Muško, 36 godina, 185/100.
Ne pušim, ne pijem, ne uzimam nikakve lijekove.
Već duže vrijeme muče me opsesivne misli kojih se nikako ne mogu riješiti. Oduvijek sam, od djetinjstva, imao određene ponavljajuće radnje, ali to mi nije stvaralo neke veće probleme u svakodnevnom funkcioniranju. Sada je situacija puno ozbiljnija i teža. Okidač je bio jedan udarac kojeg sam zadobio u leđa od kolege s posla prije godinu dana, koji mi je prouzročio dosta velike i dugotrajne bolove. Obavio sam sve moguće pretrage, MR je pokazala početnu protruziju diska. Od tada sam poprilično frustriran jer na taj udarac nisam reagirao ni uzvratio, jer se u tom trenutku nisam snašao. Iako još uvijek osjećam bolove, koji su se proširili i na ostale dijelove tijela, smatram da je situacija sada više psihološke prirode nego fizičke. Naime, nikako se ne mogu opustiti, sada razmišljam doslovno o svakom koraku, okretu bilo kojim dijelom tijela, mislim da je to već dovelo do hipohondrije. Nažalost, koliko god se trudio, ne mogu se nikako riješiti tih opsesivnih misli i straha od ozljede i boli, dapače, iz tjedna u tjedan je sve gore. Što mi preporučujete? Psihoterapija, terapija lijekovima ili oboje? Kome se (prvo) javiti? Psihologu ili psihijatru?

Poštovani,

vjerojatno će u ovoj fazi biti od koristi lijekovi kako biste se lakše nosili s tegobama i olakšali si funkcioniranje. Svakako preporučam i psihoterapiju, no to je proces kojem će trebati neko vrijeme pa do tada je potrebna pomoć lijekova. Prvo se javite psihijatru.

Srdačan pozdrav!