Stres je danas sastavni dio suvremenog načina života, koji bitno utječe na kvalitetu života pojedinca te često dovodi i do psihičkih problema zbog kojih je potreban psihijatrijski tretman…

Stres je danas sastavni dio suvremenog načina života, koji bitno utječe na kvalitetu života pojedinca te često dovodi i do psihičkih problema zbog kojih je potreban psihijatrijski tretman.

Stres definiramo kao skup fizičkih i psihičkih promjena koje nastaju kada vanjski i unutrašnji čimbenici (stresori) remete homeostazu tj. fiziološku ravnotežu organizma koja je nužna za održavanje života. Adaptacija na stres pod nadzorom je složene neuroendokrine, stanične i molekularne infrastrukture nazvane stresnim sustavom, koja se nalazi u središnjem živčanom sustavu i na periferiji organizma. Način na koji će se pojedinac nositi sa stresorom pod utjecajem je genetike, iskustva i ponašanja. Reakcija na stresore ne treba uvijek biti negativna, stres može imati i pozitivan učinak na organizam te izazvati bolju prilagodbu ili adaptaciju. Negativne posljedice izloženosti stresu mogu uzrokovati maladaptaciju i bolest.

Hans Selye (1907.) stresorima naziva podražaje koje uzrokuju stresni odgovor, a stres definira kao tjelesne efekte bilo kojeg podražaja, koji ozbiljno prijete ravnoteži organizma. Opisao je „ opći adaptacijski sindrom“ u tri faze:1. alarm- može trajati oko nekoliko sati do nekoliko dana 2. otpor- javlja se kod kontinuiranog stresa 3. iscrpljenje- kod dugotrajnog izlaganja stresnim podražajima.

Pojam psihičkog stresa javlja se u literaturi četrdesetih godina 20. stoljeća, a podrazumijeva procjenu značenja, opasnosti, prijetnje i izazova koji dolaze iz okoline. Baum (1990.) je  stres definirao kao stanje koje je podudarno ili slijedi nakon izlaganja stresoru. Doživljaji koji potiču postojće snage na postizanje adaptacije jesu stresori. Ukoliko su zahtjevi pretjerani ili ozbiljno opterećuju mehanizme prilagodbe, javlja se stanje stresa i odgovor primjeren tom stanju. Stres je definiran kao kompleks psiholoških, fizioloških i bihevioralnih promjena koje se javljaju da bi na najbolji mogući način izišle nakraj s prijetnjom ili opasnošću. Odgovor na stresor je nadražaj simpatikusa i tjelesna pripravnost na akciju. Javljaju se afektivne promjene, uznemirenost, anksioznost, negativan emotivni naboj, povišene kognitivne i bihevioralne tendencije i operacije.

Stres je stanje visoke hitnosti za adaptacijom, a proizlazi iz procjene stresora i uključuje odgovor na stresnu situaciju, usmjeren prema eliminaciji ovako povišene potrebe za prilagodbom.

Simptomi stresa, a ponekad i kronične promjene nastaju zbog tjelesnih funkcija koje se u stanjima stresa mijenjaju: vegetativne (autonomne) funkcije, izlučivanje hormona i ponašanje. Regulacija stresa visoko je integrativni proces, u kojem se odvijaju neuroendokrine i vegetativne reakcije čija je svrha osposobiti organizam da se suoči s poremećenom homeostazom. Stres utječe na sve organe i tkiva, no neuroendokrini, kardiovaskularni, gastrointestinalni i imunološki sustav prvi su zahvaćeni i kod tih se sustava najprije pokazuju funkcionalne promjene koje mogu dovesti do bolesti.

Bitna sastavnica kompleksnog odgovora na stres jest os hipotalamus- hipofiza- nadbubrežna žljezda (HHN). Stresni podražaji dovode aktivacije HHN osi. Hipotalamus oslobađa, hormon koji oslobađa kortikotropin (CRH) i vazopresin koji potiču izlučivanje adenokortikotropnog hormona (ACTH) u hipofizi. Konačni produkt aktivnosti osi HHN jest izlučivanje kortizola čije je nekontrolirano i prekomjerno izlučivanje štetno za organizam.

Suvremeno poimanje streas često se shvaća ili definira trojako:

• stres je objektivni podražaj koji izaziva stresni odgovor (fizikalno-kemijski pristup, npr. hladnoća, toplina, strujni udar),
• stres podrazumijeva reakciju organizma (medicinsko- fiziološki pristup, npr. akutno krvarenje, bol, infekcija) te
• stres kao interakcija pojedinca i okoline (psihološki pristup, npr. rastava, gubitak posla, prirodne katastrofe)

Psihološki, emocionalni i bihevioralni stresori ubrajaju se u skupinu procesivnih stresora. Predmetom su mnogih istraživanja čiji je cilj odrediti na koji su način oni povezani sa zdrastvenim ishodima.

Najčešći tipovi stresnih situacija, koji rezultiraju doživljajem psihičkog stresa jesu: velike životne promjene, kronični stresni događaji, traumatski događaji, svakodnevne stresne situacije.

Velike životne promjene podrazumijevaju životne događaje koji su važni, poput gubitka bliske osobe, gubitka posla, rastave braka, rođenja djeteta, preseljenja u drugi grad. Autori Holmes i Rahe smatraju da je svaki događaj koji izaziva promjenu i diskontinuitet u životu ljudi stresan jer zahtijeva potrebu za prilagođavanjem. Promjene koje doživljavamo kao vrlo ugodne i pozitivne npr. rođenje djeteta, novi posao, sklapanje braka, mogu same po sebi biti izvor stresa.

Kronični stresni događaji dugotrajnije su životne teškoće ili se učestalo ponavljaju tijekom dužeg razdoblja. One uključuju npr. obiteljske probleme, probleme na poslu, financijske poteškoće, nezadovoljstvo na poslu, neriješeno stambeno pitanje, dugotrajne bolesti, dugotrajne napetosti u međuljudskim odnosima.

Traumatski događaji uključuju ekstremnu prijetnju, čak mogućnost gubitka života.

To su ratne traume, avionske nesreće, poplave, požari, potresi, silovanje. Zajednička osobina im je da se javljaju naglo, bez ikakvog upozorenja, najčešće u kratkom vremenskom roku, a posljedice mogu biti dugotrajne.

Svakodnevne situacije kojima smo izloženi mogu također biti izvorom stresa. Neugodni doživljaji kao npr. gužve u javnom prijevozu, buka, žurba, neljubaznost ljudi, razočaranja ljudskim postupcima, mogu precidirati negativne tjelesne i mentalne pokazatelje zdravlja. Istraživanja pokazuju da svakodnevni problemi manjeg intenziteta imaju snažniji učinak na zdravlje od velikih životnih promjena, što se može objasniti njihovim kumulativnim efektom.

Na temelju dužine trajanja stresora možemo razlikovati akutni i kronični stres. Akutni stres je kraći, no točka u kojoj prelazi u kronični nije jasno određena i mijenja se. Kronični stres javlja se u situaciji kada stresor traje dulje ili se simptomi  zadržavaju i nakon prestanka djelovanja stresora, koji je obično bio snažan. Vrlo je bitno simptome stresa što ranije prepoznati, no obzirom da je to ponekad teško s strane laika, bilo bi uputno osobe koje su bile izložene stresu uputiti psihijatru koji bi procjenio stupanj tegoba i napravio plan liječenja, kako bi se što ranije zaustavili simptomi i spriječilo da se ne razviju kronične tegobe.