Dobar san je vrlo bitan za normalno funkcioniranje i predstavlja važan dio života. Potreban je za kognitivno i tjelesno zdravlje te uz ostale zdrave životne navike poput uravnotežene prehrane i redovite tjelovježbe bitan je za dobru kvalitetu života. Epilepsija je skupina od preko 30 poremećaja kod kojih abnormalna aktivnost mozga uzrokuje sklonost napadajima. Po učestalosti četvrti je najčešći neurološki poremećaj, nakon migrene, moždanog udara i Alzheimerove bolesti.

Epilepsija i spavanje su višestruko povezani. Loš san može izazvati epileptične napadaje, a u isto vrijeme epilepsija može doprinijeti problemima sa spavanjem. Spavanje može utjecati na učestalost, pojavu, vrijeme i duljinu napadaja. Nedostatak sna čest je okidač epileptičkih napadaja. Neki sindromi epilepsije usko su povezani sa spavanjem i mogu se nazvati epilepsijama povezanim sa spavanjem. Epileptični napadaji mogu se pojaviti u bilo koje doba dana ili noći. Otprilike 20% osoba s epilepsijom ima napadaje samo tijekom spavanja, dok 40% ima napadaje samo dok su budni, a 35% ima napadaje i dok su budni i dok spavaju. Bolesnici koji boluju od specifičnih oblika epilepsije poput autosomno dominantne noćne epilepsije frontalnog režnja imaju napadaje najčešće noću.

Drugi oblici epilepsije poput epilepsije s generaliziranim toničko-kloničkim napadajima događaju se unutar 1-2 sata od buđenja. Osim ovih specifičnih oblika epilepsije, epileptički napadaji mogu narušavati spavanje i pogoršati postojeće poremećaje spavanja. Neki od lijekova koji se koriste za liječenje epilepsije također mogu utjecati na san. Neki lijekovi protiv napadaja (antiepileptici) mogu uzrokovati pospanost. Različite mjere koje reguliraju spavanje mogu smanjiti učestalost napadaja.

Poremećaji spavanja česti su kod osoba s dijagnosticiranom epilepsijom. Nekoliko je vrsta poremećaja spavanja povezanih s epilepsijom poput nesanice i sleep apneje. Poteškoće s usnivanjem i spavanjem uobičajene su kod ljudi s dijagnosticiranom epilepsijom, a između 24 i 55% ima nesanicu. Nesanica kod osoba s epilepsijom može biti uzrokovana noćnim napadajima, lijekovima te tjeskobom i depresijom. Opstruktivna sleep apneja je respiratorni poremećaj kod kojeg dolazi do potpunog ili djelomičnog kolapsa gornjih dišnih putova tijekom spavanja. Pogađa do 30% osoba s epilepsijom, što je dvostruko češće nego u općoj populaciji. Ovo stanje može uzrokovati hrkanje, česta buđenja i otežati dobar noćni odmor.

Osim što epilepsija utječe na san bolesnika ona u znatnoj mjeri narušava i san u skrbnika. Roditelj djeteta s epilepsijom uglavnom ne spavaju dovoljno. Studija koja je proučavala navike spavanja 50 roditelja djece mlađe od 5 godina s epilepsijom pokazala je da su ovi roditelji spavali u prosjeku samo 4 sata noću. Također su se budili u prosjeku 3 puta tijekom noći kako bi provjerili da li su djeca dobro.

Kratkoročni i dugoročni učinci lošeg sna

Prakticiranje dobrih navika spavanja važno je i za fizičko i za kognitivno zdravlje. Također može poboljšati produktivnost i kvalitetu života u cjelini. Nedovoljno spavanje vrlo brzo može uzrokovati pospanost tijekom dana, tjeskobu, probleme s pažnjom, različite ozljede i prejedanje. Učinci dugotrajnog nedostatka sna mogu uzrokovati visoki krvni tlak, srčani i moždani udar, pretilost, depresiju i druge poremećaje raspoloženja.

Osobe s epilepsijom vjerojatno su osjetljivije na kognitivne i funkcionalne posljedice poremećaja spavanja od opće populacije. Najčešća posljedica poremećaja sna u bolesnika s epilepsijom je pospanost tijekom dana. Pospanost može potencijalno imati posljedice opasne po život jer povećava vjerojatnost nesreća, osobito nesreća povezanih s motornim vozilima. Bolesnici s potpuno kontroliranim napadajima još uvijek mogu imati poremećen san zbog istovremenih poremećaja spavanja ili lijekova protiv napadaja.

