Autori Adams, Chien i Wisk u svom istraživanju navode da mlade osobe s kroničnim tjelesnim bolestima (kao što su npr. astma ili šećerna bolest) mogu biti pod povećanim rizikom za razvoj kroničnih mentalnih stanja.

Sklonost ograničenim sposobnostima da se uključe razvojno primjerene aktivnosti mogu dovesti do povećanog rizika za razvoj mentalnih poremećaja kod mladih osoba s kroničnim tjelesnim stanjima. Uspoređivan je rizik incidencije mentalnih poremećaja kod mladih osoba s kroničnim i bez kroničnih tjelesnih stanja te je istraživano ima li ograničenje aktivnosti doprinos u postojanju takvih poveznica.

U istraživanje je uključeno gotovo 50,000 mladih osoba u dobi od 6 do 25 godina od kojih je njih 15% bolovalo od kronične tjelesne bolesti. Ispitanici su praćeni tijekom 2 godine te se pokazalo da od onih koji su imali tjelesnu bolest njih 12% razvilo je neko stanje iz kruga mentalnih poremećaja, dok je među onima bez kroničnih tjelesnih poremećaja njih 7% razvilo neko od mentalnih poremećaja. Najčešće dijagnoze bile su anksioznost, poremećaji raspoloženja i poremećaji u ponašanju.

Općenito se može reći da su rezultati pokazali da mlade osobe s kroničnim tjelesnim stanjima imaju povećan rizik za razvoj mentalnih poremećaja, a ograničenja u sudjelovanju u aktivnostima mogu imati ulogu u razvoju mentalnih poremećaja. Naime, mlade osobe s tjelesnim bolestima imale su za 51% povećan rizik od razvoj mentalnih poremećaja. Kada su dodatno uključena usklađivanja vezana uz ograničenja u sudjelovanju u aktivnostima (npr. ograničena sposobnost za sudjelovanje u sportovima), rizik je bio nešto manji (43%). Navedeno bi upućivalo da se takva ograničenja tek djelomično mogu objasniti povezanošću tjelesnih stanja i posljedičnih mentalnih poremećaja.  

Zaključno se može reći da mladim osobama s kroničnim tjelesnim stanjima od pomoći može biti traženje pomoći stručnih osoba kako bi ojačali svoju sposobnost sudjelovanja u razvojno važnim aktivnostima, zbog ranog otkrivanja i liječenja kroničnih tjelesnih bolesti te sprječavanja razvoja mentalnih poremećaja. Iz tog razloga roditelji bi trebali pratiti stanje svog djeteta, potražiti procjenu uz uključivanje ranih intervencija kada je to potrebno.