“Moksonidin: nove spoznaje i optimalan izbor bolesnika”

Moksonidin je lijek skupine centralnih alfa blokatora. Iako se ova skupina lijekova u zadnje vrijeme manje koristi u terapiji hipertenzije zbog pojave novih molekula i novih skupina antihipertenzivnih lijekova treba upozoriti na neke povoljne dodatne učinke ovoga lijeka.

Moksonidin djeluje  putem blokade receptora u mozgu koji se naziva I1-imidazolinski receptor. Za razliku od starijih pripadnika skupine centralnih alfa blokatora koji su djelovali uglavnom preko tzv. alfa-2 receptora, moksonidin je specifičan za imidazolinski receptor. Glavnina učinka se ostvaruje blokadom I1 receptora dok je blokada alfa receptora moksonidinom uglavnom vrlo blaga. To je važno iz dva razloga.

Prvi je drugačiji način djelovanja, a drugi bitno manje nuspojava u odnosu na druge lijekove iz ove skupine jer su nuspojave bile posredovane uglavnom blokadom spomenutog alfa receptora. Zbog toga je moksonidin dobro podnošljiv tj. pojava neželjenih učinaka je usporediva s  drugim skupinama novijih antihipertenziva, a uz održanu učinkovitost lijeka.

Moksinidin se naziva i simpatikolitički lijek. To znači da putem blokade receptora u mozgu  modulira autonomni simpatički živčani sustav smanjenjem njegove aktivnosti.  Ovaj učinak može se izmjeriti nižom razinom produkata simpatičkoga sustava u krvi kao što su adrenalin i noradrenalin. Također, moksonidin interferira i s reninskim sustavom, snažnim promotorom nastanka i održavanja povišenog krvnoga tlaka, smanjujući reninsku aktivnost u plazmi. Na ovaj način moksonidin ostvaruje dodatne povoljne učinke povrh same kontrole krvnoga tlaka. Proučavanje dodatnih učinaka moksonidina u određenim skupinama bolesnika moglo bi pomoći u boljem određivanju terapije te smanjenju neželjenih kliničkih ishoda kod ovih bolesnika.

Kratkoročna kao i dugoročna primjena moksonidina smanjuje sistemsku vaskularnu rezistenciju (SVR), smanjuje srčanu frekvenciju kao i ukupni srčani rad.  SVR je mjera otpora koju krvožilni sustav pruža protoku krvi koji generira srčani mišić. Smanjenje sistemske vaskularne rezistenzije znači da srce radi protiv manjeg otpora. Ovo smanjenje može biti potaknuto pojačanim širenjem krvnih žila koje su odgovorne za stvaranje otpora u krvožilnom sustavu. Jedan od mogućih mehanizama ovoga zbivanja je pojačano stvaranje nitričnog oksida, spoja koji predstavlja zdravlje krvne žile, osobito njegovog unutarnje sloja koji se naziva endotel. Endotel je upravo onaj sloj krvne žile koji u hipertenziji doživljava značajne promjene u smislu zadebljanja, stvaranja naslaga te mogućeg  pucanja koje npr. u koronarnoj arteriji dovode do infarkta srca.

Smanjenje srčane frekvencije je osobito povoljno za bolesnike s hipertenzijom ali i s drugim kardiovaskularnim bolestima. Posredovano je smanjenom aktivnošću simpatičkog autonomnog živčanog sustava. Više kliničkih studija ukazalo je na povoljan učinak smanjenja frekvencije srca.   Na taj način moksonidin „štedi“ srce i omogućuje mu povoljniji rad.

Oštećenje srca u sklopu hipertenzije obilježeno je pojavom zadebljanja srčanog mišića, tzv. hipertrofijom. Ona nastaje zbog dugotrajnog povišenog opterećenja srčanog mišića koji radi protiv visokoga tlaka u sistemskoj cirkulaciji. Stanice srčanog mišića se zadebljavaju, što je u početku kompenzacijski mehanizam koji treba pomoći radu srca, ali dugotrajno dovodi do izuzetno otežanog srčanog rada, osobito pri punjenju srca krvlju. Primjena moksonidina u eksperimetalnih životinja s hipertenzijom značajno smanjuje zadebljavanje srčanog mišića. Ovaj učinak nije samo makroskopski tj. klinički, već se može dokazati na razini same srčane stanice analizom deoksiribonukleinske kiseline (DNA). Primjenom moksinidina značajno se smanjuje prepisivanje DNA u srčanim stanicama smanjenjem  njene sinteze.

