Subsindromski depresivni poremećaj u adolescentnoj dobi

Iako su prvi slučajevi adolescenata sa smetnjama nalik depresivnim opisani još u XVII. stoljeću, sve do sredine XX. stoljeća depresija kao poremećaj u adolescentnoj dobi nije bio priznat. Konsenzusom svih stručnjaka Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje u SAD-u 1975. god. prihvaćena je dijagnoza depresije kod djece i adolescenata te su formirani osnovni dijagnostički kriteriji…

Iako su prvi slučajevi adolescenata sa smetnjama nalik depresivnim opisani još u XVII. stoljeću, sve do sredine XX. stoljeća depresija kao poremećaj u adolescentnoj dobi nije bio priznat. Konsenzusom svih stručnjaka Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje u SAD-u 1975. god. prihvaćena je dijagnoza depresije kod djece i adolescenata te su formirani osnovni dijagnostički kriteriji, ali unatoč tome do danas traje problem koji osim u klasifikaciji postoji i u nazivlju, budući se naziv depresija ne koristi samo za depresiju kao specifični dijagnostički entitet. Tako Petersen i sur. razlikuju tri kategorije adolescentne depresije: depresivno raspoloženje, depresivni sindrom i klinički depresivni poremećaj.

Depresivno raspoloženje definira se kao simptom. Ono se često udružuje s drugim negativnim emocijama kao što su strah, krivnja, ljutnja, prijezir ili gađenje. Depresivnim sindromom nazivaju konstelaciju ponašanja i emocija koji se dosljedno zbivaju zajedno, ali nisu zadovoljeni kriteriji za kliničku depresiju. Upravo se adolescencija smatra razdobljem češće pojave depresivnog raspoloženja, kao simptoma, premda je i klinička depresija u njih češća nego u djece prije puberteta.

Specifične kliničke manifestacije depresivnog poremećaja ovise o fazi kroz koju dijete ili adolescent prolazi. Djeca prije ulaza u adolescenciju često izražavaju razdražljivost, psihomotornu agitaciju i komorbidne somatske pritužbe  (bol u trbuhu, glavobolja), anksiozne simptome (separacijska anksioznost, fobije), dosadu i probleme ponašanja. Djeca su rjeđe od adolescenata i odraslih bezvoljna i njihovo se raspoloženje katkada može privremeno poboljšati sudjelovanjem u zabavnim aktivnostima, premda se u njih upuštaju rjeđe od djece koja nisu depresivna. Depresivna djeca i adolescenti skloni su pretjeranoj samokritici i lako se uplaše da će i druge osobe prema njima pokazati jednak stupanj strogosti i kritičnosti. Adolescenti teško verbaliziraju svoja unutarnja stanja, ali će ipak prije od djece, u razgovoru, otkriti postojanje depresivnog raspoloženja i suicidnih misli. Oni također mogu pokazivati razdražljivost, probleme ponašanja i tužiti se na dosadu. Mogu se pokušavati “samoliječiti” drogama i alkoholom. Adolescenti često imaju atipične simptome kao što su hipersomnija, letargija, povećanje apetita i osjetljivost na odbijanje. Odrasli češće imaju melankolični oblik depresije od djece i adolescenata, međutim, neki adolescenti mogu imati sliku sličnu mekankoliji s anhedonijom, beznađem i promjenom tjelesne težine. Psihotični simptomi češći su u odraslih, ali se mogu pojaviti i u djece i adolescenata u kojih su češće slušne halucinacije nego sumanutosti.

Prevalencija depresivnog poremećaja u adolescentnoj dobi pokazuje vrlo široke raspone od jedne studije do druge i do zemlje koja ih provodi, a uzroci su prvenstveno u metodološkim razlikama. Žene poboljevaju dvostruko češće od muškaraca. Biološke promjene u pubertetu, kognitivne predispozicije i sociokulturni utjecaji smatraju se čimbenicima koji bi mogli utjecati na razlike. Pretpostavlja se da hormonske promjene u žena, trudnoća, naučena bespomoćnost, predodređenost životnih uloga, genetika i povećana učestalosti anksioznih poremećaja značajno doprinose pojavi depresije. Iako je uvriježeno mišljenje kako je najviša incidencija depresije u tridesetim godinama života, s medijanom 32,5 godina, studije provedene krajem prošlog stoljeća pokazale su stalni trend snižavanja dobi, prema adolescentnoj.

