Dislipidemija je, uz ostale čimbenike rizika, uzrok 49,2% obolijevanja od infarkta miokarda (1), a kardiovaskularne bolesti (KVB) su i dalje vodeći uzrok smrtnosti u svijetu. Iako je u razvijenim zemljama broj umrlih.

Dislipidemija je, uz ostale čimbenike rizika, uzrok 49,2% obolijevanja od infarkta miokarda (1), a kardiovaskularne bolesti (KVB) su i dalje vodeći uzrok smrtnosti u svijetu. Iako je u razvijenim zemljama broj umrlih od KVB u padu, u Hrvatskoj je nažalost još uvijek uzrokom 53% umrlih. Nedavno provedeno istraživanje u Hrvatskoj obiteljskoj medicini na 2467 ispitanika (CRISIC-fm) pokazalo je da 80% ispitanika ima povećani ukupni kolesterol, a njih 75% LDL- kolesterol veći od 3.0 mmol/L (2).

Jedna od najvažnijih uloga liječnika obiteljske medicine su preventivne aktivnosti što svakako uključuje i prevenciju obolijevanja od KVB. Svakom pacijentu starijem od 40 godina, a naročito pušačima te onima sa pozitivnom obiteljskom anamnezom oboljelih od KVB, liječnik obiteljske medicine morao bi odrediti ukupni kardiovaskularni rizik.

U procijeni rizika obolijevanja od smrtonosne KVB, prema smjernicama Europskog kardiološkog društva, služimo se The Systematic Coronary Risk Evaluation (SCORE) tablicom koja uključuje najvažnije čimbenike rizika (dob, spol, sistolički tlak, pušenje, ukupni kolesterol i HDL kolesterol). Rezultat dobiven ovom tablicom predstavlja rizik da osoba umre od nekog kardiovaskularnog događaja u sljedećih 10 godina (3).

Prema riziku obolijevanja od smrtonosne KVB procijenjenom SCORE tablicom, pacijente možemo podijeliti u nekoliko skupina:

• sa vrlo visokim rizikom (osobe sa utvrđenom KVB, šećernom bolesti, kroničnom bubrežnom bolesti ili SCORE > 10%)
• sa visokim rizikom (oni sa izraženim jednim od čimbenika rizika, npr. jako povećani uk. kolesterol, odnosno s SCORE ≥ 5 do 10%)
• s umjerenim rizikom (SCORE >1 do 5%)
• s niskim rizikom (SCORE < 1%).

Osim procijene ukupnog kardiovaskularnog rizika pri liječenju dislipidemije potrebno je odrediti i vrijednosti LDL kolesterola. Novi pristup liječenja dislipidemija usmjerava pozornost na pet skupina vrijednosti LDL kolesterola te na ovaj način olakšavaju liječniku obiteljske medicine odluku o načinu liječenja dislipidemije kod pacijenata i o potrebi uvođenja statina u terapiju (Tablica 1.).

Tablica 1. Pristup liječenja bolesniku s dislipidemijom

Kada utvrdimo preporučen način liječenja kod naših pacijenata, a prema navedenim smjernicama, potrebno je znati koje ciljne vrijednosti LDL kolesterola valja postići. Tako kod pacijenata sa vrlo visokim rizikom (oboljeli od KVB, šećerne bolesti, kronične bubrežne bolesti ili sa SCORE ≥ 10%) potrebno je postići vrijednosti LDL kolesterola < 1.8 mmol/L ili ≥ 50% početne vrijednosti LDL kolesterola ukoliko preporučeni cilj od 1.8 mmol/L nije moguće postići. Kod pacijenata sa visokim rizikom (izraženi pojedini čimbenik rizika ili SCORE ≥ 5 do < 10%) preporučena je ciljna vrijednost LDL kolesterola < 2.5 mmol/L, dok je ona  kod pacijenata sa umjerenim rizikom (SCORE ≥ 1 do < 5%) < 3 mmol/L.

Do sada su se u liječenju često zanemarivale povišene vrijednosti triglicerida u pacijenata iako je dokazana njihova važnost u tzv. rezidualnom riziku (rizik smrtnosti od KVB nakon što smo u bolesnika postigli ciljne vrijednosti ukupnog kolesterola, LDL kolesterola, arterijskog tlaka i glikemije). Prema novim smjernicama kod pacijenata sa visokim i vrlo visokim rizikom za obolijevanje od KVB koje imaju vrijednosti triglicerida > 2.3 mmol/L preporučuje se kombinirana terapija statina i fibrata ili statina i omega-3 masnih kiselina.
Belupo u svojoj širokoj paleti proizvoda nam nudi nekoliko skupina statina i to atorvastatin (Torvas®), simvastatin (Protecta®), rosuvastatin (Rosix®) te omega-3 masne kiseline (Maxi Omega-3®, Omegatenzin®).

Kada prema smjernicama Europskog kardiološkog društva uvedemo statin u terapiju potrebna je provjera lipidograma nakon 8 do 12 tjedana odnosno do postizanja ciljnih vrijednosti. Kada one budu postignute dovoljno je odrediti lipidogram jednom godišnje. Jednako tako potrebno je odrediti jetrene enzime 8 tjedana nakon uvođenja statina te ukoliko su vrijednosti uredne nije ih potrebno kontrolirati češće od jedan puta godišnje. Ukoliko su vrijednosti jetrenih enzima 3x povećane od dozvoljenih vrijednosti,  preporuča se ipak nastaviti sa terapijom statinima i ponovno učiniti provjeru nakon 4 do 6 tjedana te ukoliko su i tada vrijednosti povećane smanjiti dozu statinaili razmisliti o njegovom ukidanju. Osim ovih preporuka nove smjernice naglašavaju da nije potrebno rutinski kontrolirati CK u bolesnika kojima je u liječenju preporučen statin osim ukoliko se on ne tuži na mialgiju.
Ovakve smjernice olakšavaju rad liječnika obiteljske medicine no ujedno ga i obvezuju na njihovu implementaciju u svakodnevnom radu.

Literatura

• Yusuf et al. INTERHEART study. Lancet 2004;364: 937-52.
• Bergman Marković et al. Cardiovascular risk factors in Croatia. Croat Med J. 2011;52: 566-75.
• Reiner et al. ESC/EAS Guidelines for the management of dyslipidemias. Eur Heart J. 2011;32: 1769-818.