Suživot s depresijom – 2. dio

Oko 52% pacijenata s depresivnim poremećajem navodi kako kognitivne poteškoće (smetnje koncentracije i pamćenja) značajno utječu na mogućnost obavljanja radnih zadataka.

Najčešći rezidualni simptomi (smetnje koje se zadrže i nakon što se postigne određeno poboljšanje tijekom liječenja depresivne epizode) su osjećaj umora, manjka energije, poteškoće prosnivanja ili povećana potreba za spavanjem.

Pacijenti su postigli poboljšanje u odnosu na pacijente koji nisu postigli poboljšanje naveli su manje poteškoća u obavljanju radnih zadataka, obavljanje kućanskih poslova i skladne odnose s drugima.

Razni čimbenici mogu stati na put oporavka. Kliničari ponekad mogu prerano procijeniti da daljnje poboljšanje više nije moguće te nedovoljno uvođenje novih antidepresiva, kombinacije antidepresiva, strategija augmentacije i drugih učinkovitih metoda liječenja. Ponekad sam depresivni poremećaj ima takav tijek da je teško postići poboljšanje ili kliničaru i pacijentu promakne da su neki rezidualni simptomi još uvijek prisutni.

Ponekad problema predstavlja ograničen pristup psihijatrijskoj službi ili psihoterapijskom liječenju, poteškoće u zakazivanju termina ili pacijentovo pridržavanje liječenja.

Najčešći razlozi nepridržavanja liječenja su prerani prestanak uzimanja lijeka kada dođe do poboljšanja simptoma, otežano uviđanje benefita, odgođeni učinak, nuspojave (npr. seksualna disfunkcija, porast tjelesne težine), društvena stigma, nedovoljna edukacija pacijenta, cijena lijekova.

Dodatni čimbenici koji pridonose nepridržavanju liječenja kod rezistentne depresije: nedostatak odgovora na lijek, tolerancija maksimalnih doza, nedostatak zadržavanja učinkovitosti, nedovoljno optimalno liječenje, kombinacija ili augmentacija terapije koja dovodi do porasta nuspojava, istovremeno prisustvo drugih psihičkih ili tjelesnih bolesti, kroničnost bolesti, težina bolesti, pogrešno dijagnosticiranje te nedostatak socijalne podrške.

U pristupu liječenju depresivnog poremećaja važno je istaknuti da liječenje zahtijeva osjećaj „hitnosti“ (liječenje treba započeti što ranije) – što se kasnije započne liječenje, veći je rizik od kroniciteta i komplikacija. Nije dovoljno liječiti samo osnovne simptome depresije jer su rezidualni simptomi glavni prediktor pojave ponovne epizode i ima najveći učinak na funkcionalni oporavak.

Imate pitanje vezano uz vaše zdravlje? Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Pitajte liječnika