
Odmah na početku uputno je naglasiti kako upalne promjene pasjemenika (lat.-epididymis) odnosno epididimitis ovdje zauzimaju mnogo češće i klinički značajnije mjesto od upale samog sjemenika (grč.-orhidos, lat.-testis) odnosno orhitisa. Epididimis je mali organ smješten sa stražnje strane testisa gotovo čitavom njegovom duljinom, a sastoji se prektički od jedne jedine mikroskopske cijevčice koja mnogostruko izvijugana. U gornjem dijelu epididimisa nalazi se njegova „glava“ na koju se prema dolje nastavljaju tijeli i rep epididimisa, a potonji se izravno nastavlja u sjemenovod (lat.-ductus defferens). U epididimisu spermiji dozrijevaju i on im služi kao provodni kanal do ductus defferensa koji id kasnije, prilikom ejakulacije, sprovodi u prostatični segment mokraćne cijevi odnosno uretre.
Ove je činjenica važno poznavati i za ljude koji prakticiraju povremeni samopregled testisa sa ciljem rane dijagnostike tumora testisa. Nerijetko laici, napipavši epididimis, u panici jure na urološki pregled jer posumnjaju da se radi o nekoj patološkoj, možda malignoj, tvorbi.
Dakle, akutna upala epididimisa (lat.-epidiymitis acuta) nastaje najčešće retrogradnim širenjem mokraćne infekcije i to u dobi između 20 i 60 godina starosti. Širenje uzročnika krvlju (hematogeno) ili limfnim putevima (limfogeno) je daleko rjeđi slučaj. Najčeći uzročnici su crijevne bakterije, Pseudomonas, Chlamidya i uzročnik gonoreje (Neisseria). U sažetku prethodne tri rečenice moglo bi se zaključiti da se, barem u većini slučajeva, radio o spolno prenesenoj bolesti. U starijoj dobi predisponirajući faktori su benigno uvećanje prostate (BPH) osobito s postojanjem rezidualnog urina u mjehuru, striktura uretre, operacija BPH i/ili nošenje trajnog katetera. Dijabetičari i druge imunokompromitirane osobe su osobito rizična skupina bolesnika. U simptomatskom smislu prisutni su svi znaci akutne upale -crvenilo hemiskotuma na zahvaćenoj strani, bol i znatna oteklina te bitno povišena tjelesna temperatura. Obično se bolesnici zbog boli i otekline otežano i kreću. Zanimljivo je da tek u oko 6% slučajeva se epididimitis javlja istodobno i obostrano.
Ovdje treba jasno naglasiti kako je testis, ukoliko je i zahvaćen upalom, afektiran tek sekundarno tj. širenjem upale iz epididimisa budući da je najčešći put širenja infekcije, kako je ranije i rečeno, retrogradni. Stoga najčešće epididimitisu prethodi banalna mokraćna infekcija. Možemo reći kako izolirana upala testisa (grč.-orchitis) postoji vrlo rijetko, a viđa se u sklopu upale žlijezde slinovnice – mumps ili virusni parotitis, zatim infektivne virusne mononukleoze ili nekih drugih infekcija uzrokovanih Cocksackie-virusima. Primarna upala samog testisa je, dakle, posljedica drugih virusnih infekcija dok kod bakterijskog epididimitisa testis može biti zahvaćen tek sekundarno – propagacijom upale.
Od konzervativnih mjera liječenja provodi se adekvatna antibiotska terapija uz striktno mirovanje i protuupalne lijekove te preparate za snižavanje tjelesne temperature. U tvrdokornih infekcija, starijih bolesnika, dijabetičara ili vrlo brzo progresivnih infekcija potrebna je i kirurška terapija. Od kirurških zahvata potrebno je navesti epididimotomiju (inciziju ovojnica epididimisa i funcilus spermaticusa), a u nekim slučajevima i epididimektomiju (odstranjenje epididimisa) pa čak katkad i odstranjenje testisa zajedno s epididimisom (orchydectomia).
11.3.2025