Prosječna dob za pojavu adolescentne depresije je 15 godina. Median 12-mjesečne prevalencije u srednjoj i kasnoj adoescenciji približava se onoj kod odraslih i iznosi 4–5%, dok vjerojatnost oboljevanja za cijeli period adolescencije raste s 5%, na početku rane, na gotovo 20%, na kraju kasne adolescencije. Unatoč brojnosti poteškoća u toj dobi i izraženosti simptoma studije ukazuju da samo  35% adolescenata i to onih sa teškom depresivnom epizodom potraže profesionalnu pomoć.

Depresija u adolescenata je povezana sa sniženom razinom funkcioniranja u kući, školi i socijalnom okruženju uopće, višom razinom zlouporabe opojnih droga, te povećanim rizikom od bolesti i prerane smrti u odrasloj dobi.

Približno 5 do 10% djece i adolescenata ima tzv. subsindromske simptome depresivnog poremećaja. Ta djeca i adolescenti imaju veliko obiteljsko opterećenje depresijom, značajna psihosocijalna oštećenja, u povećanom su riziku od suicida i razvoja punog sindroma depresije., dok je više od 25% adolescenata već zahvaćenih simptomima. Blagi simptomi depresivnosti, u 67% slučajeva eskaliraju u klinički značajan poremećaj.

Pet varijabli predviđa eskalaciju: ozbiljnost simptoma depresije, vrsta simptoma, prisutnost samoubilačkih misli, postojanje anksioznog poremećaja i pozitivna obiteljska anamneza za depresiju. Adolescenti s tri ili više faktora rizika imaju oko 90% šanse da njihov subklinički simptom eskalira do punog sindroma depresivnog poremećaja, u usporedbi s 47% u svih koji imaju manje od tri faktora rizika. Spolne razlike mogu utjecati na kliničku sliku depresivnog poremećaja u adolescenata i one su najviše izražene upravo u blagoj depresivnosti. Kada se navedeno rasčlani po intenzitetu simptoma depresivnosti, po spolu, omjeri se mijenjaju i to kako slijedi: od 1,5:1 u korist djevojaka u subsindomskom.

Ta skupina adolescenata zavrjeđuje poseban interes s gledišta preventivnih programa, budući je tijekom nastavka adolescencije moguć prijelaz iz tog oblika poremećaja u klinički značajan poremećaj odrasle dobi.. Iz ovog istraživanja moguće je zaključiti da se s težinom kliničke slike povećava udio ženske populacije u poremećaju i približava omjeru od 2:1 koji je utvrđen u odrasloj dobi.

Najzastupljeniji simptom adolescentica s blagim depresivnim poremećajem je psihička anksioznost u 85,9%. Anksioznost je visoko prisutna u adolescentnoj dobi i rezultat je burnih pubertetskih promjena i hormonskog utjecaja, te se ovaj simptom može smatrati prepoznatljivim i uobičajenim u toj dobi. Čak 55% adolescenata pokazuje anksioznost kao komorbiditet uz veliku depresivnu epizodu, 41,4% simptome separacijske tjeskobe, 29,3% simptome iz kruga opsesivno kompulzivnog poremećaja i 19,0% generaliziranu anksioznost.

Posebnu pozornost plijeni činjenica da velik dio adolescenata ima poteškoće sa spavanjem. Najnovije studije dokazuju da dulja izloženost svjetlu noću (odgođeno vrijeme odlaska na spavanje zbog dugog gledanje televizije, rad na računalu, komunikacija putem društvenih mreža umjesto “žive komunikacije“), mogu dovesti do rasta depresivnosti, djelujući na hipokampus, podsredstvom TNF-a Porastu broja subsindromski depresivnih adolescenata svakako pridonosi suvremeni način života, otuđivanje, gubitak interesa za socijalne kontakte, ali i bolja dijagnostika te češće prepoznavanje bolesti.

U liječenju djece i adolescenata primjenjuju se psihosocijalne terapije i psihofarmakoterapija. Smatra se da je liječenje općenito najdjelotvornije kada je multimodalno. U liječenju mladih terapija je rijetko, gotovo nikada, jedini terapijski postupak, izoliran od psihosocijalnih intervencija.

S obzirom na složenost problema i veliku učestalost subsindromski depresivni poremećaj ukazuje na evidentnu potrebu provođenja probira u populaciji primjenom jednostavnog kliničkog upitnika od strane obučenog profesionalca. Time bi se mogla skrenuti pozornost na osobe s poteškoćama u afektivnoj sferi, te bi se uz nadzor i minimalne intervencije  u adolescentnoj dobi osigurala prevencija nastanka ozbiljnih afektivnih poremećaja srednje životne dobi.

