Cilj ranih intervencija kod osoba oboljelih od shizofrenije jest promijeniti tijek bolesti i postići bolju integraciju tih osoba u zajednicu. Prediktori lošijeg ishoda bolesti su premorbidne poteškoće (usporen razvoj, lošija premorbidna prilagodba), teži simptomi na početku bolesti (posebno prisustvo negativnih simptoma) te dulje trajanje perioda neliječene psihoze.

Pacijenti s lošijim ishodom bolesti gube više moždanog tkiva (veći volumen ventrikula) u odnosu na pacijente s boljim ishodom. Relapsi bolesti se češće javljaju kod pacijenata kod kojih je dulje trajala neliječena epizoda bolesti.

Posebne izazove u liječenju shizofrenije predstavljaju manjak uvida (pacijenti nisu svjesni svog stanja što utječe na njihovo prihvaćanje bolesti), kognitivna disfunkcija (oštećenje utječe na sposobnost održavanja dogovora, uzimanja medikamenata i nošenja s izazovima života), komorbiditeti (niz tjelesnih i psihičkih komorbiditeta, uključujući ovisnost o psihoaktivnim tvarima), ograničenja dostupnosti skrbi (problemi da se ovom složenom problemu pristupi individualizirano) te manjak uvida (pacijenti nisu svjesni svog stanja, što utječe na njihovu spremnost za prihvaćanjem liječenja). Manjak uvida zahtjeva asertivan pristup u sklopu integriranog terapijskog tima.

Sastavnice optimalnog integriranog pristupa čine farmakoterapija, osoblje (educirani multidisciplinarni tim), mobilni timovi (na tjednoj bazi, prilagođeni pacijentu, koji primjenjuju kognitivnu terapiju i individualizirani pristup), grupna terapija (pomaže u prepoznavanju ranih znakova bolesti i mogućnosti dijeljenja iskustava), psihoedukacija (za pacijente i obitelji, teme moraju važne za pacijenta, moraju biti dostupne pacijentu i provoditi se u vrijeme koje odgovara pacijentu), uključenost socijalnog radnika, izgrađena mreža podrške za pacijenta i obitelj, trening socijalnih vještina (podrška integraciji u zajednicu, igranje uloga) te kontinuitet (tim koji prati pacijenta – bolničkog i izvanbolničkog, tim koji koordinira komunikaciju između različitih institucija).

Kada govorimo o farmakoterapiji možemo reći da svi antipsihotici (osim klozapina) imaju sličan učinak, ali se razlikuju prema profilu podnošljivosti i sigurnosti. Kod osoba s prvom psihotičnom epizodom treba voditi računa o ekstrapiramidnim nuspojavama jer su mlade osobe osobito osjetljive na takve vidljive manifestacije što može kod njih povećati osjećaj stigmatiziranosti. Učinkovitost u stvarnom, svakodnevnom životu je od velike važnosti, a uključuje ponovne epizode i broj liječenja u bolnici. Seksualne nuspojave su mlade osobe teško toleriraju, a često se njihovo prisustvo podcjenjuje.