Već smo, na ovim stranicama, pisali o apscesu bubrega kao eklatantnom primjeru gnojnog pijelonefritisa odnosno upalne, gnojne promjene bubrega. Takva stanja svakako spadaju u komplicirane infekcije mokraćnog sustava, odnosno bubrega, i nerijetko zahtijevaju kirurško (urološko) liječenje budući da sama konzervativna terapija antibioticima i suportivnim mjerama najčešće nije dovoljna.

Situacije, odnosno bolesti bubrega, koje zahtijevaju kiruršku intervenciju su najčešće uzrokovane određenom vrstom opstrukcije i tzv. zastoja urina. Može se raditi o opstruktivnoj nefropatiji koja je najčešće uzrokovana kamencima, kao i, mnogo rjeđoj, refluksnoj nefropatiji. Oba stanja mogu dovesti do kompliciranih infekcija bubrega, odnosno kompliciranom pijelonefritisu.

Primjer takve komplicirane infekcije je ksantogranulomatozni pijelonefritis koji dovodi do razaranja bubrežnog tkiva, a najčešće je posljedica opstrukcije kanalnog sustava kamencima. Pri tome dolazi do nakupljanja lipida (tzv. ksantomske stanice) u nekim dijelovima bubrega pa na snimkama kompjutorizirane urografije (CT-urografija) stanje može nalikovati odnosno imitirati tumor bubrega. Klinička slika je ta koja upozorava na upalnu bolest, a takvo stanje kod tumora bubrega izostaje. Najčešći bakterijski uzročnici su Escherichia coli i Proteus. Kako se ovo stanje može vrlo vjerno prikrivati i prikazivati poput tumora bubrega, nerijetko se liječi nefrektomijom (odstranjenjem bubrega),a tek postoperativno – na patohistološkoj analizi (PHD) – se doznaje prava upalna narav postojećih promjena.

Isti bajkteriujski uzročnici mogu dovesti i do stanja poznatog pod nazivom emfizematozni pijelonefritis gdje se razvija nekroza tkiva bubrega sa stvaranjem plina. Uobičajeni, jednostavni pijelonefritis pokazuje znakove regresije kliničke slike (manji bolovi, pad temperature) već nakon 72 sata konzervativne terapije antibioticima, dok to nije slučaj kod ove komplicirane upalne bolesti bubrega. Kompjutorizirana tomografija (CT) , bez kontrastnog sredstva ili s intravenskim primijenjenim kontrastom (CT-urografija) je i dalje najpouzdanija metoda dokazivanja emfizematoznog pijelonefritisa. Češće se dešava u zapuštenih dijabetičara i najprije je potrebno opće stanje stabilizirati konzervativnim mjerama, a tek potom kirurški intervenirati.

Stanje slično ranije navedenima je i tzv. pyonephros (pionefros) koji je najčešće posljedica opstrukcije kamencima, a radi se o zagnojenom urinu unutar kanalnog sustava bubrega gdje gnoj i upalne stanice prodiru u samo tkivo bubrega. Uobičajena klinička prezentacija je teška slika pijelonefritisa koja ne prolazi na uobičajene medikamentozne i suportivne mjere. Kako je najčešći uzrok opstrukcija kamencima utoliko je neophodno najprije otkloniti opstrukciju i smanjiti dilataciju kanalnog sustava, a tek kasnije indicirati kirurško liječenje ukoliko ono bude i dalje potrebno. Opstrukcija se privremeno najčešće uklanja uspješnim postavljanjem JJ (tzv. double-J) proteze, a kasniji rezultati uklanjanja opstrukcije procjenjuju se smanjenjem intenziteta kliničke slike kao i padom upalnih parametara u laboratorijskim nalazima.