Fiziološka podloga paničnog poremećaja

Panični poremećaj je vrlo čest razlog zbog kojeg pacijenti dolaze u opću psihijatrijsku ambulantu. Većina pacijenta dolazi sa obilnom medicinskom dokumentacijom obavljenih internističkih, neuroloških i inih pregleda koje su započeli iz razloga raznolikih tjelesnih simptoma koji prate panični napad koji kao takav u početku liječenja nije prepoznat.

Panični poremećaj je vrlo čest razlog zbog kojeg pacijenti dolaze u opću psihijatrijsku ambulantu. Većina pacijenta dolazi sa obilnom medicinskom dokumentacijom obavljenih internističkih, neuroloških i inih pregleda koje su započeli iz razloga raznolikih tjelesnih  simptoma koji prate panični napad koji kao takav u početku liječenja nije prepoznat.
Kada se ispostavi da su svi obavljeni nalazi uredni i da ne objašnjavaju tjelesne simptome koji su pacijenta uznemirili,  pacijent biva upućen k psihijatru.

Što je panični poremećaj?

Panični poremećaj je obilježen napadima intenzivnog,  paničnog straha koji dolaze iznenada, „iz čista mira“, nepredvidljivo i  udruženi su s obiljem tjelesnih simptoma. Više pojedinačnih paničnih napada  unutar razdoblja od jednog mjeseca dopuštaju nam dijagnosticirati  panični poremećaj. Predočavanje epidemioloških podataka  da je panični poremećaj prisutan u oko 2% populacije (s većom učestalošću kod žena) i da se smatra da nema čovjeka koji barem jednom u životu nije imao panični napad koji doduše  često ostane neprepoznat, donosi pacijentu olakšanje te smanjuje tenziju koju izaziva uvjerenje da se s njime događa nešto strašno i nešto  što gotovo nitko nije doživio. 

Najčešće vidim zbunjenog pacijenta koji ulaže veliki  napor ne bi li mi opisao što mu se dogodilo (ili mu se učestalo događa) uz zabrinutost hoće li to dobro opisati i predočiti jer nije siguran je li se takvo što ikada ikome dogodilo i ne znači li to  „da je lud“.
Pacijenti vrlo slikovito opisuju panični napad: iznenada, odjednom, iz čista mira, osjećaj kao da nestajem, kao da ću se srušiti, nemam daha, srce kao da će iskočiti, sve je nestvarno, panika.
Uz oklijevanje govore o najintenzivnijem strahu kojeg su u životu doživjeli: strahu da će umrijeti i strahu da će izgubiti kontrolu nad razumom, da će poludjeti. Opisuju  napad koji spontano dolazi, ali i spontano prestaje u vremenu od 10-30 minuta. Upravo ta nepredvidljivost i pojava napada tipično izvan stresne situacije, na godišnjem odmoru, kod kuće, noću izaziva u pacijenta dodatnu brigu, nesigurnost i strepnju od novog napada.

Što se zapravo događa?

Uzrok paničnog poremećaja za sada još nije do kraja razjašnjen. Ponekad se pojavi u životnim situacijama povećanog stresa („pozitivnog“ ili „negativnog“), međutim ponekad bude nejasno što je potaknulo panični poremećaj. Postoje razne teorije koje se nastoje potkrijepiti sa što više znanstvenih dokaza, ali danas još ni jedna teorija nije u potpunosti prihvaćena. Panični poremećaj se pokušava objasniti neravnotežnom živčanih prijenosnika (neurotrasmitera) u središnjem živčanom sustavu (noradrenalin, serotonin, gamaaminomaslačna kiselina /GABA/). Razne psihološke teorije pokušavaju objasniti  panični poremećaj  (kognitivno bihevioralna, psihoanalitička teorija) te iz tih teorija proizlaze psihoterapijske intervencije koje se koriste u psihoterapiji pacijenata. Zatim,  valja spomenuti i hiperventilacijsku hipotezu  koja objašnjava da panični napad podržava sam sebe time što za vrijeme paničnog napada pacijent hiperventilira (diše plitko i ubrzano) čime izdiše previše CO2, a to dovodi do tjelesnih senzacija  koje su zapravo dio paničnog napada. Tu teoriju potvrđuje i mogućnost eksperimentalnog izazivanja paničnog napada u punom obimu  hiperventilacijom kod osobe koja inače nema panični poremećaj (sjetite se npr. vrtoglavice koja nastaje kada pušemo balon ili vruću juhu – zbog vrtoglavice to prestajemo činiti, ali da nastavimo razvili bi zasigurno panični napad sa svim njegovim obilježjima).  Proizlazi da naučene vježbe disanja s kojima bi pacijent kontrolirao svoje disanje u trenutku paničnog napada mogu bitno pomoći, čak i zaustaviti razbuktavanje paničnog napada do punog obima i intenziteta.

