Trebam pomoć kliničkog psihijatra, gdje ga naći?

 

Poprilično otkada sam postala svjesna sebe kao osobe živim u stresnom okruženju. Život najvećim dijelom je obilježio moj odnos s roditeljima.
Otac na terenu (rijetko je bio s nama), a kada je bio živjeli smo pod strogim pravilima. Od toga kako se drži žlica, kako se sjedi za stolom, nemogućnost korištenja televizije dok smo svi u dnevnom boravku, držanje olovke, načina pričanja. Nije bilo mogućnosti tražiti pomoć jer je odgovor uvijek bio: izvoli se snaći sama. S time da uzimamo u obzir da to nije došlo u pubertetu, nego puno prije. Majka je pak usvojila njegov način ponašanja, te se iskreno ne sjećam majčinog zagrljaja, a da ne pričam očevog.
Danas, ne komuniciramo jer oni još uvijek žive u mojem pubertetu i nikada nisu prihvatili moj način života.

Ja sam direktor u firmi, vodim odjel Istraživanja i razvoja kanabinoida te vodim odjel humane njege i Veterine. Bavim se i odnosima s javnošću. Završila sam novinarstvo te imam ponešto i iskustva života izvan hrvatske. Imam prekrasnog muža i četverogodišnju kćer.

Trudnoća je bila dosta teška, a porod još teži te je nakon toga došlo do komplikacija koje su se kasnije i riješile.
No, dva mjeseca nakon poroda suprug je doživio prometnu nesreću te sam nakon dva mjeseca poslije poroda počela raditi.
Konobarila sam za dnevnice kako bi imali viska novca zbog dvomjesečnog djeteta.

Šest mjeseci poslije, dobila sam ponudu da se zbog svojeg posla preselimo iz Slavonije u Istru. Sto smo i napravili.
Bilo je svakakvih situacija, od neimanja za struju ili grijanje, nemogućnost pronalaska posla za supruga, nemogućnost dobivanja vrtića jer nas nitko nije htio prijaviti na prebivalište, do toga da je moja kćer bila vise u Slavoniji nego s nama u Poreču zbog posla.

Nadalje, imala sam postoporodajnu depresiju koja se manifestirala nešto kasnije od poroda, međutim morala sam ju prešutno prehodati jer računali su na mene i moj suprug i kćer.

Četiri godine otkako radi u ovoj tvrtci nisam bila na godišnjem odmoru, bila sam na bolovanju ove godine zbog kćerine izolacije.

Šest mjeseci sam pila anksiolitike te antidepresive, međutim, prošla sam nekoliko psihologa koji nisu mogli dati odgovor na ništa osim da mi daju tablete.

Tablete sam maknula, povremeno popijem anksiolitike zbog otkucaja srca jer se budim i zaspivam s napadajima panike.

Od mene se očekuje da budem morski pas u poslu, da budem majka, supruga, nositelj kuće i da budem savršena kćer roditeljima koji nikad nisu prihvatili mojeg muža, a moju kćer gledaju kroz mene.

Godinama sam slagala u glavi sve moguće argumente koje si možete postaviti u glavi, pragmatično sam odgajana i to je pozitivno u cijeloj priči. Pristupam sebi i subjektivno i objektivno.

Nije rijesenje dati otkaz jer radim posao koji volim jer radim s ljudima, no moja glava koliko god razumno gleda na svijet (pogotovo trenutno stanje s Covidom, upravo zbog našeg stava nismo niti osjetili krizu), ipak se ne može izboriti s nekim stvarima.

Odnos s roditeljima je ostavio traga, jako teško stječem povjerenje u ljude, nemam osjećaj za bliski kontakt, zagrljaj je za mene nešto sto se ne radi, imam potrebu zaslužiti svaku stvar koju radim.

Posao je napravio to da menadžiram i doma.

O emocijama je pak možda suvišno i pričati jer kroz njih plovim vrlo površno. S vremenom sam naučila toliko potiskivati emocije da me dotiču samo one koje se tiču kćeri.

