Psihijatrijski simptomi u infektivnim bolestima

Hepatitis C je zarazna bolest jetre čiji je uzročnik virus hepatitisa C (HCV). Ovaj virus uzrokuje akutnu ili puno češće, kroničnu bolest jetre s izraženijim javljanjem perzistentne infekcije. Smatra se da je kronični hepatitis C jedan od najčešćih uzroka presađivanja jetre u odraslih, a na svjetskoj razini i glavni uzrok nastanka hepatocelularnog karcinoma.

Psihičke smetnje u oboljelih od hepatitisa C

Hepatitis C je zarazna bolest jetre čiji je uzročnik virus hepatitisa C (HCV). Ovaj virus uzrokuje akutnu ili puno češće, kroničnu bolest jetre s izraženijim javljanjem perzistentne infekcije. Smatra se da je kronični hepatitis C jedan od najčešćih uzroka presađivanja jetre u odraslih, a na svjetskoj razini i glavni uzrok nastanka hepatocelularnog karcinoma. Virus se najčešće prenosi preko direktnog ili indirektnog kontakta s krvlju, a vrlo često injiciranjem droga zajedničkim priborom. Rizik zaraze postoji i kod tetoviranja ili piercinga, otvorenih rana, korištenjem zajedničkih britvica ili četkica za zube. Pri spolnom odnosu također je moguće prenošenje virusa hepatitisa C, ali ipak rjeđe nego kod hepatitisa B. Terapijski postupak se provodi lijekovima koji sprječavaju umnažanje virusa i jačaju obrambene snage organizma, a primjenjuju se interferon alfa i ribavirin. Trajanje i uspješnost liječenja ovisi o genotipu virusa. Kod genotipa 2 i 3 liječenje traje 24 tjedna te je uspješno u 80% pacijenata. Genotip 1 i 4 liječi se 48 tjedana, a izlječenje se postiže kod 45% pacijenata.

Prisutnost psihičkog poremećaja može značajno pridonijeti nastanku hepatitisa, a što se često previdi ili se smatra nevažnim. Tako depresivni poremećaj vodi pacijenta u rizična ponašanja (intravenozna zloupotreba opojnih droga, seks bez zaštite), povećavajući mogućnost HCV infekcije. HCV nije direktan uzročnik depresije, ali postoji velika prevalencija depresije kod osoba koje pokazuju sklonost rizičnom ponašanju. Psihološki utjecaj HCV je takav da ova kronična bolest stvara opterećenje i stres, pacijenti imaju smanjenu kvalitetu života u području mentalnog zdravlja i tjelesnih funkcija. Kronična HCV infekcija, poput svake druge kronične tjelesne bolesti, umanjuje kvalitetu života što je u određenom broju slučajeva okidač za depresiju. Rezultat biološkog učinka HCV je takav da on negativno djeluje u području CNS-a stvarajući oštećenja rezultat kojih je razvoj depresije.

Koji su simptomi depresije kod pacijenata oboljelih od hepatitsa C?

  • Gubitak fizičke i psihičke energije;
  • Promjene u apetitu-naglo povećanje ili gubitak apetita;
  • Problemi sa snom, bilo da se radi o nesanici ili prekomjernom spavanju;
  • Emocionalni problemi koje često karakterizira osjećaj tuge ili straha bez razloga, ili   potpuna bezosjećajnost i ravnodušnost;
  • Gubitak interesa za bilo kakve dnevne aktivnosti;
  • Problemi sa memorijom i koncentracijom;
  • Problemi sa donošenjem i najbanalnijih odluka;
  • Osjećaj krivnje, bespomoćnosti, gubitka nade, beznačajnosti, usamljenosti i izolacije;
  • Pretjerana upotreba alkohola, pušenja ili droga;
  • Bezrazložno plakanje i česte promjene raspoloženja.

Kako se provodi liječenje depresije u oboljelih od hepatitisa C?

Lijek izbora su antidepresivi iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SIPPS)  i psihoterapijske metode liječenja.

Potreban je oprez pri odabiru antidepresiva obzirom na potentnost intereakcija u jetrenom sustavu enzima citokromoksidaze (citalopram, escitalopram, sertralin, paroksetin). Osobito je važno voditi računa o dozama lijekova kod istovremenog davanja paroksetina i metadona jer paroksetin povećava koncentraciju metadona i time sedaciju. U takvom slučaju bolje je primijeniti tianeptin. Benzodiazepini mogu biti od pomoći ali samo kao privremena terapija, tj. do početka djelovanja antidepresiva (2-4 tjedna). Preporučuje se odabrati one koji se metaboliziraju glukuronidacijom (lorazepam i oksazepam).

