Potrebno je naglasiti da osim kod primarne nesanice, kada je uzrok poremećaja nepoznat, postoje brojni uzroci nesanice, a uključuju različite psihičke i tjelesne poremećaje.

Na primjer, važan uzrok nesanice može biti bol ili različiti lijekovi. Stoga je nužno uzeti u obzir sve ove komponente pri dijagnosticiranju ovog poremećaja i određivanju terapije. Dakle, prilikom pregleda važno je liječniku navesti sve druge smetnje i poremećaje ako su prisutni.

Od najčešćih uzroka može se istaknuti depresija kod koje se smetnje spavanja javljaju u sklopu samog poremećaja. Naime, kod depresije se mogu javiti problemi usnivanja, učestalog buđenja tijekom noći ili ranojutarnjeg buđenja. Ponekad kod depresije može biti izražena i povećana potreba za snom.

Smetnje spavanja mogu biti prisutne i kod anksioznih poremećaja, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, alkoholizma, konzumacije drugih psihoaktivnih tvari ili bipolarnog afektivnog poremećaja. Kod kroničnih alkoholičara smetnje spavanja vrlo često ostaju prisutne još godinama nakon što osoba prestane s konzumacijom alkohola.

Kao što je već napomenuto, bol je važan uzrok poremećaja spavanja, a može se javiti u sklopu brojnih tjelesnih bolesti, kao što su različite reumatske bolesti, neurološke bolesti (neuropatije, moždani udar, Parkinsonova bolest, demencije, epilepsija, itd.), srčane bolesti (npr. zatajenje srca), astma ili druge dugotrajne plućne bolesti, povećana štitnjača, želučani refluks, glavobolje ili karcinom. Uzrok učestalih noćnih buđenja može biti i pojačan nagon za mokrenjem kod povećane prostate.

Lijekovi koji mogu izazvati poremećaj u spavanju su lijekovi za regulaciju povišenog krvnog tlaka ili srčanog ritma, antibiotici, bronhodilatatori, kortikosteroidi, antihistaminici, diuretici, antidepresivi, itd.

Radi svega navedenog u liječenju nesanice, osim u ranijem članku navedenog izbjegavanja svih vrsta stimulansa, preporučuje se korištenje tehnika relaksacije, no uz što preciznije istraživanje mogućeg uzroka smetnji. Važan uzrok poremećaja može biti i rad u smjenama, pa ga je u tom slučaju poželjno izbjegavati.
 
Najteže je liječenje primarnog poremećaja spavanja (kada ne postoji tjelesni ili psihički uzrok). Takvim se osobama savjetuje da krevet koriste isključivo za spavanje, a ako ne uspiju zaspati u roku od 5 minuta, neka ustanu i pokušaju raditi nešto drugo. Ponekad je korisno da pokušaju zaspati u drugom krevetu ili drugoj sobi.

Negativan utjecaj također imaju pretjerana briga osobe da neće moći zaspati, stalne misli ili brige prije usnivanja, osjećaj napetosti u mišićima te različite druge manifestacije anksioznih smetnji, kao i „intenzivni” pokušaj da se zaspi.

Od lijekova se najčešće koriste benzodiazepini i hipnotici. Treba ih davati kontrolirano radi mogućeg razvoja tolerancije i sustezanja pri prekidu terapije, a doza lijeka određuje se individualno.