Kirurško liječenje.

• Otvorena artrodeza (ukočenje zgloba)

Za otvorenu artrodezu mogući su različiti pristupi: prednji, bočni i stražnji.

Ovaj pristup liječenju hemofilne artropatije kod zgloba gležnja je pokazao dobre rezultate. Konkretno se misli na dugotrajno ublažavanja bola, funkcionalnost zgloba, korekcija deformiteta, prevencija krvarenja i poboljšanje kvalitete života. Otvorena artrodeza je pokazala nisku stopu komplikacija kao što su odgođeno srastanje kosti, infekcija, krvarenja i degenerativne promjene u okolnim zglobovima.

• Totalna zamjena zgloba

Ova metoda se koristi kao primarni postupak u završnom stadiju osteoartritisa zgloba kod zglobova gdje je endoproteza moguća. Rezultati nakon ove operacije pokazuju ublažavanja bola, povećanu pokretljivost u zglobu, prevencija krvarenja i poboljšanje kvalitete života. Umjetan zglob u gležnju ima „preživljenje / rok trajanja“ oko 95% u 5 godina, 85% u 10 godina i 70% u 15 godina praćenja ovih bolesnika nakon operacije.

Kontroni pregled zahvaćenih zglobova pri praćenju nije pokazao značajno oticanje zglobova, nestabilnost ili deformitet. Čak više od 50% bolesnika se moglo vratiti sportskim aktivnostima prije operacije, a većina je bila zadovoljna tretmanom.

U usporedbi ove dvije metode u zglobu gležnja (artrodeza gležnja i totalna zamjena zgloba), totalna zamjena zgloba je rezultirala boljim rezultatima kod poboljšanja aktivnosti. To sugerira, da se ova metoda može smatrati kirurškom opcijom kod gležnja u završnoj fazi hemofilne artropatije. Također, ova metoda ima veći rizik od infekcije i mogućnost krvarenja od artrodeze zgloba. Artrodeza gležnja mijenja normalnu funkciju stražnjeg dijela stopala i dodatno opterećuje susjedne zglobove i strukture, što dovodi do njihovih degenerativnih promjena.

Rehabilitacija.

Kada je artropatija već prisutna, uloga fizioterapije je jačanje mišića kako bi se stabilizirali zahvaćeni zglobovi. Tjelesna aktivnost uključuje vježbe unutar mogućeg raspona pokreta, trening propriocepcije i vježbe istezanja kako bi se poboljšala fleksibilnost mišića i tetiva oko zahvaćenih zglobova. Vježbe treba prilagoditi individualnim sposobnostima svakog bolesnika.

Blagotvorni učinci fizioterapije kreću se od poboljšanja mišićne snage uz smanjenje krvarenja u mišićima i zglobovima, te naknadne progresije oštećenja zglobova, do poboljšanja opsega pokreta, ravnoteže i lakšeg hoda.