Psihičke smetnje u oboljelih od HIV-a

HIV-1 infekcija zahvaća subkortikalno područje mozga uzrokujući tako stanja poput delirija, psihoze, depresije i demencije. Neurokognitivni simptomi koji su pridruženi HIV-u (HANDs) uzrok su signifikantnog povećanja morbiditeta i mortaliteta i svakako ubrzavaju cjelokupan proces bolesti. Virus HIV-a reproducira se u mikrogliji (stanicama imunološke obrane mozga) uzrokujući upalne procese koji rezultiraju smetnjama ponašanja i kognitivnim promjenama.

HIV encefalitis (HIVE)

Virus napada subkortikalna područja, bazalne ganglije, bijelu tvar, pa čak i mali mozak. Neurotoksičnost virusa uništava funkciju neurona i glije uzrokujući neurodegeneraciju. Na MR snimkama mozga uočavaju se područja kortikalne i centralne atrofije sa proširenim ventrikulima.

Psihička stanja koja se susreću u oboljelih od HIV-a

Psihičke manifestacije HIV-a su: depresija, manija, impulzivnost, paranoidnost, hipersomnija, dezorijentacija i dezorganizacija, delirantna stanja. Prisutnost i raznolikost simptoma je individualna. Ponekad su kognitivni simptomi posljedica oportunističkih infekcija (cytomegalovirus (CMV), Epstein Barr virus (EBV), herpes simplex virus, John Cunningham (JC) virus, cryptococcosis, Pneumocystis carinii, toxoplazmoza i tuberkuloza). Depresija je posljedica izravnog utjecaja virusa na mozak, stigmatizacije i izolacije, sekundarnih stanja ili kombinirano. Karakteristčno je za ovu skupinu bolesnika da od  depresije obolijevaju 2-7 puta više u odnosu na opću populaciju. Razvijena slika depresije može uzrokovati progresiju HIV infekcije i rezultirati fatalnim ishodom. Depresija je često neprepoznata i netretirana osobito kada prevladavaju kognitivni simptomi. Anoreksija, insomnija, kronični umor i prisustvo boli posljedica su disfunkcije serotoninergičkog sustava. Anhedonija i depresivno raspoloženje ujutro, indikator su prisustva Velikog depresivnog poremećaja (MDD). Kada su prisutni simptomi iz kruga anksioznih i depresivnih poremećaja, u pravilu će izostati zadovoljavajući odgovor na terapiju antivirusnim lijekovima. Suicidalno promišljanje i ponašanje najčešće je prisutno u početku, kada se sazna informacija o zaraženosti HIV-om. Depresija ipak najviše utječe na suradljivost kod uzimanja antivirusne terapije. Prevalencija depresije u HIV oboljelih je 19%-43%. Kako se produžuje život lijekovima i HIV bolest postaje kronično stanje, psihički problemi više dolaze do izražaja zbog nesigurnosti u budućnost, nuspojava antivirusne terapije, boli, straha od progresije bolesti i izloženosti brojnim stresnim situacijama. Sve navedeno dovodi do situacije da se smanjuje suradljivost oboljelih glede uzimanja antivirusne terapije. Tako su demoralizacija, beznađe, tuga, poteškoće nošenja sa stresom najčešća stanja u HIV/AIDS-u. Neki od lijekova koji se koriste u pacijenata sa HIV-om mogu uzrokovati simptome depresije: interferon, metoclopramid, sulfonamidi i steroidi. Jednom kada se dijagnosticira depresivni poremećaj mora se započeti liječenje. Odgovor  na terapiju jednak je kao i  u onih koji nisu oboljeli od HIV-a. Najveći problem je nesuradljivost pacijenata u liječenju.

U progresivnoj fazi bolesti često se susreću stanja maničnog raspoloženja. Povećana seksualna aktivnost i uzimanje droga predstavljaju veliki problem zbog povećane mogućnosti širenja bolesti. Manija se javlja kao rezultat reaktivacije Bipolarnog afektivnog poremećaja, u sklopu poremećaja ličnosti, uslijed toksičnosti virusa, kao posljedica antivirusne terapije ili sekundarne infekcije. Sekundarna manija (bez pozitivnog herediteta) izravna je posljedica toksičnog djelovanja virusa na CNS. Najčešći simptomi su: iritabilnost, agresivnost, disruptivnost, insomnija, logoreja, psihotični simptomi (grandiozne ideje, progonstvene sumanutosti, vidne i slušne halucinacije). Često i somatske smetnje poprimaju psihotičnu razinu.

