
Svjetska populacija enormno raste. Taj porast bilježi se od druge polovice 17. stoljeća, a početkom 20. stoljeća na Zemlji je živjelo oko 1,5 milijardi ljudi. Danas brojimo gotovo osam milijardi stanovnika našeg planeta. I ne radi se samo o drastičnom povećanju ukupnog broja ljudi na Zemlji, već i o porastu broja starije populacije – onih iznad 65 godina starosti. Drastične promjene u stopama mortaliteta i nataliteta rezultirale su ovim fenomenom starenja populacije. Prema predviđanjima Ujedinjenih naroda, oko 2050. godine broj osoba starijih od šezdeset godina prvi će put nadmašiti broj osoba mlađih od petnaest godina.
Sve je to posljedica poboljšanja socijalnih, higijenskih i prehrambenih uvjeta, kao i značajnog napretka medicinske struke i zdravstvene skrbi. Cilj suvremene medicine i životnih uvjeta jest omogućiti što kvalitetnije starenje. Promocija zdravog starenja – ako to nije oksimoron – te prevencija bolesti i invaliditeta zauzimaju središnje mjesto u oblikovanju zdravstvenih i socijalnih politika u 21. stoljeću.
Unatoč svim navedenim zbivanjima i trendovima, zbog rapidnog starenja populacije, učestalost raznih zdravstvenih i socijalnih problema u porastu je. Urologija je jedna od kirurških grana koja je u najvećoj mjeri povezana s demografskim kretanjima, odnosno s problemima osoba starije životne dobi.
Naravno, i druge medicinske struke neizbježno su uključene u ovaj proces i njegove posljedice. Prije svega to su kardiovaskularne bolesti, čija je smrtnost povećana upravo u razvijenim zemljama s visokim udjelom starijeg stanovništva. Kada je riječ o zloćudnim bolestima, može se reći da 60 % učestalosti i 70 % smrtnosti od različitih oblika raka otpada na starije osobe. Kod muškaraca se to osobito odnosi na rak prostate. Isto vrijedi i za urološku struku, uz iznimku raka testisa koji se pretežno javlja u mlađim dobnim skupinama.
Zatim slijede osteoporoza, depresija i neurodegenerativne bolesti, kao i degenerativne bolesti lokomotornog sustava – mišića, kostiju i zglobova. Usporedno sa slabljenjem libida i erektilne funkcije – pri čemu libido obično slabi kasnije od spolne moći – javljaju se i razne tegobe mokrenja kao posljedica promjena u funkciji donjeg mokraćnog sustava muškarca (funkcionalna cjelina prostata – mjehur), ali i smanjenog nadzora nad tom funkcijom od strane središnjeg živčanog sustava. Tome se neumitno pridružuje i endokrina insuficijencija, sa smanjenjem izlučivanja testosterona, koje – za razliku od žena – kod muškaraca nastupa postupno, tijekom više godina. To je povezano ne samo sa smanjenjem libida i erektilne funkcije, nego i s gubitkom tjelesne (mišićne) mase, ograničenjem pokretljivosti, slabljenjem kognitivnih funkcija, anemijom i dr.
U zaključku želim naglasiti kako se, unatoč svim napretcima u medicini 21. stoljeća i poboljšanju socijalnih uvjeta, s nekim aspektima starenja ipak nužno moramo pomiriti i naučiti živjeti s određenim tegobama kojih se ne možemo posve osloboditi. Naravno, svako preventivno ponašanje je dobrodošlo, ali ono nije jamstvo zdrave dugovječnosti.
3.6.2025