Veliki depresivni poremećaj spada u poremećaje raspoloženja. Iako se svatko povremeno osjeća tužno ili potišteno, takvi su osjećaji i stanja obično kratkotrajni.

Veliki depresivni poremećaj spada u poremećaje raspoloženja. Iako se svatko povremeno osjeća tužno ili potišteno, takvi su osjećaji i stanja obično kratkotrajni te prolaze za nekoliko dana. Kod depresije, intenzitet i trajanje tih osjećaja je takav da utječu na svakodnevni život i funkcioniranje te uzrokuju patnju oboljele osobe, ali i njenih bližnjih. Mnoge osobe s depresivnim poremećajem nikada ne potraže pomoć. No, čak i onima s teškim simptomima depresije, liječenje može pomoći.

Kod depresivnog poremećaja radi se o kombinaciji simptoma koji utječu na osnovne funkcije kao što su spavanje, rad, učenje, apetit, uživanje u aktivnostima koje su nekada pričinjavale izvor zadovoljstva. Kod nekih se osoba javi samo jedna epizoda tijekom života, no češće se javlja više epizoda. Depresija je vrlo česta, no ozbiljna bolest, a većini koji dožive depresiju, potrebno je liječenje da bi ozdravili.

Postoje specifične forme depresije koje se nešto razlikuju od velikog depresivnog poremećaja ili se mogu razviti pod određenim okolnostima. To su psihotična depresija, postpartalna depresija i sezonski afektivni poremećaj. Kod psihotične depresije osim depresivnog poremećaja i simptoma depresije, prisutan je neki oblik psihoze (npr. uznemirujuća iskrivljena i lažna vjerovanja ili gubitak realiteta (deluzije) ili pojava vidnih ili slušnih halucinacija). Postpartalna depresija je ozbiljnije stanje od uobičajene otežane prilagodbe i prihvaćanja nove životne uloge koju mnoge žene iskuse nakon poroda, kada hormonalne i tjelesne promjene i nova odgovornost vezana uz brigu oko djeteta, može biti preplavljujuća. Sezonski afektivni poremećaj karakteriziran je početkom depresije tijekom zimskih mjeseci, kada postoji manjak prirodnog svjetla. Poboljšanje obično nastupa tijekom proljeća i ljeta. Bipolarni poremećaj ili manično-depresivni poremećaj se javlja rjeđe od depresije, a karakteriziraju ga oscilacije raspoloženja, od jako povišenog (manija) do jako sniženog (depresija).

Da bi se postavila dijagnoza depresivnog poremećaja, gotovo svaki dan, većinu vremena u trajanju od najmanje 2 tjedna, barem jedan od navedenih simptoma mora biti prisutan: osjećaj tuge, potištenost, odnosno opće sniženo raspoloženje, gubitak interesa ili zadovoljstva u aktivnostima koje su ranije predstavljale izvor zadovoljstva, osjećaj umora ili gubitka energije. Od ostalih simptoma mogu biti prisutni smetnje spavanja (nesanica, ranojutarnje buđenje ili povećana potreba za spavanjem), smetnje koncentracije, neodlučnost, sniženo samopoštovanje, gubitak apetita, snižen ili povećan apetit, suicidalne misli ili pokušaji, usporenost pokreta ili uznemirenost, osjećaj krivnje ili samooptuživanja, razdražljivost, nemir. Također mogu biti prisutni različiti i neodređeni bolovi, glavobolje, grčevi ili probavne smetnje koji se ne ublažavaju i ne prolaze liječenjem.

Uz depresivni poremećaj istovremeno se mogu pojaviti i neki drugi poremećaji. Često su prisutni različiti anksiozni poremećaji, posttraumatski stresni poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj, panični poremećaj, socijalna fobija, generalizirani anksiozni poremećaj te ovisnost o alkoholu i drugim psihoaktivnim tvarima. Isto tako depresija se može javiti uz druge ozbiljne tjelesne bolesti poput bolesti srca, moždanog udara, karcinoma, dijabetesa, Parkinsonove bolesti, HIV/AIDS-a, itd. Osobe kod kojih je prisutan depresivni poremećaj uz drugu tjelesnu bolest, obično imaju teže simptoma oba prisutna poremećaja, a teže i prihvaćaju svoju bolest, radi čega liječenje depresije poboljšava ishod liječenja popratne tjelesnih bolesti.