Nova istraživanja ukazuju na povišene rate depresije i anksioznosti kod osoba s post-COVID-19 sindromom. Prema jednom istraživanju osobe s post-COVID-19 sindromom mogu proživljavati više mentalnog distresa od osoba koje pate od kroničnih bolesti, kao što su karcinom, dijabetes, Alzheimerova bolest, kardiovaskularne bolesti. Studija koju je objavio The Lancet provedena je na 236,379 pacijenata s ovim sindromom, a 62% pacijenata je 6 mjeseci nakon akutne COVID infekcije dobilo još neku neurološku ili psihijatrijsku dijagnozu. Ova vrsta mentalnih poremećaja ima svoju biološku, psihološku i socijalnu komponentu sa svim svojim posljedicama na opće funkcioniranje osobe. Svi ovi čimbenici dovode do onoga što se naziva “savršena oluja” te često posljedično dovodi do depresije, anksioznosti, a ponekad i do suicidalnih promišljanja. Istraživačica Anne Dickerman navodi kako dugotrajni post-COVID-19 sindrom izaziva upalu u mozgu koja dovodi do otpuštanja citokina što dovodi do osjećaja iscrpljenosti, snižene energije i manjka motivacije, što su ujedno i simptomi koji se javljaju u sklopu depresije i anksioznosti.

Pacijenti koji su zbog infekcije morali biti stavljeni na ventilator mogu imati dodatne promjene na mozgu, a zbog deprivacije kisika javljaju se akutne i dugotrajne posljedice na mozgu, poput narušenih kognitivnih funkcija, deficita pažnje i svijesti.

Pacijenti koji su zbog infekcije liječeni kortikosteroidima, mogu razviti depresiju i anksioznost kao posljedicu utjecaja lijeka na raspoloženje. Teško je precizno razlučiti te posljedice budući da su svi navedeni simptomi, kao i nesanica, prisutni i u sklopu poremećaja depresije i anksioznosti.

Poznato je također da bol ima utječe na raspoloženje, kao i obrnuto jer je to obostrana povezanost. Dodatne posljedice su socijalna i radna ograničenja te negativne posljedice na financijsku situaciju.

Jedna od ozbiljnih posljedica jest i povećana stopa suicidalnih promišljanja, a ona je također povezana s prisutnim tjelesnim smetnjama, posebice boli. Navedeno je sukladno istraživanjima o drugim kroničnim bolestima.

Veći rizik za pojavu ovog sindroma imaju osobe koje već imale neki od mentalnih poremećaja, osobe koje žive u siromaštvu, izložene su diskriminaciji ili im je teško dostupna medicinska pomoć.

Pacijenti kojima je posljedično dijagnosticirana depresija ili anksiozni poremećaj uključuju se u farmakoterapijsko i psihoterapijsko liječenje, a jedna od preporuka je i postupno povećanje tjelesne aktivnosti.

Ono što pokazuju epidemiološki podaci jest povećanje stope depresije i anksioznosti te je potrebno obratiti posebnu pozornost ovoj skupini pacijenata. U tom je pristupu važan interdisciplinarni model koji uključuje suradnju psihijatra, pulmologa, liječnika obiteljske medicine i kardiologa kako bi pacijent mogao biti holistički liječen i operviran.