Kirurške bolesti nadbubrežnih žlijezda također su uključene u kirurški interes urologije. Radi se o parnim endokrinim žlijezdama (žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem) koje su smještene uz sam gornji pol oba bubrega. Nazivamo ih još i suprarenalnim (doslovno – nadbubrežnim), ali i adrenalnim (u slobodnijem prijevodu – „onaj koji je uz bubreg“). Lijeva žlijezda je više priljubljena uz gornju polovicu bubrega pa se stoga naziva adrenalnom, dok je desna trokutasta i smještena je baš na samom gornjem polu desnog bubrega pa se, s pravom, naziva suprarenalnom. Anatomski gledano u vrlo su intimnom kontaktu sa svim okolnim organima i velikim krvnim žilama. Zajedno s bubregom su respiratorno pomične.

Mikroskopskom analizom tkiva nadbubrežne žlijezde (dakle, histološki) može se utvrditi kako svaka od njih sastoji od dva glavna dijela. Jedno je izrazito žuta kora (lat., – coretx), a unutrašnji dio je srž nadbubrežne žlijezde (lat., – medulla) koja se tamnoružičaste boje. Njihove su funkcije različite. Kora se sastoji od tri sloja – zona glomerulosa, zona reticularis i zona fasciculata dok sama medula nije slojevito organizirana. Kora nadbubrežne žlijezde, u funkcionalnom smislu, je pod izravnim utjecajem hormona prednjeg režnja hipofize (adenohipofiza) koji izlučuje tzv. adrenokortikotropine (ACTH), a ovi stimuliraju korteks nadbubrežne žlijezde na izlučivanje svojih hormona. Radi se o gotovo tridesetak hormona, ali oni se mogu kategorizirati u tri veće skupine. To su mineralokortikoidi, glukokortikoidi i spolni hormoni. Srž nadbubrežne žlijezde izlučuje kateholamine.

Glavni predstavnik mineralokortikoida je hormon aldosteron, a glavno mjesto djelovanja mu je medula samog bubrega gdje izravno utječe na metabolizam natrija i kalija određujući tako njihove koncentracije u serumu. Aldosteron pojačava reapsorpciju natrija, ali i izlučivanje kalija iz organizma. Za tako važne tjelesne elektrolite jasno je da aldosteron nije jedini nego samo jedan u nizu kontrolnih mehanizama. Pored toga on djeluje i na funkciju crijevnog epitela, rad slinovnica te žlijezde lojnice. Glukokortikoide predstavalja hormon kortizol koji se izlučuje u stresnim okolnostima, a povećava razinu glukoze u krvi i tako posredno regulira metabolizam drugih hranjivih tvari poput proteina čiju razgradnju stimulira do esencijalnih aminokiselina. Njegovim djelovanjem povećava se energijska učinkovitost organizma razgradnjom masti (lipida). Spolne hormone – androgene i estrogene – također izlučuje nadbubrežna žlijezda. Iako su ovdje ipak dominantni jajnici (ovariji) i testisi, npr. oko 10% ukupne količine testosterona izlučuje nadbubrežna žlijezda.

Ranije spominjani kateholamini – adrenalin, noradrenalin i dopamin – danas toliko spominjani i „popularni“ hormoni, su produkt srži nadbubrežne žlijezde. Oni povećavaju krvni tlak i frekvenciju rada srca čineći tako organizam spremnijim (uz sporije djelujući kortizol) za situacije iznenadnog stresa.

Bolesti i morfološke promjene nadbubrežne žlijezde se ponajprije dijagnosticiraju kompjutoriziranom tomografijom (CT) te magnetnom rezonancom (MR) uz opsežne endokrinološke krvne pretrage koje detektiraju promjene koncentracije pojedinih hormona i njihovih stimulirajućih faktora.