Voljela bih savjet. Osjecam se lose. Lazem svoje. Vec mjesec i po dana pravim se da idem na fakultet, a zapravo ne idem. Studirala sam 4 godine . Prve 2 godine provela sam na medicini, iako sam odmah vidjela da to nije za mene. To mi je bii jako tezak period, niko me nije shvatao a ni sama nisam znala sta bih. U osnovnoj i srednjoj sam uvijek bila odlicna, isla na takmicenja, postizala sve sto sam zamisljala bez ikakvih problema. Na medicini sam obnovila godinu. mama vidjevsi da necu dati uslov pitala me da li bih nesto drugo i onda sam se prebacila na tehnoloski( imala sam odlican prosjek ali sam propustila regularne rokove za upis i to je bio treci upisni rok, dvoumila sam se izmedju poljoprivrednog i tehnoloskog. Htjela sam poljoprivredni jer je bio laksi iako su mi se na tehnoloskom vise dopadali predmeti, jer mi je hemija uvijek bila omiljeni predmet. Na kraju sam upisala tehnoloski. I tu sam obnovila godinu i poslije dala uslov za drugu godini i polozila 3 prrdmeta iz druge godine, ali nisam imala zelju da upisujem drugu godinu jer sam shvatila da sam ja ostala ista. Dala sam uslov ali nisam bila nista vise motivisana,. Losa koncentracija i teskoce u ucenju su ostale. Cijelo ljeto sam pokusavala spremiti dva predmeta koja su mi trebala da ocistim prvu godinu i nije mi islo. Ponovilo mi se kao i prije dosla sam u fazu gdje nista ne razumijem i nista ne mogu nauciti. Trudila sam nije islo , onda sam se lose osjecala i nakon nekog vremena prestala uciti i skretala misli pomalo drugim stvarima,citala knjige, gledala filmove. Ne znam kako da saopstim svojima. Znam da cu ih razocarati i zao mi je sto je ovako, ali ja sam tako nesrecna i tuzna bila sve vrijeme i dalje sam iako se malo osjecam bolje. Grozno je sto gubim vrijeme dangubeci. Zavrsila sam samo Gimnaziju. Ali opet imam i malu nadu da bih mogla naci neki posaoui marketu npr i skupljati pare za frizersku akademiju ili neki privatni fakultet. Mada cesce razmisljam kako sam propalitet i sta sam uradila od svog zivota. Da mi mozda ni to ne bi uspjelo. Ne znam kako da rjesim svoj problem.

Poštovana, 

razumijem da se osjećate bezizlazno u svojoj situaciji. No, uvijek ima rješenja. Da bismo mogli kenuti dalje i posložiti svoj život, prije toga se moramo suočiti s neugodnim i nerazriješenim situacijama. Koliko god nam se to činilo teško dok smo u toj situaciji, početak razriješavanja i iznalaženja rješenja postupno dovodi do olakšanja. Stoga ako treba krenite polako, ali hrabro. Nakon početnog iznenađenja i možda djelomičnog razočaranja, bit će lakše. 

Sretno!