Nemam nikakve kronične bolesti a medicinski ispitana što se kaže od glave do pete i svi nalazi odlični kako kažu uvaženi doktori specijalisti,internist,endokrinolog,kardiolog,ginekolog,itd.

Ali uslijed jednog veoma lošeg događaja na poslu koji apsolutno nije moj problem niti sam ja dio toga,radi svog mira odlučila sam nakon 20 godina ,promijeniti tvrtku u kojoj su se prema meni u zadnjih 2 mjeseca ponašali užasno ali ne radi mene nego zbog svojih rekla bih frustracija.
Ja idem sama u svoju tvrtku računovodstvo i financije i čekaju me klijenti i budućnost to nije uopće sporno,ali ex.poslodavci su me psihički rekla bih isisali,tako da se bavim sobom treniram 3 puta tjedno s trenerom, ali kada mi dođe u danu neka misao opet nikako da se oslobodim pitanja zašto.
Imam 51 godinu,živim s majkom vitalnom udovicom financije i egzistencija stanovanje i slično nije upitno,ali koliko god radila na sebi a radim uvijek taj zašto.
Ne pijem nikakve lijekove ni terapiju imam prijatelje i prekrasnu užu i širu obitelj,ali sam kao osoba presenzibilna i uvijek ali uvijek me više pogode kao čovjeka tuďi problemi jer mogu reći da svojih Bogu hvala nemam.
I onda najgore što ja koja sam bila uvijek pokretač neke akcije,druženja u društvu najsigurnije se osjećam u svojoj kući.
Ne mislim da sam slučaj za neki veći problem,jer sam obrazovana elokventna,oku ugodna veliki krug poslovnih ljudi oko mene, ali na dane moja luda takva glava uvijek se vrati na pitanje zašto.

Poštovana,

ono što Vam općenito mogu reći, svakako bih preporučila uključivanje u psihoterapijsko liječenje.

Sretno!