Poremećaj sna također može utjecati na pamćenje. Iako točna funkcija spavanja ostaje nejasna, sve je više dokaza da je spavanje, a posebice REM i/ili sporo spavanje, potrebno za optimalnu kognitivnu funkciju. Jasno je dokumentirano da gubitak sna utječe i na kognitivne i na proceduralne vještine, osobito kada je kroničan. Nedavne studije pokazuju da kronično ograničenje sna za samo 2 sata po noći može ozbiljno narušiti kognitivne funkcije kod normalnih pojedinaca u razdoblju od jednog do dva tjedna. Moguće je da su određene faze sna važnije od drugih. I REM i sporovalno spavanje smatraju se “esencijalnim spavanjem”, a osobe koji su uskraćeni za spavanje (barem kratkoročno) “oporavit će se” ili će nadoknaditi većinu REM i sporovalovitog sna. Bolesnici s epilepsijom često imaju problema s pamćenjem i drugim aspektima kognitivnog funkcioniranja.

Antiepileptici i san

Antiepileptici mogu poboljšati ili poremetiti san neovisno o njihovom učinku na napadaje. Benzodiazepini (kao što su diazepam i lorazepam) i barbiturati (fenobarbital, primidon) imaju štetan učinak na spavanje. Skraćuju vrijeme potrebno za uspavljivanje, ali također smanjuju količinu REM faze sna i (u slučaju benzodiazepina) sporog sna. Fenitoin može povećati lagani san i smanjiti učinkovitost spavanja, a studije pokazuju smanjenje REM faze spavanja.

Koliko je sna dovoljno?

Potrebe za snom su različite za svaku osobu i mogu se mijenjati kako osoba stari. Kako bi se regulirao san potrebno je nastojati da odlazak u krevet bude u isto vrijeme svake večeri, čak i vikendom. Odlazak u isto vrijeme bitan je zato što pojedini procesi u tijelu poput tjelesne temperature i otpuštanja hormona melatonina, kortizola i hormona rasta prate tjelesni bioritam. Svi ovi procesi mogu se prilagoditi vanjskim utjecajima (kao kod promjene vremenskih zona ili tijekom rada u smjenama), međutim te se promjene događaju postupno i brze promjene u dnevnom rasporedu se ne toleriraju dobro. Također previše drijemanja tijekom dana može poremetiti arhitekturu sna.

Okruženje za spavanje treba biti optimizirano, fizički i mentalno, za spavanje. Fizički bi spavaća soba trebala biti prikladno mračna i tiha. Televizori, računala, videoigre i druga elektronička oprema treba biti izvan spavaće sobe. Krevet treba biti udoban, a temperatura optimalna.

Psihološki, spavaća soba, a posebno krevet, trebali bi biti povezani sa spavanjem, a ne s drugim (osobito aktivnim) aktivnostima. Potrebno je izbjegavati stresne aktivnosti prije spavanja. Stres može uzrokovati nesanicu. Kako bi se to spriječilo potrebno je uvesti opuštajuću rutinu na kraju dana. To pomaže olakšati prijelaz s dnevnih aktivnosti na mirno opuštanje tijekom sna. Također je ponekad potrebno izbjegavati čitanje ili gledanje televizije u krevetu.

Studije su pokazale da plavo svjetlo koje emitiraju elektronički uređaji (kao što su telefoni, tableti, prijenosna računala i televizori) može utjecati na hormon melatonin i ometati spavanje. Zbog toga je potrebno isključiti elektroniku sat vremena prije spavanja. Aktivnosti koje imaju tendenciju stimuliranja – osobito vježbanje – treba izbjegavati kasno tijekom dana (iako vježbanje ranije tijekom dana općenito poboljšava noćni san). Vježbanje pomaže u borbi protiv stresa i osjećaja nemira ali ga treba završiti najmanje tri sata prije spavanja kako ne bi remetilo usnivanje. Izlaganje sunčevoj svjetlosti tijekom dana također može ubrzati proizvodnju melatonina i povoljno djelovati na san. Alkohol prije spavanja treba izbjegavati jer može dovesti do ranog jutarnjeg buđenja. Kofein, nikotin i druge stimulanse kao i obilne obroke također treba izbjegavati kasno tijekom dana.

Spavanje i epilepsija usko su povezani. Loš san može izazvati epileptične napadaje, a u isto vrijeme epilepsija može doprinijeti problemima sa spavanjem. Nedostatak sna čest je okidač epileptičkih napadaja. Osobe koje boluju od epilepsije mogu smanjiti učestalost napada usvajanjem zdravih životnih stilova. Regulacija sna usvajanjem mjera koje nazivamo higijena spavanja može biti važan dio liječenja epilepsije.