Korištenje antipsihotika u trudnoći

U novoj studiji objavljenoj u časopisu JAMA Psychiatry, dr. Krista Huybrechts i suradnici, iznosi nove podatke o tome kako generalno gledano antipsihotici nisu povezani s povećanim rizikom urođenih malformacija kod fetusa koji se razvija. Istraživanje ukazuje kako antipsihotici ne predstavljaju značajne teratogene i stoga se općenito može reći kako su sigurni za žene kojima je potrebno liječenje antipsihoticima tijekom trudnoće. Istraživači ipak navode kako postoje određeni potencijalni sigurnosni “signali” zbog čega je potrebno prikupiti više podataka.

Psihijatrijski poremećaji česti su među ženama reproduktivne dobi, a mnogi od njih zahtijevaju stalnu terapiju antipsihoticima tijekom trudnoće. Iako dosadašnje studije pokazuju da su ovi lijekovi sigurni u trudnoći, nalazi su bili proturječni i pojavili su se neki upitni signali vezano uz ishode kao što su kardiovaskularne malformacije i oralni rascjepi.

U svrhu dodatnih spoznaja, istraživači su procijenili izloženost antipsihoticima u prvom tromjesečju s obzirom na kongenitalne malformacije koristeći podatke iz nacionalnih zdravstvenih registara iz pet nordijskih zemalja (Danska, Finska, Island, Norveška, Švedska) i Sjedinjenih Država, tako da navedena studija predstavlja rezultate kombinacije višestruke izloženosti i ishoda na način koji može dati više povjerenja u nalaze.

Studija je uključila otprilike 6,4 milijuna majki koje nisu bile izložene, 21 751 majku izloženu atipičnim antipsihoticima (srednji dobni raspon 26-31 godina) i 6371 majku izloženu tipičnim antipsihoticima (srednji dobni raspon 27-32 godine). Najčešće propisivani atipični antipsihotici bili su kvetiapin, aripiprazol, olanzapin i risperidon, a najčešći tipični antipsihotici bili su klorpromazin, diksirazin (samo u nordijskim zemljama) i perfenazin. Većina žena bila je izložena samo jednoj vrsti antipsihotika tijekom prvog tromjesečja.

Rizik od rođenja djeteta s bilo kojom većom malformacijom bio je 2,7% među neizloženim ženama, 4,3% među ženama izloženim atipičnim antipsihoticima, i 3,1% kod onih koji su bili izloženi tipičnom antipsihotiku. Jedina je iznimka bila potencijalna povezanost između olanzapina i oralnog rascjepa, iako su procjene varirale u različitim analizama osjetljivosti.

Istraživači primjećuju da je zabilježeno da je srednji omjer prolaza kroz placentu za olanzapin nešto viši nego za druge antipsihotike, iako je vrlo varijabilan među pacijentima. Ističu kako nedosljednost signala olanzapin/oralni rascjep u analizama osjetljivosti podupire “neuzročno objašnjenje”, iako bi buduće studije to trebale ponovno procijeniti. Uočeni su povećani rizici za srčane malformacije s izloženošću klorprotiksenu te za gastroshizu i druge anomalije mozga s atipičnim izlaganjem antipsihoticima.

Huybrechts upozorava da su te povezanosti “neprecizno procijenjene” što se odražava u širokim intervalima pouzdanosti te da ih treba promatrati kao sigurnosne signale koji zahtijevaju potvrdu jer se pojavljuju i novi dokazi.

Imate pitanje vezano uz vaše zdravlje? Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Pitajte liječnika