Važnost ranog otkrivanja bolesti kod prvih epizoda shizofrenije

Shizofrenija je kronični duševni poremećaj odnosno klinički sindrom karakteriziran specifičnim psihičkim i ponašajnim simptomima.

Bolest je karakterizirana značajnim individualnim varijacijama kliničke slike, odgovora na terapiju i tijeka bolesti, ali često i prisutnim značajnim padom funkcionalnih kapaciteta na svim područjima ljudskog djelovanja, osobnom, obiteljskom, socijalnom i radnom.

Iako danas znamo puno o shizofreniji, bolest još uvijek u mnogim aspektima predstavlja nepoznanicu. Značajan pomak u razumijevanju i tretmanu shizofrenije posljednjih se desetljeća dogodio zahvaljujući sagledavanju bolesti kao neurodegenerativnog procesa te napretku farmakoterapije uvođenjem antipsihotika novijih generacija.

Suvremeni koncept shizofrenije naglasak stavlja na ishod bolesti pri čemu se fokus interesa pomaknuo s redukcije psihotičnih simptoma odnosno postizanja simptomatske remisije prema postizanju što boljeg funkcioniranja oboljelih odnosno postizanje funkcionalne remisije i što boljem potpunom oporavku bolesnika.

Od shizofrenije boluje oko 1% populacije što ukazuje na značajnu zastupljenost bolesnika oboljelih od shizofrenije u općoj populaciji. Shizofrenija se podjednako javlja u muškaraca i žena u dobi od 15 do 25 godine života, ali može se javiti i ranije i kasnije od tog perioda. Očekivana životna dob bolesnika oboljelih od shizofrenije može biti čak 20 do 30 godina kraća u odnosu na opću populaciju. To se povezuje sa visokim suicidalnim rizikom bolesnika oboljelih od shizofrenije i sa značajno višom pojavnošću somatskog komorbiditeta (pridruženih bolesti) kod tih bolesnika. Smatra se da 25-50% oboljelih od ove bolesti pokuša tijekom života suicid od čega 10% završi letalnim ishodom. Zabrinjavajuć je podatak prema kojemu gotovo 50% bolesnika sa somatskim komorbiditetima nije adekvatno dijagnosticirano i liječeno.

Uzroci bolesti (etiologija shizofrenije) još nisu dovoljno razjašnjeni tako da danas još nemamo jasna i nepobitna saznanja o uzroku poremećaja. Brojna istraživanja su ukazala na genetski uvjetovanu predispoziciju javljanja bolesti. Studije istraživanja mozga su pobudile sumnju da je shizofrenija neurodegenerativni proces karakteriziran strukturalnim i funkcionalnim abnormalnostima mozga kod kojih je gubitak funkcije neurona progresivan tijekom cijelokupnog tijeka bolesti. Upravo stoga se smatra da presudnu ulogu u sprečavanju neuronske degeneracije i destrukcije ima pravodobno započinjanje liječenja bolesti.

Shizofrenija je klinički sindrom predstavljen brojnim simptomima koji se najčešće dijele u dvije glavne kategorije: pozitivne i negativne simptome. Suvremeni pristup simptomatskoj dimenziji bolesti ukazuje da se simptomi shizofrenije mogu sagledati kroz pet dimenzija. Uz pozitivne i negativne simptome, navode se i kognitivni, agresivni i afektivni simptomi koji se međusobno mogu preklapati.

Pravodobno dijagnosticiranje i liječenje bolesnika oboljelog od shizofrenije prije javljanja posvemašnje psihotične dekompenzacije još uvijek predstavlja značajan izazov sa cjelokupnu psihijatrijsku struku. Dugo je već interes psihijatrijske struke uvelike usmjeren na sam početak shizofrenog procesa, prvenstveno na tzv. prodromalnu fazu bolesti i na bolesnike oboljele od prvih epizoda shizofrenije. Nakon prve epizode bolesti još uvijek su mogući svi ishodi: neki se bolesnici oporave u potpunosti (postigne se remisija), kod mnogih bolesnika javljaju se faze pogoršanja (relapsa) i parcijalnih poboljšanja bolesti, dok kod nekih bolest ima kontinuirani progresivni i deteriorirajući tijek.

Rezultati petogodišnjeg praćenja bolesnika nakon prve shizofrene epizode pokazali su da je 16 % bolesnika imalo samo jednu epizodu bolesti bez kasnijeg značajnijeg pada funkcioniranja, 32 % je imalo nekoliko epizoda s minimalnim padom funkcioniranja, 9 % imalo je višekratne epizode bez povratka na razinu funkcioniranja prije pojave bolesti, a čak 43 % bolesnika iskazalo je značajno lošije funkcioniranje nakon svake slijedeće psihotične epizode. Rezultati istraživanja prvih psihotičnih poremećaja, uključujući i prve shizofrene epizode, ukazali su da se ranim sveobuhvatnim intervencijama može pozitivno utjecati na tijek i ishod bolesti, a time i nasveobuhvatnu perspektivu bolesnika.

Danas se smatra da je prvih pet godina od pojave prvih simptoma bolesti presudno razdoblje tijekom kojega se adekvatnim terapijskim intervencijama mogu potencijalno prevenirati i spriječiti nepovoljni ishodi shizofrenog procesa. Dakle radi se o „kritičnom razdoblju“ tijekom kojega su neophodne sveobuhvatne terapijske intervencije s ciljem preveniranja bolesnikove deterioracije, ali i drugih zdravstvenih i socijalnih oštećenja uslijed bolesti.

