Aktiničke keratoze su promjene na koži koje su vrlo česte. Djeluju poput smeđkastih, hrapavih mjesta na licu, čelu, vratu, uškama, usnama, vlasištu i rukama veličine od nekoliko milimetara pa do najčešće – jednog centimetra.

Djeluju poput smeđkasto crvenkastih zadebljanja na koži koje ne prolaze spontano, tijekom zime mogu biti manje izražene, ali tijekom ljeta su jače vidljive. Neke osobe njihova pojava ne smeta. Neke smeta iz estetskih razloga, pa se obraćaju liječniku, ali kako iz njih može nastati jedan od oblika raka kože, zahtijevaju liječnički pregled.

Osobe koje su tijekom života dugo i često boravile na suncu imaju ih češće pogotovo ako su  često dobivale opekotine od sunca.Također, osobe koje su svijetle puti sklonije su nastajanju aktiničkih keratoza, a češće se viđaju u muškaraca i u osoba starije životne dobi. Aktiničke keratoze su  prekancerozne promjene jer se iz njih može razviti  maligni tumor kože koji se naziva spinocelularni karcinom, ova promjena se ne događa često, a prema nekim istraživanjima navodi se učestalost od 5 posto do 20 posto slučajeva.

Aktiničke keratoze vrlo često su razlog dolaska dermatologu, pa su do sada iskušane mnogobrojne metode njihovog liječenja. Pojedine metode se provode samo u dermatološkoj ordinaciji, a pojedine u obliku kreme koje pacijent provodi sam kod kuće. U ordinaciji se najčešće primjenjuje krioterapija kada se aktinička keratoza smrzava nakon čega ostaje krusta i keratoza prolazi. Ovaj postupak se radi samo u hladnije doba godine kada se koža ne izlaže suncu niti znoji. Uz krioterapiju je moguće učiniti i ekskohleaciju keratoze.

Kemijski medicinski pilinzi također su učinkoviti u njihovom liječenju. Primjenjuju se medicinski kemijski  pilinzi  kože kao što su piruvični, Jessner, triklorocteni.  Koja vrsta pilinga je dobra određuje liječnik prema dobi pacijenta,  zastupljenosti keratoza na licu i prema drugim problemima na koži. Za aktiničke keratoze oko kapaka i oko očiju izvode se posebni pilinzi koji sadrže trikloroctenu i laktičnu kiselinu i nanose  se u obliku deblje olovke na to specifično područje.

U liječenju se primjenjuje i fotodinamska terapija kada se obasjava keratoza svjetlom određene valne duljine uz prethodno premazivanje posebnom tvari koja se pri obasjavanju aktivira i uništava  keratozu. Metoda je bolna i nakon nje je potreban oporavak kože, pa se ne primjenjuje često. Laseri su također djelotvorni u njihovom liječenju (Er.Yag laser, frakcijski laser, diodni).

Tijekom nekoliko godina nastoji se otkriti što djelotvornija krema u liječenju aktiničkih keratoza. Ovu terapiju provodi pacijent kod kuće, ali pod liječničkim nadzorom. U svijetu postoji nekoliko specifičnih lokalnih preparata u obliku krema koje sadržavaju različite kemijske supstance  (imiquimod, diklofenak, fluorouracil, ingenol mebutat). One imaju i različite mehanizme djelovanja na kožu, različite i načine  primjene i trajanje terapije pa je vrlo važno slijediti točne upute.

Vrlo je važno spriječiti nastajanje aktiničkih keratoza, pa je potrebno koristiti kreme s visokim zaštitnim faktorom, nositi  šešir, kape i bsunčane naočale s UV zaštitom. U fotozaštiti je potrebno istaknuti posebna medicinska zaštitna sredstva koja su dokazano djelotvorna u sprječavanju nastanka nemelanomskih tumora kože jer sadržavaju zaštitni faktor 50 i kemijske suspstance koje popravljaju oštećenja u koži.

U aktiničkim keratozama ne bi smjela biti pojava krvarenja, nastajanja krasta, uzdignuća, izrazito nejednolike boje, zadebljanja, što je sumnjivo na nastanak spinocelularnog karcinoma. Tada je svakako potreban pregled kod dermatologa kako bi se postavila dijagnoza, pa je potrebno učiniti biopsiju promjene ili uklanjanje u cijelosti i nakon toga patohistološka dijagnostika.