Liječenje dovodi do poboljšanja mišićne snage i funkcije. Što se ranije započne s liječenjem, rezultati su bolji te se javlja manje komplikacija.

Liječenje bolesti

Liječenje dovodi do poboljšanja mišićne snage i funkcije. Što se ranije započne s liječenjem, rezultati su bolji te se javlja manje komplikacija. Međutim, kao i kod mnogih stanja, niti jedan pristup nije najbolji, već liječnik treba prilagoditi strategiju liječenja na temelju bolesnikovih simptoma i odgovora na primijenjenu terapiju. Cilj liječenja je obuzdati simptome i spriječiti nastanak komplikacija bolesti sa svrhom održavanja pristojne kvalitete života bolesnika. Liječenje se provodi kombinacijom lijekova i rehabilitacijskim postupcima.

Kortikosteroidi – kod većine bolesnika s polimiozitisom su prvi izbor i to uglavnom lijek prednizon. Tipično se primjenjuje u dozi od 1 mg /kg /dan. Ova visoka doza obično se daje 4-8 tjedana, dok se razina CK (enzima kreatin kinaze) vraća u referentne vrijednosti, a nakon toga se smanjuje na 5-10mg dnevno. Kortikosteroidi su skupina lijekova koji potiskuju imunološki sustav, ograničavaju proizvodnju antitijela, smanjuju upalu mišića te poboljšavaju mišićnu snagu i funkciju. U početku bolesti se propisuju u vrlo visokoj dozi, a zatim se doza smanjuje kako se simptomi bolesti poboljšavaju. Budući da ova skupina lijekova može imati ozbiljne nuspojave, dozu treba smanjiti na najnižu djelotvornu. U visokim dozama, oni često uzrokuju povećanje apetita i težine te natečenost lica. Oni također mogu uzrokovati znojenje, gastritis, emocionalne promjene, otečenost nogu, akne, mrenu, osteoporozu, visok krvni tlak, pogoršanje dijabetesa i povećan rizik od infekcije. Zbog potencijalne osteoporoze koju ovi lijekovi izazivaju, može se preporučiti kalcij i D vitamin za zaštitu kostiju.

Imunosupresivna terapije – se koristi kao sekundarni pristup u liječenju, kad kortikosteroidi nisu učinkoviti u razumnom roku (tj. 4 tjedna od početka uzimanja) ili izazivaju teže nuspojave, ali isto tako se mogu i kombinirati s manjom dozom kortikosteroida ili koristiti kao primarna terapija kod bolesnika koji imaju kontraindikaciju za uzimanje kortikosteroida. U ovu skupinu lijekovi spadaju azatioprin i metotreksat. Ostali imunosupresivni lijekovi kao takrolimus, ciklofosfamid i ciklosporina se koriste u liječenju polimiozitisa povezanog s intersticijskom bolesti pluća.
Bolesnici s odlaganjem kalcijevih depozita u mišićima (kalcinoza) mogu imati koristi od uzimanja diltiazema kako bi se smanjila veličina ovih depozita. Djelotvornost terapije je usporena i često se godinama mora uzimati navedeni lijek.
Intravenski imunoglobulin (IVIg) –  je pročišćena krv od darivatelja krvi, u kojoj se nalaze zdrava antitijela koja blokiraju štetna antitijela koja napadaju mišiće u PM-u. Ova terapija se daje kao infuzija u venu. Učinci IVIG su jako korisni, ali ne traju jako dugo, stoga se trebaju ponavljati svakih šest do osam tjedana.

Biološka terapija – se primjenjuje kod bolesnika gdje gore navedena terapija nije imala učinka i spada u treću terapijsku liniju za polimiozitis. Iz ove skupine lijekova primjenjuju se: Rituximab (Rituxan), te TNF inhibitori, kao što su: etanercept i infliksimab.
Osim medikamentne terapije (uzimanja lijekova) preporuča se i rehabilitacijska terapija putem fizikalne terapije i govorne terapije kod logopeda. Fizikalna terapija, u prvom redu kineziterapija (vježbanje) djeluje u cilju poboljšanja mišićne snage i fleksibilnosti te sprječavanje pojave kontraktura. Fizikalnu terapiju treba započeti kad i medikamentno liječenje te je individualizirati kod svakog pacijenta. Nakon akutne faze bolesti u program rehabilitacije treba uključiti aktivne vježbe i izometričke kontrakcije pojedinih mišićnih skupina. Kad dođe do poboljšanja mišićne snage, bolesnici trebaju raditi izotoničke vježbe s otporom. No, u akutnoj fazi bolesti pacijent bi trebao odraditi 15-30 minuta aerobnih vježbi, ovisno o mogućnosti.

Prognoza

Većina bolesnika se oporavi i ima dobar odgovor na terapiju. No, ipak tijekom prve godine bolesti umire 5-20% bolesnika pod kliničkom slikom srčanih poremećaja. Lošiju prognozu će imati bolesnici koji imaju poremećaj gutanje ili kod kojih je bolest udružena s malignim bolestima.