Debljina predstavlja ne samo estetski problem, već je postala veliki javnozdravstveni problem zbog svoje povezanosti s različitim bolestima: arterijskom hipertenzijom, šećernom bolesti.

Debljina predstavlja ne samo estetski problem, već je postala veliki javnozdravstveni problem zbog svoje povezanosti s različitim bolestima: arterijskom hipertenzijom, šećernom bolesti, povišenom razinom masnoća u krvi, noćnim poremećajima disanja itd, odnosno, kardiovaskularnim (KV) bolestima.
U Republici Hrvatskoj je prema recentnim podacima 2/3 stanovništva prekomjerno teško ili pretilo. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, unatrag 30-ak godina, pretilost se udvostručila.

Za procjenu uhranjenosti široko je rasprostranjena upotreba tzv. indeksa tjelesne mase – ITM (eng. Body Mass Index – BMI) koji predstavlja omjer tjelesne mase u kilogramima i kvadrata tjelesne visine u metrima koji se izračunava: ITM (kg/m2) =  tjelesna težina (kg) / tjelesna visina2 (m).
Prema Internacionalnoj radnoj skupini za debljinu (eng. International Obesity Task Force – IOTF), pomoću izračuna ITM određuje se stanje uhranjenosti na način da ako je ITM manji od 18.5 kg/m2, smatra se da je osoba pothranjena, od 18,5 do 25 kg/m2 da ima normalnu tjelesnu težinu, od 25 do 30 kg/m2 prekomjernu tjelesnu težinu, a kada je ITM veći 30 kg/m2, da je osoba debela ili pretila.
Prekomjerna tjelesna težina i debljina definiraju se kao suvišak masnog tkiva koji ugrožava zdravlje. Ovisno koji masno tkivo dominira postoje dva osnovna oblika pretilosti.

Centralni tip pretilosti ima nakupljanje masnog tkiva pretežno u gornjem dijelu tijela, tj. oko trbuha i zato se često označava kao pretilost u obliku «jabuke», naziva se još i androidna pretilost jer se češće javlja kod muškaraca.
Drugi oblik, glutealni tip pretilosti karakterističan je za žene, masno tkivo se nakuplja pretežno u donjem dijelu tijela, u području bedara, bokova i stražnjice, slično obliku „kruške“.

Oba tipa pretilosti su povezani s većom pojavnošću brojnih bolesti, ali prema današnjim spoznajama, centralni tip pretilosti je ipak opasniji jer je povezan dominatno s nakupljanjem visceralnog masnog tkiva koje utiče na metaboličke procese i potiče razvoj ateroskleroze.
Nedvojbeno je dokazano da centralni tip pretilosti značajno povećava rizik za KV bolesti, šećernu bolest tipa 2 i hipertenziju. Prema dostupnim podacima, smrtnost od KV bolesti u pacijenta s abdominalnom pretilošću za ¼ je veća u odnosu na pacijente bez abdominalne debljine.
Stoga i smjernice za prevenciju KV bolesti ističu važnost da ITM ne prelazi 25 i da opseg struka kod muškaraca ne prelazi 102 cm, a kod žena  88 cm. 
Glavni i najčešći razlog pretilosti leži u neskladu unosa kalorija i njihove potrošnje, a posebice u unosu visokokalorične hrane koja obiluje jednostavnim ugljikohidratima i zasićenim masnoćama. Povećani unos energije prati i sedentarni stil života tako da visok postotak pretilosti nije slučajna pojava.
Svjetska zdravstvena organizacija ističe da se debljina može prevenirati i liječiti, mukotrpno i teško, samo uz snažnu motiviranost svakog pacijenta,ali i da je u pacijenata čest gubitak volje uz odustajanje od zadanog cilja.

Postizanje i ostajanje na idealnoj tjelesnoj težini mora ostati u fokusu tijekom cijelog života. “Zdrave” prehrambene navike uz redovitu, rekreativnu tjelesnu aktivnost temelj su održavanja normalne tjelesne težine i prevencije debljanja.
Bez regulacije tjelesne težine nema dobre prevencije razvoja hipertenzije, šećerne bolesti, odnosno, KV bolesti koje su glavni uzrok smrtnosti u suvremenom svijetu.