Suvremeni pristupi liječenju prve epizode shizofrenije ukazuju da je u tretmanu bolesnika neophodno primijeniti farmakološki, psihosocijalni i psihoterapijski pristup pri čemu je aplikacija psihofarmaka osnovni preduvjet za postizanje redukcije psihotičnih simptoma, a što onda uz daljnje uzimanje psihofarmaka omogućuje primjenu drugih terapijskih postupaka.

Ciljevi ranog otkrivanja i ranih terapijskih intervencija kod bolesnika oboljelih od prve epizode shizofrenije su spriječiti: progresiju i pogoršanje psihotičnih simptoma, neurobiološka oštećenja, sekundarni psihijatrijski i somatski komorbiditet, deterioraciju općeg funkcioniranja i razvojih potencijala bolesnika, individualnog i obiteljskog stresnog iskustva, spriječiti stigmatizacije bolesnika i njegove okoline, recidiva bolesti te reducirati troškove vezane uz liječenje i radnu nesposobnost oboljelog.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Dijagnoza

Da li psihijatar na prvom pregledu postavlja dijagnozu i ordinira lijek?

Bipolarni poremećaj

Utjecaj ranih životnih čimbenika na rizik za razvoj shizofrenije i bipolarnog afektivnog poremećaja

Istraživanje autora Robinson, Ploner, Leone, Lichtenstein, Kendler i Bergen koje je objavljeno 2023. godine u časopisu Schizophrenia Bulletin odnosi se na hipotezu kako shizofrenija i bipolarni poremećaj imaju zajedničke genetske rizične čimbenike i kliničke simptome, no usprkos tome u kojoj su im mjeri okolišni čimbenici zajednički, još uvijek nije dobro poznato. Autori ovog istraživanja istražili su […]

Depresivni poremećaj

Učestalost shizofrenije

Megan Brooks Prema epidemiološkim istraživanjima, oko 3.7 milijuna odraslih osoba u SAD-u ima povijest nekog od poremećaja iz spektra shizofrenije – brojka koja je oko dva do tri puta veća nego što se ranije pretpostavljalo, a kako pokazuje prva studija koja je procjenjivala nacionalnu prevalenciju poremećaja iz spektra shizofrenije.   Ovaj je nalaz od „osobite […]

Dijagnoza

Sindrom pečenja u ustima – 6. dio

Liječenje Unatoč napretku i boljem razumijevanju ovog sindroma te potencijalnim mogućnostima liječenja i dalje se radi o izazovnom stanju i za bolesnike i za zdravstvene djelatnike. Mnogi bolesnici su pregledani kod nekoliko liječnika različitih specijalnosti prije nego što dobiju dijagnozu sindroma pečenja u ustima. Prosječno postavljanje dijagnoze od početka simptoma je jedna do pet godina. […]

Shizofrenija

Shizofrenija i terapija

Bol

Bolno stopalo – 5. dio

Hallux Rigidus („ukočeni nožni palac“) Učestalost. Hallux rigidus ili u doslovnom prijevodu „ukočeni nožni palac“ je najčešća artrotska promjena stopala i pojavljuje se u oko 2,5 posto populacije starije od 50 godina. Dva puta se češće javlja kod žena nego kod muškaraca. U rijetkim slučajevima, hallux rigidus se javlja istodobno s hallux valgusom, te se […]

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Mentalni poremećaji i tjelesne bolesti

Nova meta-analiza objavljena u The Lancet Psychiatry The Lancet Psychiatry (Sean Halstead), pokazuje kako su ozbiljni mentalni poremećaji (serious mental illness – SMI), uključujući bipolarni afektivni poremećaj ili poremećaje iz spektra shizofrenije, povezani s dvostruko većim rizikom za istovremenu pojavu (komorbiditet) tjelesnih bolesti. Autori istraživanja smatraju kako su navedeni rezultati važni za primjenu integriranog modela […]

Psihijatrija

Prekovremeni rad i opterećenje – molim Vaše mišljenje

Psihijatrija

Depresija i tjeskoba kod oboljelih od karcinoma

Kod osoba oboljelih od karcinoma važno je voditi računa o mogućem prisustvu anksioznih ili depresivnih simptoma. Prisustvo ovih simptoma može dovesti do pojave značajnog distresa i dizabiliteta, lošije kvalitete života, povećanog broja tjelesnih smetnji (uključujući bol ili mučninu), lošije prihvaćanje terapije, lošiju prognozu bolesti te povišen mortalitet. Kliničari trebaju razlikovati nepatološka stanja poput zabrinutosti, nesigurnosti, […]

Psihijatrija

Istraživanja korisnosti ketogene ishrane kod mentalnih poremećaja

Prema članku „Early Evidence Supports Ketogenic Diet for Mental Illness“ objavljenom u časopisu Psychiatric Research, pilot studija pokazuje kako bi ketogena dijeta mogla biti korisna u smanjenju simptoma bipolarnog poremećaja i shizofrenije te razrješavanju metaboličkog sindroma. Kod sudionika koji su se pridržavali dijete s visokim udjelom masti i malo ugljikohidrata za 30% su reduciranih psihijatrijski […]

Psihijatrija

Koronarna bolest i demencija

Odrasle osobe kojima je dijagnosticirana koronarna bolest srca pod povećanim su rizikom za razvoj demencije, uključujući sve uzroke, Alzheimerovu bolest kao i vaskularnu demenciju, koja nosi najveći rizik od oko 36% — ako se javlja prije dobi od 45 godina. Navedeno pokazuju rezultati velike opservacijske studije. Studija je uključila 432,667 ispitanika iz Velike Britanije, prosječne […]

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]

Psihijatrija

Može li anksioznost biti razlog otpadanja kose?