Zbog manjeg sadržaja DNA manja je sinteza djelatnih bjelančevina,  te je u konačnici smanjena masa lijeve klijetke. Na taj način stanica se brani od zadebljavanja prouzročenog dugotrajnom hipertenzijom i ne dolazi do hipertofije. Također, zamijećeno je i značajno manje „apoptoze“. Apoptoza ili programirana smrt stanice je proces namjernog odumiranja stanice koji se događa kada se srce negativno morfološki mijenja u sklopu hipertrofije. Zajedničkim djelovanjem ovih mehanizama uz poznati učinak na smanjenje krvnoga tlaka smanjuje se hipertrofija srca – ono ostaje anatomski zdravije.

Zanimljiva opažanja ukazuju na pojavu povišenja razine atrijskog natriuretskog peptida (ANP) nakon primjene moksonidina. ANP je spoj koji izlučuju stanice pretklijetki srca kada se nađu u uvjetima povišenog opterećenja, najčešće visokim volumenom u cirkulaciji, tlakom itd. ANP djeluje na stanice bubrega gdje potiče pojačano izlučivanje soli, uglavnom natrija u mokraći. Također, on potiče i pojačano lučenje mokraće na taj način odterećujući srce i vraćajući ravnotežu volumena tekućine, protoka i tlakova u normalu. U eksperimetalnih životinja dokazano je povišenje lučenja ANP-a u hipertenziji koja je liječena moksonidinom. Na taj način moksonidin ispoljava i bubrežne učinke koji su slični djelovanju diuretika, lijekova koji su  već dugo temelj terapije visokoga krvnog tlaka.

Sljedeći važan učinak moksonidina je metabolički. O ovome važnom segmentu humanog zdravlja sve se više govori u zadnje vrijeme, prije svega zbog sve većeg broja adipoznih osoba, boljem poznavanju metaboličkih procesa u sklopu kroničnih bolesti, ali i zbog poznatog negativnog metaboličkog djelovanja nekih starijih vrsta antihipertenziva. Važno je naglasiti da moksonidin nema ovaj negativan učinak, on je metabolički neutralan. On ne povisuje razine masnoća, šećera ili metabolita mokraćne kiseline u krvi.

Prema podacima iz studija moksonidin povoljno djeluje na inzulinsku rezistenciju.  Inzulinska rezistencija znači povećanu razinu inzulina koja je potrebna za regulaciju glukoze u krvi zbog smanjene osjetljivosti ciljnih stanica na inzulin. Inzulinska rezistencija dio je metaboličkog sindroma („kardiometabolički sindrom“ ili „sindrom X“) u kojem se još pojavljuju visoki krvni tlak, centralna debljina te promjene u sastavu masnoća u krvi, povišeni trigliceridi te smanjeni „zaštitni“ HDL kolesterol. Metabolički sindrom važan je jer ovi bolesnici imaju povećanu mogućnost nastanka šećerne bolesti i srčanih bolesti koje dovode do srčanog zatajivanja. Stoga ovi bolesnici predstavljaju skupinu izrazito povećanog rizika koju treba liječiti intenzivnom modifikacijom stila života, strogom kontrolom čimbenika rizika i lijekovima koji dodatno ne pogoršavaju metabolički profil.

Na kraju ostaje pitanje sigurnosti primjene i djelotvornosti  kod starijih bolesnika s refraktornom hipertenzijom unatoč  terapiji s dva ili više antihipertenziva. Stariji bolesnici su posebno osjetljiva skupina zbog visoke učestalosti neželjenih cerebrovaskularnih i kardiovaskularnih događaja. Osim toga, zbog istovremene primjene više lijekova mogu se očekivati češće nuspojave lijekova, osobito ortostatska hipotenzija, promjene ritma ili provodjenja u srcu i slične. Također, moguće su interakcije lijekova te promjene u farmakodinamici i kinetici lijekova. Manja studija Martina i suradnika potvrdila je vrlo dobar učinak moksonidina kod bolesnika koji su unatoč primjeni dva ili više lijekova imali slabo regulirane vrijednosti krvnoga tlaka. Moksonidin je u tih bolesnika značajno smanjio arterijski tlak, bez značajnijih nuspojava.

