Bolni simptomi i somatizacije u depresivnom poremećaju

Poremećaji raspoloženja, od njih posebno depresivni poremećaj, ubrajaju se u češće psihijatrijske kliničke entitete koji se susreću u praksi. Depresija se može javiti kao simptom ili kao sindrom u okviru raznih psihijatrijskih poremećaja ili kao samostalan entitet, odnosno kao prateći simptom uz tjelesne bolesti.

Ovisno o istraživanjima, životna prevalencija depresije procjenjuje se na 1 do čak 19%.

DEPRESIVNI SIMPTOMI U TJELESNIM BOLESTIMA

Većina bolesnika s depresijom u početku će se javiti svojemu liječniku obiteljske medicine, a ne psihijatru, i to posebice s nekom od somatskih pritužbi, a ne radi lošijeg raspoloženja. Popis potencijalnih uzroka depresije velik je i uključuje niz bolesti i poremećaja: od neuroloških stanja, infektivnih bolesti, metaboličkih i endokrinih poremećaja, neoplazma do zloupotrebe i ovisnosti o psihoaktivnim tvarima, ali i djelovanja brojnih lijekova. Osim niza spomenutih stanja, depresija može biti simptom praktički svih psihijatrijskih poremećaja, no uvijek treba voditi da depresivno raspoloženje nužno ne implicira postojanje depresivnog poremećaja ili epizode.

Ovo su glavni razlozi traženja liječničke pomoći u ordinaciji opće praske kod osoba sa depresijom.

  • Tjelesne smetnje i bol – probavne smetnje, uporne svakodnevne glavobolje, bolni sindromi kralježnice, fibromialgije
  • Izraziti umor, poremećaji spavanja kao nesanica ili pretjerana potreba za snom
  • Smetnje koncentracije i pažnje, vrtoglavice, nestabilnost u hodu
  • Psihomotorni nemir, anksioznost, disforija.

Depresija u komorbiditetu s tjelesnim bolestima negativno utječe na tijek i prognozu tjelesne bolesti, ali i obrnuto depresija koja se prezentira sa bolnim i tjelesnim simptomima zahtjeva poseban pristup u liječenju i odabiru terapije. Izuzetno je važno prepoznati prisutnost komorbidnog depresivnog poremećaja u najranijoj fazi bolesti radi pravovremenog liječenja. Glavni simptomi su uz tužno, tj. sniženo raspoloženje, gubitak energije, ali i umor te polimorfne tjelesne smetnje i uporne iscrpljujuće bolne senzacije, nesanica, bezvoljnost, gubitak interesa i motivacije uz ideje beznađa ali i povremene suicidalne misli uz poremećaj sna i apetita. Tada govorimo o tipičnoj, melankoličnoj depresiji. Osim gubitka radosti življenja, depresija sa sobom nosi i gubitak sposobnosti za rad. Poremećaj karakteriziraju epizode depresivnog raspoloženja koje se mogu ponavljati tijekom života, pa tako govorimo o ponavljajućem depresivnom poremećaju.

Unatoč tomu što su ovi simptomi tipičniji za depresiju, u jednog dijela bolesnika dolazi do razvoja razdražljivog ili anksioznog raspoloženja ili, pak umjesto toga prezentirati se dominantno somatskim tegobama. Tu pretežito dominiraju tegobe kardijalnog, neurološkog, gastrointestinalnog, genitourinarnog ili lokomotornog sustava. Sve to čini tjelesne simptome depresivnog poremećaja koji su dominantni u atipičnoj ili maskiranoj depresiji – kod ovog oblika depresije nema depresivnog raspoloženja, već je prekriveno najčešće tjelesnim ili vegetativnim simptomima. Ova vrsta depresije zove se još i „ larvirana depresija“. Kronični bolni sindrom je jedan oblik maskirane depresije.

Istraživanja pokazuju da je depresija povezana s dvostruko većim mortalitetom u odnosu na opću populaciju, zbog visoke stope suicida, ali i komorbidnih kroničnih tjelesnih bolesti. Unatoč tomu što priroda povezanosti depresije i drugih bolesti nije u cijelosti razjašnjena, objašnjava se složenim međudjelovanjem bioloških, psiholoških i okolišnih čimbenika.

LIJEČENJE I POSTIZANJE STABILNE REMISIJE

U Hrvatskoj od 2013. g. predložene su zajedničke smjernice triju psihijatrijskih društava za liječenje depresije a koje apostrofiraju liječenje u kombinaciji farmakoterapije i psihoterapije kao temelj uspješne borbe protiv depresije. Danas nam na raspolaganju stoje brojni antidepresivni lijekovi, različitih mehanizama djelovanja, koji se po procjeni psihijatra međusobno kombiniraju te sa anksioliticima, antipsihoticima ovisno o kliničkoj slici i komorbidnim stanjima.

Jedan od čestih uzroka neuspješne terapije antidepresivima jest nedovoljna doza lijeka ili prijevremeni prekid terapije uslijed neinformiranosti pacijenata ili nuspojava lijekova. Danas se smatra nužnim da depresivni bolesnik uzima antidepresive najmanje godinu dana ako je riječ o prvoj depresivnoj epizodi, a 3 do 5 godina ako se radi o ponovljenoj epizodi. Cilj liječenja nije samo otklanjanje simptoma, nego uspostava dugotrajnog dobrog stanja i prevencija novih depresivnih epizoda.

