Predstavlja oštećenje  vidnog  živca  upalom.  Uobičajeni simptomi optičkog neuritisa su  bol pri kretanju očiju i privremeni gubitak vida na jednom oku. Znakovi i simptomi optičkog neuritisa mogu biti prvi pokazatelji multiple skleroze  ili se mogu pojaviti kasnije u tijeku ove bolesti. Multipla  skleroza  je bolest koja uzrokuje upalu i oštećenje živaca u mozgu, te tako  i vidnog živca.

Osim u multiploj sklerozi  upala vidnog živca može se pojaviti i kod drugih stanja, uključujući infekcije ili imunološke bolesti, poput lupusa. Rijetko druga bolest zvana neuromijelitis optica uzrokuje upalu vidnog živca i leđne moždine.

Većina ljudi koji imaju samo jednu epizodu optičkog neuritisa na kraju oporave vid bez liječenja. Ponekad steroidni lijekovi mogu ubrzati oporavak vida nakon optičkog neuritisa.

Simptomi

Optički neuritis obično zahvaća jedno oko. Simptomi mogu uključivati:

-Bol. Većina ljudi koji razviju optički neuritis imaju bol u očima koja se pogoršava kretanjem oka. Ponekad se bol osjeća kao tupa bol iza oka.

-Gubitak vida na jednom oku. Većina ljudi ima barem privremeno smanjenje vida, ali opseg gubitka varira. Uočljiv gubitak vida obično se razvija satima ili danima i poboljšava se tijekom nekoliko tjedana do mjeseci. Kod nekih osoba gubitak vida je trajan.

-Gubitak vidnog polja. Gubitak vida može se pojaviti kao gubitak središnjeg  ili perifernog vida.

-Gubitak vida u boji. Optički neuritis često utječe na percepciju boje. Osobe pogođene ovim stanjem  primjećuju  da boje izgledaju manje živopisno nego inače.

– Svjetlucanje. Ponekad bolesnici imaju trepćuća ili treperava svjetla pri pokretima očiju.

Uzroci

Točan uzrok optičkog neuritisa nije poznat. Vjeruje se da je posljedica aktivacije imunološkog sustava što što rezultira upalom i oštećenjem mijelina i na kraju oštećenjem  optičkog živca. Funkcija mijelina u optičkom živcu je prijenos električnih impulsa od oka do mozga, gdje nastaju  vidne  informacije. Optički neuritis remeti ovaj proces, utječući na vid.

Autoimune bolesti  često su povezana s optičkim neuritisom od kojih je svakako najčešća multipla skleroza. Multipla skleroza je bolest u kojoj  autoimuni sustav napada mijelinsku ovojnicu koja prekriva živčana vlakna. U  bolesnika  s optičkim neuritisom, rizik od razvoja multiple skleroze nakon jedne epizode optičkog neuritisa je oko 50% tijekom života. Rizik od razvoja multiple skleroze nakon optičkog neuritisa dodatno se povećava ako MR mozga  pokaže demijelinizacijske  lezije na mozgu. Osim u multiploj sklerozi optički neuritis se može pojaviti u sklopu optičkog neuromijelitisa. U ovom stanju, upala zahvaća vidni živac i leđnu moždinu. Neuromijelitis optica ima sličnosti s multiplom sklerozom, ali neuromijelitis optica ne uzrokuje oštećenja živaca u mozgu tako često kao multipla skleroza. Ipak, neuromijelitis optica ima lošiju prognozu  od multiple skleroze u vidu većeg trajnog neurološkog oštećenja.

Optički  neuritis može biti i posljedica bakterijske i virusne infekcije, sarkoidoze, Behcetove bolesti i lupusa. Također se može javiti zbog nekih lijekova i toksina poput metanola koji je  uobičajeni sastojak antifriza, boja i otapala.

Čimbenici rizika

Čimbenici rizika za razvoj optičkog neuritisa uključuju:

• Dob. Optički neuritis najčešće pogađa odrasle osobe u dobi od 20 do 40 godina.
• Spol.  Mnogo je veća vjerojatnost da će žene razviti optički neuritis nego muškarci.
• Rasa.  Optički neuritis češće se javlja kod bijelaca.
• Genetske mutacije. Određene genetske mutacije mogu povećati rizik od razvoja optičkog neuritisa.

Koje su komplikacije optičkog neuritisa?

Najčešća komplikacija je oštećenje vidnog živca. Većina bolesnika  ima trajno oštećenje vidnog živca nakon epizode optičkog neuritisa, ali oštećenje ne mora nužno uzrokovati trajne simptome. Također se može javiti smanjena vidna oštrina. Većina bolesnika  povrati normalan ili gotovo normalan vid u roku od nekoliko mjeseci, no djelomičan gubitak diskriminacije za boje može potrajati. Kod nekih bolesnika  gubitak vida je trajan.

Kako se postavlja dijagnoza optičkog neuritisa?

Dijagnoza se postavlja na temelju specifičnih simptoma i  okulističkog pregleda. U okulističkom pregledu određuje se oštrina vida, sposobnost opažanja boja,  pregled očne pozadine oftalmoskopom te test reakcije zjenica. Također je potrebno ispitati i vidno polje obzirom da optički neuritis može uzrokovati bilo koji obrazac gubitka vidnog polja.

Osim okulističkog pregleda potrebno je učiniti i MR mozga kako bi se utvrdilo postoje li oštećena područja (lezije) ne samo u području očnog živca već i u drugim regijama  mozga. Takve lezije ukazuju na visok rizik od razvoja multiple skleroze. MR također može isključiti druge uzroke gubitka vida, poput tumora. Pri sumnji na optički neuromijelitis određuju se protutijela u krvi koja uzrokuju optički neuritis. Kod bolesnika s  teškim oblikom optičkog neuritisa određuju se protutijela kako bi se utvrdilo postoji li vjerojatnost da će razviti optički neuromijelitis.

U sklopu dijagnostičke obrade također se mogu napraviti vidni evocirani potencijali kojima se može potvrditi oštećenje samog optičkog živca.

Kako bi potvrdila dijagnoza optičkog neuritisa potrebno učiniti kontrolne preglede dva do četiri tjedna nakon pojave simptoma.

Liječenje

Optički neuritis obično se poboljšava sam od sebe ali se također koriste kortikosterodi  za smanjenje upale vidnog živca.  Liječenje kortikosteroidima  posebno je indicirano kod bolesnika kod kojih se na MR-u mozga nađu demijelinizacijske lezije. Ukoliko se u bolesnika s optičkim neuritisom dokažu demijelinzacijske lezije na  MR-u mozga može se započeti i liječenje lijekovima  protiv multiple skleroze, koji mogu odgoditi i modificirati tijek multiple skleroze.

Prognoza optičkog neuritisa je dobra obzirom da većina bolesnika povrati normalan vid u roku od šest mjeseci  nakon epizode optičkog neuritisa. Bolesnici s recidivom optičkog neuritisa imaju veći rizik od razvoja multiple skleroze  ili optičkog neuromijelitisa.  Kako bi se ovo stanje moglo pravodobno liječiti potrebno je dovoljno rano postaviti dijagnozu te je vrlo bitno da se bolesnici jave  svom liječniku čim se jave znakovi upozorenja  u vidu pogoršanja vida koje traje više od dva tjedna kako bi se izbjegle trajne posljedice.