Kardiopulmonalna reanimacija i osnovno održavanje života

Iznenadna smrt je nagli, neočekivani prestanak rada srca sa smrtnim ishodom unutar jednog sata od početka simptoma, a najčešće je srčanog uzroka.

Iznenadna smrt je nagli, neočekivani prestanak rada srca sa smrtnim ishodom unutar jednog sata od početka simptoma, a najčešće je srčanog uzroka. Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) označava postupak oživljavanja, te predstavlja niz aktivnosti kojima se pruža šansa za preživljavanje bolesnicima s potpunim prestankom rada srca. O vremenskom periodu između prestanka rada srca (tzv. srčanog aresta) i započinjanja postupaka KPR ne ovisi samo život, nego i buduća kvaliteta života uspješno reanimirane osobe. Već nakon 5 minuta anoksije nastupaju nepovratna oštećenja moždanih stanica, pa u takvim situacijama, čak i ako se ponovno uspostave sve životne funkcije (kao što su opskrba krvlju, disanje, probava i rad bubrega), oporavak rada mozga i funkcioniranje unesrećenog kao osobe je potpuno neizvjestan. 

Srčani arest i kardiopulmonalna reanimacija

Od početka 20. stoljeća prati se porast incidencije kardiovaskularnih bolesti (KVB) u cijelom svijetu.  Tijekom 2008. god je više od 17 milijuna ljudi umrlo od posljedica KVB [1]. Prva manifestacija KVB u više od polovine bolesnika je iznenadna smrt, kojoj prethodi srčani arest (zastoj rada srca). Najčešći uzrok srčanog aresta je opstruktivna koronarna bolest, odnosno srčani udar [2] sa posljedičnim razvojem malignih aritmija. U Europi svake godine otprilike 275 000 ljudi dožive srčani arest izvan bolnice [3]. Procjenjuje se da otprilike 60% tih osoba umire na licu mjesta. Kod preostalih 40% se uspije postupcima KPR uspostaviti spontana cirkulacija, te ih se transportira u bolnicu, gdje od ireverzibilnih oštećenja ciljnih organa (mozak i srce) umire još oko 75% [4-8], pa je konačna stopa preživljenja unesrećenih do otpusta iz bolnice poražavajućih 5-10% [9].

Posljednjih desetljeća veliki javni značaj daje se napretku preživljenja žrtava srčanog aresta i smanjenju ireverzibilnih neuroloških posljedica [10,11]. Sukladno tome razvijene zemlje provode edukaciju o KPR na brojnim razinama. Tako je npr. kod nas tečaj hitne medicinske pomoći, čiji je sastavni dio i reanimacija, obavezan u autoškoli. Uz to, u mnogim su razvijenim zemljama, pa tako i u Republici Hrvatskoj, postavljeni automatski vanjski defibrilatori (automatic external defibrilator =AED) na mjestima gdje cirkulira velik broj ljudi (autobusni i željeznički kolodvori, stajališta tramvaja, stadioni, aerodromi itd).

Međutim, potrebu za edukaciju i reedukaciju postupka KPR nemaju samo laici, nego i zdravstveni djelatnici, pogotovo jer većina njih, koji rade izvan jedinica intenzivnog liječenja, nemaju često mogućnosti samostalnog izvođenja postupka KPR, a većini nije poznata niti adekvatna primjena AED, koji su danas sastavni dio opreme svih Domova zdravlja u Republici Hrvatskoj. Problem reedukacije zdravstvenih djelatnika poznat je i u svijetu, pa je tako Američka udruga srca (American Heart Association = AHA) 2010. god. preporučila tečajeve reedukacije zdravstvenih djelatnika jednom u 2 godine [12], ali u smjernicama istog društva već 2015. god. stoji da bi reedukaciju trebalo provoditi čak i češće, pogotovo kod zdravstvenih djelatnika kod kojih postoji veća vjerojatnost susreta sa srčanim arestom [13].

Alarmantni simptomi prijetećeg srčanog udara i aresta su: žestoka bol u prsima sa širenjem u vrat, donju čeljust, leđa i lijevu ruku, dispneja, cijanoza, hipotenzija i u konačnosti sinkopa bez palpabilnog pulsa. U situaciji sinkope bez respiracije i palpabilnog pulsa treba što prije započeti postupak KPR, pozvati hitnu medicinsku pomoć (HMP) i primjeniti AED, ukoliko je spasiocu dostupan.

Prema važećim smjernicama AHA  iz 2017. godine [14] postupak KPR se može, ovisno o tome da li je spasioc izvježban ili je laik, provoditi samo kompresijom prsnog koša ili pravilom 30 : 2. Oba postupka omogućuju osnovno održavanje života, tj. održavanje cirkulacije i disanja.

Ukoliko se radi o zdravstvenom djelatniku ili spasiocu kojemu je postupak KPR poznat, preporuča se pravilo 30:2, tj. nakon 30 kompresija prsnog koša slijede 2 udaha.

Ukoliko spasioc nije upoznat sa postupkom KPR treba samo održavati cirkulaciju kompresijom prsnog koša brzinom 100-120/min. To se objašnjava činjenicom što je pri zastoju srca zrak u plućima još neko vrijeme dovoljno bogat kisikom.

Pritom se ne smije zaboraviti u što kraćem roku pozvati HMP (broj 194) iz dva razloga: 1. kako bi se laiku telefonskim navođenjem dispečera pomoglo adekvatno provesti postupak KPR, te 2. kako bi se u što kraćem roku unesrećenog transportiralo u bolnicu i omogućilo mu napredno održavanje života, jer se kod takvih bolesnika često u post-reanimacijskom periodu mogu razviti kardiološke komplikacije (npr. akutno srčano zatajenje sa ili bez razvoja plućnog edema i kardiogeni šok ) i različita neurološka oštećenja.