Remisija predstavlja standard u liječenju velikog depresivnog poremećaja ali dosta pacijenata ne dostiže ovaj cilj. Naime većina pacijenata; njih čak 60% – 70% dobro reagira na liječenje antidepresivima, ali samo 20% do 40% postižu remisiju. 25% 50% od onih koji dobro reagiraju na liječenje imaju rezidualne simptome. Najčešći rezidualni simptomi su upravo somatskog karaktera ali se nažalost povezuju s nepovoljnijim ishodom liječenja odnosno sa bržim relapsom koji je 3 x puta češći kod osoba sa rezidualnim simptomima. Čak 58 % bolesnika prijavljuje rezidualne bolne simptome srednjeg intenziteta, a čak 76% tih bolesnika je manifestiralo relaps u periodu od tri mjeseca, u odnosu na samo 25% od onih koji nisu imali reziduane simptome.To dovodi do velike stope disfunkcionalnosti osoba kako na emocionalnom tako i na socijalnom i laborarnom planu, tako da osobe koje pate od boli lokomotornog sustava i od depresije dvostruko više vremena provedu na bolovanju u odnosu na osobe koje pate od bolnih sindroma, ali nisu depresivne. Naime bolni simptomi u prateći simptmi u depresiji, ali su nažalost negativan prediktor oporavka u depresiji. Čak 75% osoba sa depresijom žali se na barem jedan bolni, ograničavajući simptom kao što su: glavobolja, križobolja, bol u vratu, bol u zglobovima i mišićima. Dualni antidepresivi, posebno duloksetin se pokazao u studijama učinkovit u liječenju i depresivnog poremaćaja ali i bolnih simptoma uz dobru podnošljivost i toleranciju uz minimalne neželjene prateće nuspojave u adekvatnim dozama i dovoljno dugo vrijeme uzimanja.

Zaključno: Bolni simptomi prate depresiju u većine pacijenata u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koji su na početku terapije antidepresivima. Postojanje bolnih simptoma predstavlja negativan prediktor za oporavak, ali redukcija bolnih simptoma u tijeku liječenja, odnosno izostanak rezidualnih simptoma pozitivan su pokazatelj za postizanje potpune, dugotrajne, stabilne remisije kao konačnog cilja u liječenju depresivnog poremaćaja. Stoga u liječenju treba dobro pažnju obratiti kako na prezentirajuće bolne simptome, somatizacije ali i komorbidne bolne sindrome ili kronična stanja koja su praćeni depresijom.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

ACNES

ACNES – 2. dio

Simptomi koji se javljaju kod ACNES-a? Simptomi ACNES-a mogu biti akutni ili dugotrajni. Bol se opisuje kao lokalizirana, tupa i kao osjećaj pečenja. Bol se može pogoršati prilikom aktivnosti, npr. kada se bolesnik okreće ili saginje. Odmaranje može pomoći u smanjenju intenziteta bola. Bol se obično javlja kod mlađih ljudi i obično započinje noću. Bolesnici […]

Antiepileptici

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Bol

Molim Vaš savjet za jake glavobolje

Depresija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Bol

Bolna osjetljivost uzrokovana opioidima? – 3. dio

Možemo li predvidjeti razvoj ovog stanja? Još ne možemo pouzdano predvidjeti hoće li netko razviti osjetljivost uzrokovanu opioidima ili ne. Postoje genetski i okolišni čimbenici koji igraju bitnu ulogu u razvoju ovog stanja. Kod nekih bolesnika je potrebna dugotrajna izloženost opioidima, dok kod drugih ide jako brzo, čak i kroz nekoliko dana. Za razvoj ovog […]

Bol

Uz glavobolju imam pritisak na mozgu – što je uzrok tome?

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]

Psihijatrija

Tjelesni dismorfni poremećaj: priprema objave novih smjernica u Europi  

Europske smjernice za dijagnosticiranje i liječenje tjelesnog dismorfnog poremećaja pripremaju se za objavu. Ovo stanje u velikoj je mjeri definirano patološkom percepcijom i ponašanjem vezanim uz osobni izgled. Razvoj smjernica za tjelesni dismorfni poremećaj koji je poznat brojnim kliničkim dermatolozima, zamišljen je kao praktičan alat (Maria-Angeliki Gkini). Prema DSM-5 klasifikaciji ovaj poremećaj je definiran kao […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Poremećaj spavanja i povećan rizik od moždanog udara

Poremećaj spavanja u značajnoj je mjeri povezan s povećanim rizikom od moždanog udara prema novijim istraživanjima. Rezultati velike internacionalne studije pokazuju kako je rizik od moždanog udara tri puta viši kod osoba koje premalo spavaju, više od dva puta veći u odnosu na one koji previše spavaju te 2-3 puta viši kod onih sa simptomima […]

Psihijatrija

Povećana pojava depresije i anksioznosti kod sindroma post-COVID-19

Nova istraživanja ukazuju na povišene rate depresije i anksioznosti kod osoba s post-COVID-19 sindromom. Prema jednom istraživanju osobe s post-COVID-19 sindromom mogu proživljavati više mentalnog distresa od osoba koje pate od kroničnih bolesti, kao što su karcinom, dijabetes, Alzheimerova bolest, kardiovaskularne bolesti. Studija koju je objavio The Lancet provedena je na 236,379 pacijenata s ovim […]

Psihijatrija

Povezanost oralnih kontraceptiva s pojavom depresije

Novija istraživanja pokazuju kako je korištenje oralnih kontraceptiva povezano s povišenim rizikom za razvoj depresije, posebice unutar prve 2 godine nakon njihovog uvođenja. Također, uporaba kontraceptiva u adolescenciji bilo je povezano s i rizikom za depresiju kasnije tijekom života. Neki istraživači smatraju kako ova istraživanja imaju određene propuste u metodologiji pa ga ne drže dovoljno […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?