Dakle, panični napad je osjećaj iznenadnog, preplavljujućeg i nekontroliranog straha praćenog automatskim mislima  o gubitku kontrole, ludilu, strahu od moždanog ili srčanog udara, smrti. Istovremeno se javlja niz tjelesnih simptoma vezanih uz  dišni sustav (plitko i ubrzano disanje, osjećaj nedostatka zraka i osjećaj gušenja, bol i nelagoda u prsima), probavni sustav
(mučnina, nagon na povraćanje, težina u želucu), neurovegetativni sustav (znojenje, drhtanje, osjećaj izmjene vrućine i hladnoće, trnjenje dijelova tijela, suha usta, nagon na mokrenje, vrtoglavica). Česti su osjećaji nestvarnosti (derealizacija) i depresonalizacije.

Umirujuće na pacijenta djeluje podatak da panični poremećaj nema tendencije pogoršanja u smislu razvijanja u teža duševna oboljenja.

Postoje dvije grupe pacijenta koji su po karakteristikama svoje osobnosti skloni razvijanju paničnog poremećaja:

Prva grupa su pacijenti koji inače imaju povišenu razinu anksioznosti, skloni su pretjeranom reagiranju, pacijenti koji imaju izraženu tremu pred socijalno izlaganje i jače izražene neurovegetativne  reakcije (znojenje, crvenjenje, drhtavica pred izlaganje i sl). Druga skupina su pacijenti koji su pedantni, (pre)savjesni, uvijek točni, skloni stalnoj  kontroli kako sebe  i svojih postupaka tako i svoje okoline. Za te osobe je posebno zbunjujuća i neprihvatljiva pojava paničnih ataka noću kada ne mogu uspostaviti nikakvu kontrolu pojave simptoma.

Kako se liječi?

Kada se pacijentu detaljno pojasne mogućnosti liječenja paničnog poremećaja i kada mu se predoči da nad simptomima panike može naučiti uspostaviti kontrolu, dobivamo suradljivog pacijenta koji prema psihijatru gaji povjerenje, ima nadu i pronalazi spas pred nečim što mu se kod dolaska u psihijatrijsku ambulantnu činilo nepremostivo, neizlječivo i činilo ga krajnje nesigurnim i uplašenim.
Kombinacija liječenja lijekovima i psihoterapije uz učenje metoda samopomoći može efikasno pomoći pacijentu, ublažiti simptome paničnih ataka, prorijediti ih i na kraju dovesti i do izliječenja, uz napomenu da se panični poremećaj ipak sklon  recidivima tj. opetovanju simptoma.
Što se tiče lijekova, ordiniraju se lijekovi antidepresivi iz grupe  SIPPS-a   (selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina) koji uravnotežuju koncentraciju serotonina u središnjem živčanom sustavu koja se smatra narušenom u paničnom poremećaju. U tu grupu spadaju lijekovi paroksetin (Seroxat), sertralin (Halea), ecsitalopram (Citram) i ostali. Ordiniraju se lijekovi iz grupe antidepresiva koji djeluju i na druge neurotransmiterske sustave u mozgu kao što su mirtazapin (Calixta). Navedeni lijekovi mogu izazvati određene neželjene popratne pojave koje uglavnom trajuprvih tjedan dana uzimanja lijeka, blage su i povlače se bez posljedica. Najbitnije je redovito i dovoljno dugotrajno uzimanje navedenih lijekova (najmanje 8-12 mjeseci) jer prerani prekid terapije povećava rizik povrata simptoma.
Druga skupina lijekova koja se ordinira su anksiolitici iz skupine benzodiazepina.Ti lijekovi smanjuju anksioznost, napetost, djeluju relativno brzo po uzimanju i donose osjetno smirenje. Pomažu pacijentu u kontroli simptoma paničnih napada, osobito početkom liječenja. Njihova primjena treba biti kratkotrajna (maksimalno 3-4 tjedna) i  pažljivo dozirana jer dugotrajnija primjena  u dozama iznad preporučenih dovodi do razvijanja ovisnosti.