Zaključak

Srčani arest je katastrofalan, neočekivani, ali potencijalno reverzibilni događaj. Čak i u državama gdje je HMP dobro razvijena, većina žrtava srčanog aresta ne dobiju KPR od strane svjedoka-promatrača, a ako i dobiju, kvaliteta je općenito daleko od idealne. Stoga i ne čudi činjenica kako 60% žrtava srčanog aresta umire na licu mjesta, prije dolaska u bolnicu. Kod preostalih 40% se uspije postupcima KPR uspostaviti spontana cirkulacija, ali ovisno o kvaliteti provođenja postupka KPR, duljini trajanja anoksije/hipoksije mozga, te posljedičnim neurološkim i kardiološkim oštećenjima/komplikacijama, mogućnosti provođenja adekvatnih  post-reanimacijskih mjera (blaga terapeutska hipotermija i hitna koronarografija)  konačna stopa preživljenja, onih koji su stigli živi u bolnicu, do otpusta iz bolnice je u najboljim uvijetima oko 60%. Stoga, postoji potreba daljnjeg usavršavanja na svim nivoima javnog zdravstva i obrazovnog sustava, prvenstveno organiziranjem redovitih edukacija i reedukacija postupaka KPR  (kako laika, tako i zdravstvenih djelatnika). Iz svega navedenog proizlazi činjenica da u situacijama srčanog aresta doslovce život spašava onaj koji se nađe na istom mjestu sa unesrećenim! Stoga bi osnove KPR, kao i potrebu što ranijeg pozivanja HMP i način primjene AED trebale biti poznate svakome, a ne samo zdravstvenim djelatnicima!

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Iz iste kategorije

Kardiologija

Nove strategije boljeg upravljanja arterijskom hipertenzijom – 2. dio  

Promjena loših životnih navika je mjera u prevenciji, ali i liječenju AH. Zdrave životne navike uključuju redovitu tjelesnu aktivnost, održavanje optimalne tjelesne težine, zdrave prehrambene navike (redukcija soli u prehrani, alkoholnih pića, veći unos voća i povrća). Svakom bolesniku sa dijagnosticiranom AH treba uključiti odgovarajuću medikamentoznu terapiju u odgovarajućoj dozi s ciljem optimalne kontrole arterijskog […]

Kardiologija

Bolest štitnjače

Kardiologija

Nove strategije boljeg upravljanja arterijskom hipertenzijom – 1. dio  

Arterijska hipertenzija (AH) najčešći je i jedan od najznačajnijih promjenjivih kardiovaskularnih (KV) čimbenika rizika. AH je odgovorna za 20% smrtnosti u svijetu. Zadnjih 50-tak godina AH je vodeći čimbenik rizika prijevremene smrtnosti u svijetu uzrokovane kardiovaskularnim i cerebrovaskularnim bolestima. Jedan od uzroka visoke smrtnosti osoba koje boluju od AH leži u tome što 2/3 hipertenzivnih […]

Kardiologija

Smjernice za bolesnike u dijagnostici i liječenju šećerne bolesti tip 2 i pridružene srčanožilne bolesti

Bolesnici koji boluju od šećerne bolesti imaju veći rizik nastanka srčanožilnih bolesti (SŽB), bilo da se radi o aterosklerotskoj bolesti ili zatajenju srca. Također su u većem riziku nastanka kronične bubrežne bolesti (KBB) koja povećava srčanožilni (SŽ) rizik. Stoga je od ključne važnosti bolesnicima koji boluju od šećerne bolesti (ŠB) tip 2 ustanoviti postojanje SŽB […]

Kardiologija

Rtg srca i pluća

Kardiologija

Upravljanje akutnim koronarni sindromom – 10 glavnih preporuka Europskog kardiološkog društva

Akutni koronarni sindrom je hitno stanje nagle ishemije srčanog mišića (miokarda) koje ugrožava život bolesnika, a nastaje kao posljedica naglog smanjenja ili prekida protoka krvi u koronarnoj arteriji. Europsko kardiološko društvo istaknulo je deset ključnih načela upravljanja akutnim koronarnim sindromom (AKS) u sklopu smjernica dijagnostike i liječenja AKS: 1) Ovim terminom su obuhvaćena tri entiteta: […]

Kardiologija

Sport i prirođene srčane greške

Tjelesna aktivnost bi trebala biti dio svakodnevnog života svih osoba. Ona donosi mnoge tjelesne i emocionalne koristi, smanjuje rizik nastanka kardiovaskularnih bolesti, šećerne bolesti, ali i smanjuje anksioznost, depresiju. Redovita tjelesna aktivnost za 35% smanjuje rizik kardiovaskularnog mortaliteta i za 33% ukupnog mortaliteta. Smjernice Europskog kardiološkog društva (EKD) preporučuju minimalno 150 minuta tjedno umjerenu tjelesnu […]

Kardiologija

Smjernice Europskog kardiološkog društva za bolesnike: Prevencija srčanožilnih bolesti – 2. dio

5. Odrasle osobe svih dobi trebale bi najmanje 150-300 minuta u tjednu primjenjivati umjerenu tjelesnu aktivnost ili 75-150 minuta u tjednu primjenjivati tjelesnu aktivnost visokog intenziteta. Ukoliko ne možete ove ciljeve postići, budite aktivni koliko možete, jer je bilo koja aktivnost bolja od neaktivnosti. 6. Temelj prevencije srčanožilnih bolesti su zdrave prehrambene navike: usvojite mediteranski […]