U prvom dijelu članka o akutnom aortnom sindromu (AAS) opisao sam sve tri sastavnice sindroma. U drugom dijelu članka opisati ću akutni intramuralni hematom aorte i navesti razlike između bolesnika s disekcijom aorte i onih s intramuralnim hematomom.
Akutni intramuralni hematom aorte je zdebljanje stijenke aorte koje nastaje zbog nakupljanja krvi i stvaranja hematoma unutar stijenke aorte. Intramuralni hematom aorte definiran je zadebljanjem stijenke aorte više od 7 mm i akumulacijom krvi između dva sloja stijenke aorte, a bez znakova za disekciju aorte. Zadebljanje stijenke aorte može biti cirkularnog ili polumjesečastog oblika u dužini od 1 do 20 cm.
Dijagnostički postupci za otkrivanje akutnog intramuralnog hematoma isti su kao za otkrivanje akutne disekcije aorte. Kod usporedbe dijagnostiče vrijednosti transtorakalne i transezofagusne ehokardiografije u otkrivanju AAS ustanovljena je prednost transezofagusne ehokardiografije. Transtorakalna ehokardiografija daje često nepotpune i suboptimalne prikaze torakalne aorte, a značajno je ograničena u prikazu silaznog dijela aorte. Zbog ograničenja ove dijagnostičke metode patološke promjene silaznog dijela aorte nije moguće ustanoviti.
Transezofagusna ehokardiografija (TEE) nema navedenih ograničenja i njome možemo dobiti prikaz cijele torakalne aorte. Danas je TEE prihvaćena kao dijagnostička metoda prve razine engl. „ first level “ za otkrivanje AAS. Prije nekoliko godina završio sam istraživanje o dijagnostičoj vrijednosti TTE i TEE u otkrivanju AAS. U ispitivanoj skupini bila su 53 bolesnika s AAS, od toga 28 muškaraca i 25 žena, prosječne dobi 58,2 godine. Akutna disekcija torakalne aorte ustanovlejna je u 43 bolesnika, akutni intramuralni hematom u 10 i penetrantni aterosklerotični ulkus u 1 bolesnika u skupini s intramuralnim hematomom. Osim ehokardiografije dijagnoza AAS potvrđena je još najmanje jednom dijagnostičkom metodom. Transtorakalnom ehokardiografijom dijagnosticiran je AAS u 50% bolesnika, a transezofagusnom ehokardiografijom u 100% bolesnika, razlika je statistički značajna (p
Penetrantni aterosklerotični ulkus rezultat je progresivne erozije plaka i obično je lokalizirani defekt stijenke aorte, sliči ulkusu i probija sloj stijenke aorte koji nazivamo lamina elastika interna. Vrlo je važna procjena dijametra i dubine ulkusa zbog terapijskog pristupa. Ulkus dužine više od 2 cm i dubine više od 1 cm indikacija je za endovaskularnu implantaciju stent grafta ili za kiruršku terapiju zbog izbjegavanja rupture aorte.
Kod usporedbe skupine bolesnika s akutnom disekcijom aorte i skupine bolesnika s akutnim intramuralnim hematomom možemo ustanoviti određene razlike. Usporedba 76 bolesnika s akutnom diskecijom silazne aorte sa skupinom 27 bolesnika s akutnim intramuralnim hematomom silazne aorte ustanovljne su ove razlike. U skupini bolesnika s disekcijom aorte bilo je više hipertoničara (88%) i više žena (34%) nego u skupini bolesnika s intramuralnim hematomom (81%, 30%). Starijih od 70 godina bilo je nešto manje u skupini s disekcijom (35%) nego u skupini s intramuralnim hematomom (37%). Broj bolesnika sa šećernom bolešću, hiperlipidemijom, ishemijskom bolešću srca i cerebrovaskularnom bolešću bio je približno jednak u obje skupine bolesnika. Pleuralni izljev i širenje patološkog procesa prema distalno bilo je znatno učestalije u skupini s intramuralnim hematomom. Bolnička smrtnost bila značajno niža u skupini bolesnika s akutnim intramuralnim hematomom nego u skupini s akutnom disekcijom torakalne aorte.
U zaključku važno je naglasiti da je akutni intramuralni hematom urgentno stanje kao i akutna disekcija aorte. Način liječenja akutnog intramuralnog hematoma ovisi o lokalizaciji procesa kao što je i kod akutne disekcije aorte. Kirurška terapija indicirana je ako je zahvaćena uzlazna aorta, a medikamentna terapija ili implantacija strent grafta za silaznu aortu.
23.12.2015