Psihoterapijom se nastoje riješiti intrapsihički konflikti, radi se na kontroli anksioznosti, jačaju se obrasci ponašanja koji teže uspostavi stabilnosti, osobnog zadovoljstva i opuštenosti. Vrlo važno je podučiti pacijenta tehnikama disanja, uputiti ga u osnove i drugih tehnika opuštanja i relaksacije. Kroz psihoterapijski rad pacijent će dobiti osjećaj da nije bespomoćan pri paničnom napadu, da može kontrolirati svoje misli i osjećaje, pa time i sam panični napad.

Već samim upoznavanjem pacijenta s time što zapravo panični poremećaj jest, koliko je učestao i kakve se  mogućnosti liječenja  nude, započeo je proces liječenja jer psihološko komponenta smanjenja straha pred nepoznatim ( što za pacijenta panični napad svakako jest), upoznavanje s konkretnim  i učinkovitim mogućnostima liječenja  vrlo pozitivno djeluje na psihu pacijenta. 

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Dijete

Kako liječiti lišaj na ruci djeteta?

Glasnice

Prehrana za zdravlje glasnica

Mnogi ljudi koriste svoj glas kao osnovno sredstvo za rad. Ne radi se samo o pjevačima, već i o uobičajenim zanimanjima poput učitelja, odvjetnika, liječnika i ljudi koji rade u prodaji koji moraju čuvati zdravlje svojih glasnica. Glasnice čine dva mišićna tkiva smještena u grkljanu. Glas je val koji nastaje u grkljanu treperenjem napetih i […]

Disekcija aorte

Marfanov sindrom

Marfanov sindrom je nasljedna bolest vezivnog tkiva koja se može očitovati poremećajima raznih organa i organskih sustava, a najčešće su zahvaćeni koštano zglobni sustav, srce i krvne žile, te oči. Ovu bolest nije moguće izliječiti, ali suvremenim pristupom u praćenju i liječenju poboljšana je kvaliteta života ovih bolesnika, a očekivani životni vijek usporediv je s […]

Endoksopija

Peptička ulkusna bolest

Peptička ulkusna bolest želuca i dvanaesnika relativno je česta gastrointestinalna bolest. Incidencija varira ovisno o regiji i socioekonomskim čimbenicima, ali je općenito visoka. Peptička ulkusna se bolest, za sada iz nepoznatog razloga, javlja se najčešće u proljeće i jesen. Glavni faktori koji pridonose razvoju peptičke ulkusne bolesti uključuju infekciju bakterijom Helicobacter pylori, dugotrajnu uporabu nesteroidnih […]

Cista

Ciste korioidnog pleksusa fetusa u trudnoći (CPC)

Korioidni pleksus (latinski- plexus chorioideus), sastoje se od spleta krvnih žila koje su obložene ependimom, on oblaže krvne žile poput resica. Korioidni pleksus proizvodi cerebrospinalnu tekućinu. Ta tekućina oblaže mozak i kralježničku moždinu i struji kroz moždane komore. U čovjeka se u likvorskim prostorima nalazi 100 do 150 ml likvora. Tijekom 6-8 sati prosječno se […]

Dermatoskop

Okrugla izraslina nalik žulju na madežu – što je to?

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Rane intervencije kod osoba oboljelih od shizofrenije – 1. dio

Cilj ranih intervencija kod osoba oboljelih od shizofrenije jest promijeniti tijek bolesti i postići bolju integraciju tih osoba u zajednicu. Prediktori lošijeg ishoda bolesti su premorbidne poteškoće (usporen razvoj, lošija premorbidna prilagodba), teži simptomi na početku bolesti (posebno prisustvo negativnih simptoma) te dulje trajanje perioda neliječene psihoze. Pacijenti s lošijim ishodom bolesti gube više moždanog […]

Psihijatrija

Koronarna bolest i demencija

Odrasle osobe kojima je dijagnosticirana koronarna bolest srca pod povećanim su rizikom za razvoj demencije, uključujući sve uzroke, Alzheimerovu bolest kao i vaskularnu demenciju, koja nosi najveći rizik od oko 36% — ako se javlja prije dobi od 45 godina. Navedeno pokazuju rezultati velike opservacijske studije. Studija je uključila 432,667 ispitanika iz Velike Britanije, prosječne […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]