Prošla sam jako teški prekid zaruka prije osam godina koji ne završio fizičkim napadom, i ne želim reci da ne volim svojeg supruga, no ne mogu dati niti 70% onoga sto bi trebala kao sto sam davala u prethodnoj vezi.

Život mi je isprepleten tolikim paradoksima i ironijama, još uvijek vozim, no bojim se da se opet ne dogodi burn out kao prošle godine, a ovaj put bojim se da ću nenamjerno napraviti štetu prvenstveno bliskim ljudima, a onda i sebi.

Napisala sam tek 40% stvari koje su mi i još uvijek obilježavaju život, puno toga još ima.

Zanima me postoji li u Hrvatskoj osoba, psiholog, klinički psihijatar bilo koja stručna osoba koja nije tu samo da sluša i postavlja uobičajene fraze nego da zaista individualno ČUJE ono sto je problem.
Jer nije ništa oko mene problem, ja sam centar problema. I taj problem moram riješiti.

 

13.12.2021

Odgovara

izv. prof. prim. dr. sc. Tihana Jendričko dr. med., specijalist psihijatrije

Situacije, vlastita proživljavanja i način nošenja s njima koje opisujete očito Vas već dugo prate i svakako dovode do Vaše iscrpljenosti i otežanog funkcioniranja. Osim te iscrpljenosti često shvatimo kako su potrebne i određene promjene u nama kako bismo održali sebe i svoj život “na okupu”. Vjerujem da svakako postoje stručnjaci ovog područja koji nadasve kvalitetno i učinkovito znaju raditi svoj posao. Ovim putem ne dajem preporuke za određene osobe. Prije samog započinjanja terapije važno je sa sobom promisliti koji bi točno ciljevi terapije bili i na čemu želimo raditi.

 

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Istraživanja korisnosti ketogene ishrane kod mentalnih poremećaja

Prema članku „Early Evidence Supports Ketogenic Diet for Mental Illness“ objavljenom u časopisu Psychiatric Research, pilot studija pokazuje kako bi ketogena dijeta mogla biti korisna u smanjenju simptoma bipolarnog poremećaja i shizofrenije te razrješavanju metaboličkog sindroma. Kod sudionika koji su se pridržavali dijete s visokim udjelom masti i malo ugljikohidrata za 30% su reduciranih psihijatrijski […]

Psihijatrija

Rane intervencije kod osoba oboljelih od shizofrenije – 2. dio

Jedno od važnih pitanje jest kako unaprijediti i poboljšati rano prepoznavanje prve epizode shizofrenije. Jedan od važnih čimbenika jest edukacija zajednice te razgovori o važnosti ranog prepoznavanja bolesti i destigmatizaciji koja uključuje pojašnjenje svih dostupnih metoda liječenja, prvim znakovima psihoze, alarmima koji mogu upućivati na razvoj bolesti, kome uputiti oboljelu osobu, posebice one koji nema […]

Psihijatrija

Rane intervencije kod osoba oboljelih od shizofrenije – 1. dio

Cilj ranih intervencija kod osoba oboljelih od shizofrenije jest promijeniti tijek bolesti i postići bolju integraciju tih osoba u zajednicu. Prediktori lošijeg ishoda bolesti su premorbidne poteškoće (usporen razvoj, lošija premorbidna prilagodba), teži simptomi na početku bolesti (posebno prisustvo negativnih simptoma) te dulje trajanje perioda neliječene psihoze. Pacijenti s lošijim ishodom bolesti gube više moždanog […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Koronarna bolest i demencija

Odrasle osobe kojima je dijagnosticirana koronarna bolest srca pod povećanim su rizikom za razvoj demencije, uključujući sve uzroke, Alzheimerovu bolest kao i vaskularnu demenciju, koja nosi najveći rizik od oko 36% — ako se javlja prije dobi od 45 godina. Navedeno pokazuju rezultati velike opservacijske studije. Studija je uključila 432,667 ispitanika iz Velike Britanije, prosječne […]

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]