Literatura

  • Rao U, Chen LA. Characteristics, correlates, and outcomes of childhood and adolescent depressive disorders. Dialogues Clin Neurosci 2009;11:45–62.
  • Petersen AC, Compas BE, Brooks-Gunn J, Stemmler M, Ey S, Grant KE. Depression in adolescence. American Psychologist 1993;48:155-68.
  • Wade TJ, Cairney J, Pevalin DJ. Emergence of gender differences in depression during adolescence: national panel results from three countries. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry 2002,41:190-8.
  • Thapar A, Collishaw S, Pine DS, Thapar AK. Depression in adolescence. Lancet 2012;379:1056-67.
  • Weissman MM, Bland RC, Canino GJ, Faravelli C, Greenwald S, Hwu HG i sur. Cross-national epidemiology of major depression and bipolar disorder. JAMA 1996;276:293-9.
  • Bland RC. Epidemiology of affective disorders: a review. Can J Psychiatry 1997;42:367-77.
  • Kessler RC, Walters EE. Epidemiology of DSM-III-R major depression and minor depression among adolescents and young adults in the National Comorbidity Survey. Depress Anxiety 1998;7:3-14.
  • Haarasilta L, Maurttunen M, Kaprio J, Aro H. The 12-month prevalence and characteristics of major depressive episode in a representative nationwide sample of adolescents and young adults. Psychol Med 2001;31:1169-79.
  • Costello EJ, Mustillo S, Erkanli A, Keeler G, Angold A. Prevalence and development of psychiatric disorders in childhood and adolescence. Arch Gen Psychiatry 2003; 60:837-44.
  • Hankin BL, Abramson LY, Moffitt TE, Silva PA, McGee R, Angell KE. Development of depression from preadolescence to young adulthood: emerging gender differences in a 10-year longitudinal study. J Abnorm Psychol 1998;107:128–40.
  • Flament MF, Cohen D, Choquet M, Jeammet P, Ledoux S. Phenomenology, psychosocial correlates, and treatment seeking in major depression and dysthymia of adolescence. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry 2001,40:1070-8.
  • Rushton JL, Forcier M, Schecktman RM. Epidemiology of depressive symptoms in the National Longitudinal Study of Adolescent Health. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry 2002;41:199-205.
  • Fu-I L, Wang YP. Comparison of demographic and clinical characteristics between children and adolescents with major depressive disorder. Rev Bras Psychiatry 2008;30:124-31.
  • Klein DN, Shankman SA, Lewinsohn PM. Subtreshold depressive disorder in adolescent: predictors of escalation to full-syndrome depressive disorders. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry 2009;48:703-10.
  • Jeffery DA, Sava DB, Winters NC. Depressive disorders. U: Cheng K, Myers KM. Child and adolescents psychiatry the essentials. Philadelphia: Lippincott Williams & Wilkins 2005,169-210.
  • Jeffery DA, Sava DB, Winters NC. Depressive disorders. U: Cheng K, Myers KM. Child and adolescents psychiatry the essentials. Philadelphia: Lippincott Williams & Wilkins 2005,169-210.
  • Bedrosian TA, Weil ZM, R J Nelson RJ. Chronic dim light at night provokes reversible depression-like phenotype: possible role for TNF. Molecul Psychiatry doi: 10.1038/mp.2012.96
  • Kuzmanić M, Petric D , Rumboldt M, Janjić N. Pojavnost depresije u ordinaciji LOM-e u korelaciji s kroničnim somatskim komorbiditetom. U: Zbornik- XVI. Kongres obiteljske medicine: Duševni poremećaji u skrbi obiteljskog liječnika. Zagreb: Hrvatska udružba obiteljske medicine, 2009.

