Peptički vrijed je oštećenje stjenke jednjaka, želuca ili dvanaesnika izazvano utjecajem želučane kiseline. Osim želučane kiseline, oštećenje je uzrokovano i enzimima, koji se nalaze u želucu, a sudjeluju u metabolizmu hrane.

Vrijed najčešće pogađa želudac i dvanaesnik. Najčešći simptom je bol u trbuhu, koja se može osjetiti u svakom dijelu, ali je načešće iznad pupka i u žličici. Njezin intenzitet je različit, od umjerene, tupe, pa sve do izrazito jake, probadajuće boli. Ako bolest ima sijelo u želucu, uzimanje hrane često pogoršava stanje i bol postaje jača. Nasuprot tome, kod vrijeda dvanaesnika, bol popusti nakon jela, ali samo prolazno. U slučaju da je vrijed smješten u jednjaku (što je i najrjeđi slučaj), bol se osjeća dosta visoko u trbuhu ili u prsima. Osim boli, bolesnici često osjećaju kiselinu u vidu žarenja.

Ponekad bolesnici imaju crnu (kao katran ili talog crne kave) stolicu, što je znak sigurnog krvarenja. Naime, vrijed  koji je dubok može oštetiti krvnu žilu (arteriju ili venu). U toj situaciji bolesnik se osjeća malaksalo, vrti mu se u glavi, ima vrtoglavicu, a kod jačeg iskrvarenja i nesvjesticu. Tada je krvni tlak nizak, a bilo kuca izrazito brzo. Neki bolesnici povraćaju krvavi sadržaj. Najteža komplikacija je perforacija na stjenci, što je praćeno izrazito jakim bolovima.

Mnogi se pitaju kada se javiti liječniku. Svi navedeni simptomi zahtjevaju pregled liječnika obiteljske medicine, a ako je stolica crna ili bolesnik povraća krvavo, savjetuje se bolničko liječenje, jer su to znakovi krvarećeg vrijeda. Najčešći uzroci nastanka vrijeda su infekcija želuca bakterijom Helicobacter pylori i uzimanje različitih lijekova za smanjenje reumatskih bolova, kao što su nesteroidni antireumatici (NSAR). Isto tako, pušenje i konzumiranje alkoholnih pića mogu biti uzrokom ove bolesti.

H. pylori je čest stanovnik u želucu. Postotak populacije koji su inficirani u nekoj sredini direktno ovisi o higijenskom standardu. Tako je, u nerazvijenim zemljama Afrike i Azije, inficirano gotovo cijelo stanovništvo, dok je u zemljama Europe i razvijenog zapada infekcija najrjeđa. Nije potpuno jasan put širenja, ali se smatra da prelazi od osobe do osobe. Situacija u Hrvatskoj je negdje u “zlatnoj” sredini u odnosu na ove dvije krajnosti.

NSAR su lijekovi koji se danas masovno koriste. Smatra se da u SAD-u i Europi oko 60% starije populacije (preko 60 godina) uzima neke od ovih lijekova. Životni vijek je sve dulji, pa se medicina susreće sa svim problemima lokomotornog sustava koji tu populaciju muče. Daljnji problem je da se NSAR uzimaju u kombinaciji s drugim lijekovima (antikoagulansi, aspirin i sl.) što uvelike povećava rizik razvoja vrijeda, posebice ako je bolesnik istovremeno inficiran bakterijom H. Pylori.

Vrijed se dijagnosticira temeljem podataka o tipičnim simptomima i o uzimanju eventualnih lijekova, koje dobijemo od bolesnika ili, što je najpouzdanija metoda, endoskopski (gastroskopija). Za liječenje su se ranije upotrebljavali različiti lijekovi, koji se danas vrlo rijetko koriste. Radi se o antacidima (smanjuju kiselinu, blokatorima H2 receptora i sl.). Danas su za liječenje na raspolaganju blokatori vodikove crpke, koji priječe lučenje solne kiseline. Iz te skupine imamo više preparata koji su podjednake učinkovitosti (pantoprazole, esomeprazole, lanzoprazol, omeprazole i sl.). Liječenje se provodi u trajanju od mjesec dana, rijetko dulje.

Smanjenje razine kiselosti u gornjem probavnom traktu dovodi do brzog cijeljenja vrijeda. Ako je bolesnik inficiran HP bakterijom, u terapiji se koristi i kombinacija dva antibiotika od 7 do 14 dana, ovisno o pristupu pojedinog liječnika. Nakon provedene terapije obavezna je kontrolna gastroskopija I biopsija na HP, ukoliko je ranije bila prisutna. Umjesto brzog ureaza testa na HP pri biopsiji, može se rabiti i imunokromatografski test stolice na HB. Terapija peptičkog vrijeda inhibitorima vodikove crpke izvanredno je učinkovita, a lijekovi se dobro podnose te nemaju značajnijih nuspojava.