pojavljuju na kralježnici (bez naprezanja u životu, izbjegavam nositi teško), također prilikom pretraga ustanovljen je CMV igg i igm pozitivan uz nedostatak vitamina D. Zanima me koliko je štetan CMV na moj organizam s obzirom da je opet aktivan i koje su mjere ublažavanja te koja je prognoza? Pri većem stresu u korelaciji sa vrućinom i ubrzanim načinom života počnu glavobolje zbog kojih nisam u stanju ništa osim leći. Moram napomenuti da mi je imunitet oslabljen. Lp

Poštovani!

Citomegalovirus je herpes virus koji može uzrokovati ozbiljnu bolest u djece i odraslih koja u većini slučajeva prolazi bez pojave simptoma. CMV može perzistirati u ljudskom tijelu nekoliko godina i može izazvati ponovne infekcije ili se može prenijeti na druge ljude. CMV je rasprostranjen diljem svijeta. Infekcije se pojavljuju tijekom cijele godine, a čovjek je jedini domaćin ovom virusu. Oko 50-80% osoba stvori protutijela do 40. godine života. Virus se prenosi oralnim i spolnim putem, transplacentarno, transfuzijom krvi i krvnih pripravaka te transplantacijom tkiva. U inficiranih se osoba tijekom akutne infekcije virus može izolirati iz krvi, sline, urina, sjemenske tekućine, vaginalnog sekreta i majčinog mlijeka te je za prijenos virusa potreban bliski kontakt. Primoinfekcija najčešće nastaje u ranom djetinjstvu ili s početkom spolne aktivnosti u mladoj odrasloj dobi. Nakon akutne faze infekcije koja u imunokompetentnih osoba često prolazi klinički neprimjetno, slijedi doživotan period latencije čiji točan mehanizam nastanka nije jasan, a latentni se virus može naći u brojnim stanicama kao što su polimorfonuklearni leukociti, T- limfociti, stanice endotela, bubrežne epitelne stanice i stanice žljezdanog epitela slinovnica. Kao i u drugih herpesvirusa, moguća povremena reaktivacija virusa, uz ponovnu sintezu infektivnih viriona, uglavnom bez kliničkih manifestacija. U osoba s oslabljenom ili nedostatnom imunošću, kao što su oboljeli od AIDS-a, zloćudnih ili hematoloških bolesti te kod primaoca transplantata, primarna CMV infekcija, kao i reaktivacija virusa, mogu uzrokovati teške oblike upale pluća, oka ili mozga. Nakon primarne infekcije virus prelazi u latentnu fazu, a infekcija perzistira, tj. traje doživotno. Vironoše mogu povremeno, mjesecima i godinama izlučivati virus mokraćom i tjelesnim sekretima zahvaljujući aktivaciji i umnožavanju virusa u bubrezima i sekretornim žlijezdama. U kontrolu CMV infekcije uključeni su čimbenici prirođene i stanične imunosti. Dok limfociti T imaju glavnu ulogu u kontroli akutne infekcije, protutijela su bitna za zaštitu tijekom virusnog razmnožavanja i širenja infekcije nakon reaktivacije latentnog virusa koje su česte u imunokompromitiranih bolesnika.

Infekcije u odraslih najčešće prolaze neopaženo ili katkad sa znakovima sindroma infektivne mononukleoze. Procjenjuje se da je oko 10% slučajeva sindroma infektivne mononukleoze uzrokovano CMV-om. Tijek bolesti je blag, a očituje se kao akutna febrilna bolest, a može biti prisutan i hepatitis s porastom aminotransferaza i pojavom atipičnih limfocita kao u infektivnoj mononukleozi te splenomegalija. Smatra se da CMV pridonosi proliferaciji glatkog mišićja koja dovodi do restenoze nakon koronarne angioplastike.

U imunokompromitiranih domaćina (primatelji presatka organa i koštane srži, oboljeli od maligne bolesti koji se liječe kemoterapijom, osobe oboljele od AIDS-a), CMV je karakteristični oportunistički infektivni agens. Kod pacijenata oboljelih od malignih bolesti, imunosupresivni lijekovi su ti koji samostalno ili u kombinaciji potiču reaktivaciju CMV-a. Kod oboljelih od HIV-a, infekcija CMV-om obično zahvaća gastrointestinalni trakt, pluća i središnji živčani sustav, no najčešća klinička manifestacija je retinitis s karakterističnim promjenama na očnoj pozadini koji se javlja u četvrtine bolesnika, a neliječen dovodi do sljepoće. Bolesnici s CMV kolitisom obično imaju proljev, anoreksiju, febrilni su i gube na tjelesnoj težini. Egzofagitis uzrokovan CMV-om može biti nalik gljivičnom (kandidoza) ezofagitisu. Virus može biti i uzrok intersticijalne pneumonije i encefalitisa koje je teško razlikovati od drugih mogućih oportunističkih agensa.

Infekcije kod imunokompetentnih osoba ne zahtijevaju specifično liječenje. Ganciklovir, foskarnet i cidofovir pokazali su se uspješnima u liječenju teških infekcija u imunosuprimiranih bolesnika (AIDS) ili za profilaksu u seropozitivnih primatelja presatka koštane srži, za prevenciju reaktivacije.

Prije stvaranja eventualne poveznice CMV infekcije i različitih drugih postojećih kliničkih manifestacija, treba prije svega utvrditi radi  li se o imunokompetentnom ili imunokompromitiranom pacijentu, za što moraju biti utvrđeni objektivni pokazatelji i oni ne mogu biti predmetom proizvoljne ocjene pojedinca, jer ukoliko postoje objektivni razlozi koji dovode pacijenta u imunokompromitirajuće stanje, tada treba pristupiti ozbiljnoj procjeni u pogledu terapije i prevencije bolesti i njenih mogućih komplikacija. Stoga predlažem da se obratite specijalistu infektologu ili epidemiologu na daljnju ekspertizu. Obzirom na nađene lezije i postojanje neuroloških simptoma je potrebna, nužna je redovita kontrola kod neurologa u svrhu utvrđivanja učinkovite terapijske kombinacije te procjene za eventualno potrebnom daljnjom dijagnostičkom obradom.

Svako dobro!