Poštovanje. Imam 23 godine i u oktobru sam radila OGtt test sa insulinemijom i doktorica mi je konstatovala insulinsku rezistencija. Taj put glukoza je bila dobra i u granicama, ali je insulin nakon 120 min bio 35. Pijem Siofor 500 2 puta i doktorica mi je rekla da uradim nalaze nakon 3 mjeseca, ali ovaj put samo da uradim insulin na taste, sat i dva nakon doručka. U februaru 2019. rezultati su bili slijedeći :insulin 0 min =6.0, insulin 60 min nakon doručka=7.6 i insulin 120 min nakon doručka =6.7
I dalje pijem terapiju i danas sam radila također nalaze, samo insulin na 0 min 60 i 120 min nakon doručka i rezultati su slijedeći insulin 0 min= 7.6
60 min nakon doručka 8.7 i 120 min nakon doručka =12.2. S obzirom kad usporedim prijašnje nalaze insulina vidim da se on nakon 120 min vraćao na početne vrijednosti pa me sad brine ova vrijednost na 120 min od 12. 2. Iako je u referetnim vrijednostima i dalje bojim se da nešto nije dobro pa da li mi Vi možete protumačiti sve ovo. Unaprijed Vam hvala.

Za postavljanje dijagnoze predijabetesa (oštećene tolerancije glukoze) potrebno je izmjeriti vrijednosti glukoze natašte (8 sati nakon noćnog gladovanja) i postprandijalno (dva sata nakon doručka), a prema dobivenim rezultatima predijabetes se može podijeliti u nekoliko kategorija, ovisno o izmjerenoj vrijednosti glukoze u krvi. Konačna patologija testa za rezistenciju na inzulin je test tolerancije na glukozu (GTT) s inzulinom. Dva sata nakon obroka razina šećera u krvi ne bi smjela biti veća od 7,5 mmol/L, odnosno ako jest, to je razlog za sumnju. Ako se potvrdi sumnja, pacijent će biti upućen na opsežnije pretrage. Jedna od važnijih je i mjerenje HbA1c, odnosno kontrola glikoziliranog hemoglobina, na temelju koje se može utvrditi prosječna razina glukoze u krvi u prošla tri mjeseca. Vrijednosti glikoziliranog hemoglobina (HbA1c) u predijabetesu variraju između 5,7 i 6,4%. Na temelju te pretrage može se dijagnosticirati dijabetes. Inzulinska rezistencija može dovesti do visoke razine šećera u krvi i šećerne bolesti tipa 2. 

Suvremena istraživanja su pokazala da postoji veza između autoimunih bolesti štitne žlijezde i dijabetesa tipa 1 kod djece i mladih. Također poznata je veza između povišenog insulina i sindroma policističnih jajnika, zbog čega insulinska rezistencija može voditi u hormonski disbalans. Kao rezultat nastaje povećana produkcija testosterona, ali i estrogena, što se negativno odražava na menstrualni ciklus.

Testovi provjere inzulinske rezistencije trebaju se sagledati u okviru općeg stanja pacijenta. Neki od dodatnih znakova upozorenja na koje trebate paziti u analizama krvnih testova su povišeni trigliceridi i loš kolesterol (LDL), povišen ALT u testu funkcije jetre, opseg struka veći od 80 cm za žene i 90 cm za muškarce, visoki krvni tlak. Redovito pratite sve metaboličke parametre. Hormonska i metabolička neravnoteža može dovesti dugoročno do značajnih poremećaja u krvotoku, a također značajno utjecati na plodnost i mogućnost začeća odnosno zadržavanja trudnoće. Svako dobro!