Neurokognitivne bolesti pridružene HIV-u (HANDs)

Mogu se razlikovati prema stupnju kognitivnog oštećenja:

  • ANI- Asimptomatsko neurokognitivno oštećenje;
  • MMND- Motoričko neurokognitivno oštećenje srednje jačine sa smanjenjem koncentracije;
  • HAD-Poteškoće pamćenja sa globalnim kognitivnim oštećenjem.

Depresija i HAND imaju zajedničke faktore rizika: ženski spol, komorbiditetne kronične bolesti poput hepatitisa B i C, intravenozno uzimanje droga. Zajednički su simptomi: emotivna labilnost, smetnje pažnje, smetnje pamćenja, poteškoće u izvršnim radnjama.

Kasna simptomatska faza zaraze HIV-om karakterizirana je nizom složenih simptoma: bolesnici postaju vrlo podložni oportunističkim infekcijama i AIDS demenciji (oštećene su funkcije: sjećanje, mišljenje, orijentacija, razumijevanje, sposobnosti računanja i učenja, te sposobnosti govornog izražavanja i prosuđivanja. Jače su izraženi opći simptomi bolesti – visoka temperatura, povraćanje, gubitak apetita, proljevi…).

Liječenje

Antidepresivi

Zbog izrazite osjetljivosti ove skupine pacijenata na lijekove, antidepresiv se mora uvoditi postepeno, često u dozama koje su manje od uobičajnih. Najučinkovitijim su se pokazali antidepresivi iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SIPPS). Osim dobrog odgovora, podnošljivost lijekova iz ove skupine je isto tako signifikantna, te ih pacijenti bolje prihvaćaju i uzimaju prema uputama. Najbolji rezultat postiže se kombinacijom suportivne grupne psihoterapije i uzimanjem SIPPS-a. Lijekove iz ove skupine bi ipak trebalo izbjegavati u pacijenata sa kroničnom dijarejom, zatim one sa sedativnim djelovanjem u pacijenata sa vrtoglavicom, osjećajem slabosti, letargijom, ortostatskom hipotenzijom, te općenito kod onih pacijenata gdje je velika mogućnost pada.

Antidepresive iz skupine tricikličkih antidepresiva (TCA) moramo izbjeći kod oralne kandidijaze radi efekta sušenja usne šupljine, a što može uzrokovati egzacerbaciju kandidijaze, te otežati i usporiti liječenje antifungicima. Kod pacijenata sa kaheksijom i anoreksijom, antidepresivi koji potiču apetit lijek su izbora.

Antipsihotici

Primjena antipsihotika nove generacije predstavlja najbolju opciju u liječenju psihotičnih simptoma i poremećaja ove skupine bolesnika. Najučinkovitijim su se pokazali: aripiprazol, kvetiapin, olanzapin i risperidon, bilo kao monoterapija ili kao augmentacija antidepresivima. Klozapin je lijek izbora kod suicidalnih bolesnika. Antipsihotike prve generacije potrebno je svakako izbjegavati jer je u ovoj skupini bolesnika izražena sklonost pojavi ekstrapiramidnih simptoma (EPS) radi gubitka dopaminskih neurona.

U liječenju se još upotrebljavaju: benzodiazepini, hipnotici i stabilizatori raspoloženja. Od stabilizatora raspoloženja najpropisivaniji su Litij-karbonat i Na-valproat. Potreban je oprez prilikom primjene ove skupine lijekova jer Na-valproat može povećati replikaciju HIV virusa i zato je obavezno uzimati ga sa antivirusnom terapijom. Ako se u svrhu stabilizacije raspoloženja daje karbamazepin, potreban je dodatni oprez jer je on induktor CYP3A enzima i može ubrzati metabolizam nekih antivirusnih lijekova i tako oslabiti njihovo djelovanje.

Općenito pravilo kod primjene farmakoterapije u oboljelih od HIV virusne infekcije je: male doze, spora titracija i stalno praćenje/monitoring.

PIPS – Program integrativne psihijatrije

U oboljelih od kroničnih tjelesnih bolesti  dva do tri puta češće se u komorbiditetu javljaju psihički poremećaji, kao što su ovisnosti, afektivni, anksiozni i psihotični poremećaji. Najučestalije se javlja depresija koja je maskirana tjelesnim simptomima i izraženim umorom uz učestalost od 40%.