Iako moksonidin, prema smjernicama za liječenje hipertenzije, ne predstavlja prvu liniju terapije, na njega treba misliti u kliničkim slučajevima gdje do izražaja dolaze njegovi pozitivni dodatni učinci. Moksonidin možemo primjeniti u bolesnika koji unatoč primjeni više lijekova nemaju zadovoljavajuće reguliran tlak, kod bolesnika kod kojih je potrebna terapija bez pogoršanja metaboličkih parametara ili dodatna korekcija metaboličkih čimbenika rizika, te kod starijih bolesnika uzimajući u obzir specifičnosti farmakoterapije te dobi.

Literatura

  1. El-Ayoubi R, Menaour A, Gutkowska J. Et al. Imidazoline receptors but not alpha 2-adrenoceptors are regulated in spontaneously hypertensive rat heart by chronic moxonidine treatment. J Pharmacol Exp Ther. 2004; 310(2):446.
  2. Paquette PA, Duguay D, El-Ayoubi R. et al. Control of left ventricular mass by moxonidine involves reduced DNA synthesis and enhanced DNA fragmentation. Br J Pharmacol. 2008; 153:459.
  3. Messerli F. Moxonidine: a new and versatile antihypertensive. J Cardiovasc Pharmacol. 2000;35(7 Suppl 4):S53-6.
  4. El-Ayoubi R., Menaouar A, Gutkowska J, Mukadam-Daher S. Urinary responses to acute moxonidine are inhibited by natriuretic peptide receptor antagonist. Br J Pharmacol. 2005; 145:50.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Duboka venska tromboza

Duboka venska tromboza

Venska tromboza je multifaktorska bolest obilježena nastankom ugruška, tromba u dubokim venama udova. Prisutnost tromba u veni uzrokuje lokalno smanjenje venskoga protoka, oštećenje okolnoga tkiva uzrokovana povišenim venskim tlakom u zahvaćenom području te posebno značajno povećanje rizika za pojavu plućne embolije (VTE-venska tromboembolija) zbog migracije trombotskog sadržaja u plućnu cirkulaciju. Rizik za nastanak venske tromboze […]

Dijete

Ljeto s malim djetetom: što treba znati o kremama za zaštitu od sunca?

Zaštita djece od štetnog UV zračenja nije važna samo kako bi izbjegli neposredne neugodne posljedice poput opeklina od sunca, već i kako bi smanjili rizik od razvoja karcinoma kože kasnije u životu. Što je UV zračenje i zašto je štetno? UV (ultravioletno ili ultraljubičasto) zračenje je dio elektromagnetskog spektra zračenja koje emitira Sunce. UV zračenje […]

Glavobolje

Kako živjeti s POTS-om?

Sindrom posturalne ortostatske tahikardije (POTS) je stanje koje utječe na autonomni živčani sustav, što dovodi do abnormalnog povećanja broja otkucaja srca kada osoba ustane iz ležećeg položaja. Ovo stanje može značajno utjecati na svakodnevni život, uzrokujući simptome poput vrtoglavice, ošamućenosti, lupanja srca, umora, pa čak i nesvjestice. Suočavanje s POTS-om zahtijeva sveobuhvatan pristup koji uključuje […]

Jetra

Trebam li napraviti još pretraga za jetru?

Gastroskopija

Možete li mi očitati nalaze gastroskopije i kolonoskopije?

Alkohol

Kako liječiti kroničnu nesanicu?

