Pozdrav

Imam 32 godine, živim u Zagrebu.
Otkada znam za sebe imam osjecaj da čudno i drugačije dišem. Kao da ne hvatam zrak istom brzinom i količini kao i drugi.
Zijevam jako često, do te mjere da me ljudi prepoznaju po zijevanju i da se često spominje moje zijevanje u društvu.

Moje zijevanje je hvatanje zraka, s time da tek od 3,4 zijeva ja mogu reći da sam donekle napunila pluća zrakom.

U poslijednje vrijeme događa se dnevno, najviše osjetim tegobe prije spavanja.

Osjecaj je pomalo tjeskoban, kao da mi nešto sjedi na prsima. Počela sam pratiti na youtubeu vježbe pravilnog disanja i meditacije ali i dalje se vracam na staro i nije mi bolje. Pomaže mi da se trenutno smirim i zaista se trudim disat prsnom koši – ali zaboravim se kad mi “hitno” treba zraka.

Nisam imala covid – odnosno nisam se imala potrebe testirati. Možda jesam imala u 4mjesecu, jer sam se nešto čudno razbolila preko noći, ali tada nije bilo testiranja i nakon tjedan dana mi je bilo bolje. Imala sam samo težak osjecaj na očima i strašno mi se spavalo, povišena temperatura i glavobolju. Spominjem ovo jer sve više čujem da se pluća nakon COVIDa ne oporavljaju kako treba, pa me strah da se i to meni nije dogodilo.

Imam inače policistične jajnike koje sam riješavala prirodnim tinkturama, one su mi smanjile bolne menstruacije. I dalje boli ali zadnja 2 mjeseca ne onoliko koliko je znalo.

Patim inače od migrena, odnosno tenzijskih glavobolja. One mi se pojave barem 1 mjesecno, trigeri su mi promijena vremena, propuh, prostorija bez zraka, hormonalno i nagli stres.

Osjecaj kojeg imam sada mi je teško za opisati, ali pokušat ću.
Dok sjedim i pišem ovo, uhvatilo me ono što ja zovem “disanje”. Ja sjedim mirno, nisam u nikakvome stresu barem koliko mi se čini i hvatam zrak zijevanjem. Moje zijevanje izgleda ovako, dignem glavu, široko otvorim usta i malo stanem na tom putu jer čekam onaj zadnji “klik” da znam da sam napunila pluca do kraja. Kad se ne dogodi “odustanem” i zatvorim usta i vrlo skoro kreće drugi. To radim dok mi se pluca ne napune do mjere koje zadovoljava moja pluca. Kao da ne znam ustvari zijevat, pa moram više puta ne bi li pogodila cilj. Spavam i zimi sa prozorom na kip, ako osjetim da nema u prostoriji zraka postanem tjeskobna, mozda tjeskobnija od drugih. Nisam paničar, znam se nosit sa stresnim situacijama. Kao najstarija kćer nekako sam razvila tu čvrstoću.

Jesam, pusac sam, ali sve rijeđe i rijeđe pušim. Smatram da nisam “teški”ovisni pušać i mogla bih prestati bez problema, pušim društva radi. Pušim lagani motani duhan a ne cigarete iz kutije.

Možda je i psihički – ali dio mene govori da ipak možda nije, a drugi dio samo žudi za plucima koji su puni kisika i koji nemaju nikakvih briga. Čini mi se da ljeti manje imam ovih problema, ne mogu reći sa sigurnošću ali ne pamtim da sam ovo ljeto se ovoliko mučila.

Dok sam pisala ovaj tekst ja sam zijevnula sigurno 7,8 puta. Mislim da mi je ovo krenulo ovako teško prije 3,4 tjedna negdje i dalje traje.

Moja su pitanja – što bi ovo moglo biti? Zašto imam sve više i više problema sa disanjem? Što bi bio dobar prvi korak kako da sebi olakšam? Kojeg doktora da odem vidjeti zbog ovog problema?

Hvala puno od srca
Stephanie Pojatina

Poštovana,
Svakako trebate prestati pušiti. Vaše tegobe mogu biti izazvane i slabijim kretanjem, padom krvnog tlaka. U mirovanju se zijevanje češće javlja.
Ukoliko imate migrene, bilo bi dobro učiniti UZV srca da se isključi bilo kakva prirođena greška, kao npr. defekt septuma srca.
Javite se pulmologu koji će procijeniti da li je potrebna obrada pluća. Ukoliko ste i imali COVID-19, ove tegobe ne bi trebale biti povezane s bolešću jer ste imali blage simptome i niste imali upalu pluća.
Lijepi pozdrav