Osim tzv. tjelesnih posljedica moždanog udara poput smetnji govora, oslabljenog pokretanja ili potpune nemogućnosti gibanja zahvaćene ruke i/ili noge, ovisnonosti o tuđoj pomoći, radne nesposobnosti i sl. moguć je već u ranoj fazi liječenja u bolnici te kroničnoj fazi bolesti razvoj čitavog niza psihosomatskih i psihičkih poremećaja oboljelih osoba što, ako se ne prepozna na vrijeme i aktivno ne liječi, može doprinijeti nepovoljnom ishodu i povećanoj smrtnosti te skupine bolesnika.

Osim tzv. tjelesnih posljedica moždanog udara poput smetnji govora, oslabljenog pokretanja ili potpune nemogućnosti gibanja zahvaćene ruke i/ili noge, ovisnonosti o tuđoj pomoći, radne nesposobnosti i sl. moguć je već u ranoj fazi liječenja u bolnici te kroničnoj fazi bolesti razvoj čitavog niza psihosomatskih i psihičkih poremećaja oboljelih osoba što, ako se ne prepozna na vrijeme i aktivno ne liječi, može doprinijeti nepovoljnom ishodu i povećanoj smrtnosti te skupine bolesnika.
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je relativno čest entitet u psihijatrijskoj praksi koji je definiran kao složeni somatski, kognitivni i afektivni poremećaj uzrokovan različitim oblicima psihološke traume. PTSP karakteriziraju nametljive misli, noćne more i uspomene na prošle traumatske događaje, izbjegavanje podsjetnika na traumu, poremećaji spavanja što sve dovodi do značajne socijalne, profesionalne i interpersonalne disfunkcije.
Dijagnoza PTSP-a može biti izazovna zbog različitosti prezentacije simptoma i otpora oboljelog da raspravlja o prošloj traumi. Različiti oblici traume mogu uzrokovati pojavu PTSP-a poput najrazličitijih oblika seksualnog zlostavljanja, rastave braka, smrti bliske osobe, aktivnog sudjelovanja u ratnim operacijama, a često se javlja i među civilima u ratnim zonama, izbjeglicama, tijekom prirodnih katastrofa i sl.
Osim navedenih trauma, PSTP se može javiti u određenog udjela oboljelih i od moždanog udara. Iako su podatci o PTSP-u nakon moždanog udara manje opsežni od literature o PTSP-u i srčanom udaru, postoje izvještaji da jedan od četiri slučaja moždanog udara ili tranzitorne ishemijske atake može biti povezan s kasnijim razvojem PTSP-a.
U kliničkoj praksi se često događa da dođe do razvoja moždanog udara u do tada „zdrave“ osobe koja nije imala doticaja s bolničkim liječenjem. Nagli nastanak simptoma bolesti, hitna hospitalizacija, boravak u jedinicima intenzivnog liječenja, naglo nastala radna nesposobnost, briga za buduću egzistenciju itd. dovode do različitog spektra psihogenih manifestacija poput akutne anksioznosti i depresivnog raspoloženja. Ovisno o različitim čimbenicima i predispozicijama, osobnosti, prethodnim bolestima, mogućnosti samoprilagodbe, potpori obitelji i sl. kod dijela oboljelih postupno će doći do privikavanja na novonastalo stanje, ali kod dijela oboljelih i do mogućeg razvoja simptoma PTSP-a vezanog uz preboljeli moždani udar. Ta skupina bolesnika je u daljnjem liječenju manje suradljiva i motivirana za redovito i dugoročno liječenje, ima lošiju kvalitetu života, a osim oboljelog, nerijetko i cijela obitelj trpi određene posljedice takvog stanja oboljelog člana.
Zato je simptome PTSP-a u ovih bolesnika važno na vrijeme prepoznati da bi se postigao željeni učinak na punu psihološku stabilnost ovih ozbiljnih bolesnika, što bi u konačnici poboljšalo kvalitetu njihovog svakodnevnog života, smanjilo kasne komplikacije bolesti i smrtnost.