Program integrativne psihijatrije (PIPS) provode multidisciplinarni timovi kojeg vode psihijatri, a u timu također sudjeluju psiholog i medicinska sestra. Njeguje se integrativni pristup pravodobnog prepoznavanja, liječenja i rehabilitacije. Liječenje se provodi personaliziranom farmakoterapijom, uz praćenje i nadzor interakcija i nuspojava, te grupnom i individualnom psihoterapijom – kognitivno-bihevioralna terapija.

Cilj ovog specifičnog programa je pravodobnim i uspješnim liječenjem, te rehabilitacijom psihičkih poremećaja u kroničnih tjelesnih bolesnika unaprijediti suradnju u liječenju primarnih bolesti, smanjiti broj hitnih intervencija, hospitalizacija i suicida, te poboljšati kvalitetu života.

PIPS program se provodi u Psihijatrijskoj bolnici „Sveti Ivan“, a u suradnji sa Klinikom za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu.

 

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

AIDS

1. prosinca – Svjetski dan borbe protiv AIDS-a

1. prosinca Svjetski je dan borbe protiv HIV/AIDS-a koji obilježavamo već 33 godine. U povodu toga organizirat će se različite aktivnosti i medijska događanja kojima je cilj podizanje svjesnosti o: infekciji HIV-om koji uzrokuje AIDS, dostupnosti liječenja antiretrovirusnim lijekovima, postignućima u prevenciji, važnosti uklanjanja stigme i diskriminacije oboljelih i njihovih obitelji, opasnosti koje može donijeti […]

Bol u grudima

Bol u grudima nakon operacije – molim Vaše mišljenje

Herpes

Zaustavite herpes, prije nego ga i drugi primijete

Herpes izaziva herplex simplex virus 1, ili skraćeno HSV-1. Primarna HSV-1-infekcija se obično događa tijekom djetinjstva. Procjenjuje se da je njime do 10. godine života zarazi oko 60% djece. Kad jednom uđe u organizam, u njemu i ostaje do kraja života. Nakon primarne infekcije, kod nekih osoba nikad ne dođe do povratka infekcije, a neke […]

Infekcija

„Prirodno liječenje“ spolno prenosivih infekcija

Spolno prenosive infekcije grupa su bolesti za koju se često traže tzv. alternativni pristupi liječenju. Žene koje opetovano imaju spolno prenosive infekcije, bilo da se uvijek iznova javljaju (uzrokovane istim ili drugim uzročnicima), ili se radi o svojevrsnom kronicitetu zbog možda i neprimjerenog inicijalnog liječenja (bilo da nije ordiniran odgovarajući lijek, ili nije ordiniran u […]

Ličnost

Narcistični poremećaj osobnosti

Poremećaj osobnosti započinje u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi te postupno dovodi do lezija koja se odražavaju na kognitivnoj, afektivnoj razini, kontroli agresivnih pulzija te u interpersonalnim odnosima. Mogu se prema svojim karakteristikama podijeliti na tri tipa: paranoidni, shizoidni, shizotipni antisocijalni, histironski, granični, narcistični izbjegavajući, ovisan, opsesivno komupulzivan poremećaj osobnosti Karakterne osobine su obilježje svakog […]

Varicella zoster Igg

Postoji li mogućnost da se zarazim virusom vodenih kozica?

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]

Psihijatrija

Tjelesni dismorfni poremećaj: priprema objave novih smjernica u Europi  

Europske smjernice za dijagnosticiranje i liječenje tjelesnog dismorfnog poremećaja pripremaju se za objavu. Ovo stanje u velikoj je mjeri definirano patološkom percepcijom i ponašanjem vezanim uz osobni izgled. Razvoj smjernica za tjelesni dismorfni poremećaj koji je poznat brojnim kliničkim dermatolozima, zamišljen je kao praktičan alat (Maria-Angeliki Gkini). Prema DSM-5 klasifikaciji ovaj poremećaj je definiran kao […]

Psihijatrija

Poremećaj spavanja i povećan rizik od moždanog udara

Poremećaj spavanja u značajnoj je mjeri povezan s povećanim rizikom od moždanog udara prema novijim istraživanjima. Rezultati velike internacionalne studije pokazuju kako je rizik od moždanog udara tri puta viši kod osoba koje premalo spavaju, više od dva puta veći u odnosu na one koji previše spavaju te 2-3 puta viši kod onih sa simptomima […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?