Dobar noćni san vrlo je važan za cjelokupno zdravlje. Tipično, odrasli trebaju oko sedam do devet sati sna po noći. Ovaj broj nije isti za sve i može varirati ovisno o nizu čimbenika. Važnije od broja sati sna je kvaliteta sna svake noći. Potrebe za snom također se mijenjaju tijekom života kako ljudi stare. Ukoliko […]

Iz iste kategorije

Kardiologija

Nove strategije boljeg upravljanja arterijskom hipertenzijom – 1. dio  

Arterijska hipertenzija (AH) najčešći je i jedan od najznačajnijih promjenjivih kardiovaskularnih (KV) čimbenika rizika. AH je odgovorna za 20% smrtnosti u svijetu. Zadnjih 50-tak godina AH je vodeći čimbenik rizika prijevremene smrtnosti u svijetu uzrokovane kardiovaskularnim i cerebrovaskularnim bolestima. Jedan od uzroka visoke smrtnosti osoba koje boluju od AH leži u tome što 2/3 hipertenzivnih […]

Kardiologija

Smjernice za bolesnike u dijagnostici i liječenju šećerne bolesti tip 2 i pridružene srčanožilne bolesti

Bolesnici koji boluju od šećerne bolesti imaju veći rizik nastanka srčanožilnih bolesti (SŽB), bilo da se radi o aterosklerotskoj bolesti ili zatajenju srca. Također su u većem riziku nastanka kronične bubrežne bolesti (KBB) koja povećava srčanožilni (SŽ) rizik. Stoga je od ključne važnosti bolesnicima koji boluju od šećerne bolesti (ŠB) tip 2 ustanoviti postojanje SŽB […]

Kardiologija

Upravljanje akutnim koronarni sindromom – 10 glavnih preporuka Europskog kardiološkog društva

Akutni koronarni sindrom je hitno stanje nagle ishemije srčanog mišića (miokarda) koje ugrožava život bolesnika, a nastaje kao posljedica naglog smanjenja ili prekida protoka krvi u koronarnoj arteriji. Europsko kardiološko društvo istaknulo je deset ključnih načela upravljanja akutnim koronarnim sindromom (AKS) u sklopu smjernica dijagnostike i liječenja AKS: 1) Ovim terminom su obuhvaćena tri entiteta: […]

Kardiologija

UZV srca – možete li mi očitati nalaz?

Kardiologija

Ljubazno molim pojašnjenje nalaza radiologa

Kardiologija

Sport i prirođene srčane greške

Tjelesna aktivnost bi trebala biti dio svakodnevnog života svih osoba. Ona donosi mnoge tjelesne i emocionalne koristi, smanjuje rizik nastanka kardiovaskularnih bolesti, šećerne bolesti, ali i smanjuje anksioznost, depresiju. Redovita tjelesna aktivnost za 35% smanjuje rizik kardiovaskularnog mortaliteta i za 33% ukupnog mortaliteta. Smjernice Europskog kardiološkog društva (EKD) preporučuju minimalno 150 minuta tjedno umjerenu tjelesnu […]

Kardiologija

Smjernice Europskog kardiološkog društva za bolesnike: Prevencija srčanožilnih bolesti – 2. dio

5. Odrasle osobe svih dobi trebale bi najmanje 150-300 minuta u tjednu primjenjivati umjerenu tjelesnu aktivnost ili 75-150 minuta u tjednu primjenjivati tjelesnu aktivnost visokog intenziteta. Ukoliko ne možete ove ciljeve postići, budite aktivni koliko možete, jer je bilo koja aktivnost bolja od neaktivnosti. 6. Temelj prevencije srčanožilnih bolesti su zdrave prehrambene navike: usvojite mediteranski […]

Kardiologija

Smjernice Europskog kardiološkog društva za bolesnike: Prevencija srčanožilnih bolesti – 1. dio

prestati pušiti, slijediti preporuke o zdravim životnim navikama, sistolički arterijski tlak < 160mmHg osobama bez poznate srčanožilne bolesti, osobama s poznatom srčanožilnom bolešću, osobama s posebnim zdravstvenim poteškoćama (prisutna šećerna bolest ili kronična bubrežna bolest) Procjenu srčanožilnog rizika obavlja liječnik koristeći određene modele i izračune uzimajući u obzir dob, visinu arterijskog tlaka, razinu kolesterola, pušenje, […]