oporavak od psihoze
Poštovani,
mojoj teti (1980. godište) je dijagnosticirana psihoza f 23.2 u prosincu 2016. kada je rekla da čuje glasove koji joj govore da se baci na pod, ubije, da nekoga udari itd. Nikada ih nije poslušala i tjedan, dva nakon javljanja glasova otišla je u bolnicu. Ondje je rekla da su joj se glasovi javljali i prije 10-12 godina, međutim nije zatražila liječničku pomoć, već tvrdi da se pijući neke čajeve u potpunosti riješila glasova. U prosincu 2016. nakon ponovnog javljanja glasova bila je hospitalizirana u bolnici u Zadru cca dva tjedna. Propisana joj je terapija Olandix 2 puta dnevno 10mg i Normabel po potrebi. Na toj terapiji ona je bila sva povučena, praznog pogleda, bezvoljna, pojačanog apetita i kaže kako joj se stalno spava i govorila da još ponekad čuje glasove, ali puno manje. U jutarnjim satima je još imala energije i volje za neke stvari, ali popodne ništa. Izbjegavala je obavljati svakodnevne zadatke i odlazak u šetnju, u kafić s prijateljima tvrdeći da se boji. Kad bi i izašla vani osjećala bi se uplašeno, lagano bi se tresla, nebi mogla sjediti na miru već bi se morala dići… Tijekom ovog ljeta činilo mi se da je bolje, negirala je da čuje glasove i na kontroli prije mjesec dana joj je njezina liječnica smanjila jednu dozu Olandixa (u ovom se trenutku ne mogu sjetiti jutarnju ili večernju) na 5mg. Inače teta živi s roditeljima i bratom, nije u romantičnoj vezi i nikad nije ni bila. Prije simptoma koji su doveli do hospitalizacije bila je vedra, otvorena i šaljiva osoba, a sada su te njezine osobine potpuno potisnute. Zanima me jeli moguće da ona opet bude ”ona stara”? Da nestane taj ”prazni pogled” i da brže reagira i odgovara na postavljena pitanja? Kakva je mogućnost oporavka i postoji li uopće potpuni oporavak? Hvala na odgovoru.
Lp, Ivana
16.10.2017
Odgovara
izv. prof. prim. dr. sc. Tihana Jendričko dr. med., specijalist psihijatrijePoštovana,
ne možemo predviđati kakav je oporavak moguć kod Vaše tete, no svakako osim medikamentoznog liječenja uvijek je važna i rehabilitacija pacijenta po izlasku iz bolnice. Naravno, određena odstupanja ste primijetili i u njezinom ranijem životu, tako da i to treba uzeti u obzir. No, svakako je potrebno težiti što boljem oporavku i ako postoje programi koji uključuju rehabilitaciju takvih pacijenata, potrebno ju je uključiti u njih.
Sretno!
Vaše pitanje je odgovoreno.