 

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Antipsihotici

Depresija

Učestalost depresije je u porastu te se smatra da će uskoro postati drugi svjetski zdravstveni problem. Procjenjuje se da tijekom života od depresije oboli oko 20% žena i 10% muškaraca. Depresija se javlja u svim razdobljima života, ali je najčešća pojavnost u ljudi srednje životne dobi što sa sobom nosi brojne posljedice: poteškoće u radnom […]

Anskioznost

Povećana pojava depresije i anksioznosti kod sindroma post-COVID-19

Nova istraživanja ukazuju na povišene rate depresije i anksioznosti kod osoba s post-COVID-19 sindromom. Prema jednom istraživanju osobe s post-COVID-19 sindromom mogu proživljavati više mentalnog distresa od osoba koje pate od kroničnih bolesti, kao što su karcinom, dijabetes, Alzheimerova bolest, kardiovaskularne bolesti. Studija koju je objavio The Lancet provedena je na 236,379 pacijenata s ovim […]

Depresija

PTSP, depresija, napadaj panike – pitanje u vezi terapije

Depresija

Povezanost oralnih kontraceptiva s pojavom depresije

Novija istraživanja pokazuju kako je korištenje oralnih kontraceptiva povezano s povišenim rizikom za razvoj depresije, posebice unutar prve 2 godine nakon njihovog uvođenja. Također, uporaba kontraceptiva u adolescenciji bilo je povezano s i rizikom za depresiju kasnije tijekom života. Neki istraživači smatraju kako ova istraživanja imaju određene propuste u metodologiji pa ga ne drže dovoljno […]

Anksiozno depresivni poremećaj

Koristim terapiju za anksiozno depresivni poremećaj. Kako da se s jedne terapije odviknem i pređem na drugu?

Antidepresivi

Probiotici kao dodatak antidepresivima u velikoj depresivnoj epizodi

Pilot studija koju je provela Viktoriya Nikolova, iz King’s College London, objavljena u JAMA Psychiatry 14.6.2023. (potom ih je prenio Medscape Medical News), navodi kako početno istraživanje bilo usmjereno na mogućnost poboljšanja zdravlja crijevnog trakta putem probiotika što bi moglo poslužiti kao novi put za osnaživanje mentalnog zdravlja i stabilizaciju raspoloženja. Suplementi probiotika kada se koriste […]

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Tjelesni dismorfni poremećaj: priprema objave novih smjernica u Europi  

Europske smjernice za dijagnosticiranje i liječenje tjelesnog dismorfnog poremećaja pripremaju se za objavu. Ovo stanje u velikoj je mjeri definirano patološkom percepcijom i ponašanjem vezanim uz osobni izgled. Razvoj smjernica za tjelesni dismorfni poremećaj koji je poznat brojnim kliničkim dermatolozima, zamišljen je kao praktičan alat (Maria-Angeliki Gkini). Prema DSM-5 klasifikaciji ovaj poremećaj je definiran kao […]

Psihijatrija

Poremećaj spavanja i povećan rizik od moždanog udara

Poremećaj spavanja u značajnoj je mjeri povezan s povećanim rizikom od moždanog udara prema novijim istraživanjima. Rezultati velike internacionalne studije pokazuju kako je rizik od moždanog udara tri puta viši kod osoba koje premalo spavaju, više od dva puta veći u odnosu na one koji previše spavaju te 2-3 puta viši kod onih sa simptomima […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Rezultati najopsežnije studije o sreći (Mauricio Wajngarten, MD)

Harvardska studija razvoja odraslih možda je najopsežnija studija ikada provedena, budući da je pratila svoje ispitanike tijekom njihovog čitavog odraslog života. Studija je započela u Bostonu,  1938. godine i do sada je već obuhvatila tri generacije: djedove i bake, roditelje i djecu. U studiju je uključeno više od 2000 osoba tijekom 85 godina longitudinalne studije. […]

Psihijatrija

Disocijativni poremećaj identiteta

Ovaj poremećaj kao fascinantan fenomen provlači se nizom filmova i serija, a unutar psihijatrije ostaje kao jedna kontroverzna tema. Istraživanje provedeno (Hingray) na oko 800 francuskih psihijatara pokazalo je kako 51% sumnja o postojanje ovog poremećaja ili uopće ne vjeruje da on postoji. Ovaj poremećaj ranije poznat pod nazivom višestruki poremećaj ličnosti uključen je u DSM-5 klasifikaciju. […]

Psihijatrija

Smanjuje li empatija osjećaj boli?

Liječnici koji pokazuju empatiju prema svojim pacijentima mogu utjecati na njihov sniženi osjećaj boli. Istraživanje objavljeno u Proceedings of the National Academy of Sciences proveo je tim na čelu s neuroznanstvenikom Dan-Mikael Ellingsenom iz Osla. Tijekom istraživanja korištena je funkcionalna magnetska rezonanca i napravljene su snimke 20 pacijenata koji su imali problema s kroničnom boli. Tijekom […]