Poštovani,
moj suprug je dijabetičar tip II i koristi tablete već 12 godina. Prije dva tjedna probudio se sa naotečenim lijevim stopalom, palac lijeve noge mu je malo potamnio i javilo se crvenilo ispod palca. Uradili smo CDD pregled magistralnih arterija lijeve noge i Dg je: Celulitis pedis et cruris sin. Phlegmona incipiens diabetica pedis sin.
Preporuka ljekara je: uraditi RTGx2 lijevog stopala, Pencilin 1,6 mil x2 7 dana, Garamycin a 80 mg x 2 , 7 dana, lokalno hladne obloge i upućivanje na ev. hospitalizaciju radi dalje evaluacije dijabetesa.
Dijagnoza RTG snimka je: RTG snimci lijevog stopala ukazuju na osteolitičke promjene distalne falange palca uz mekotkivno zadebljanje. Ostali nalaz na prikazanim kostima bez osobitosti. Nema znakova svježe koštane traume.
Moj suprug je sada u bolnici i ljekar mu je rekao da se odluči da li da odstrane palac ili ne.
Molim vas da mi odgovorite da li baš treba palac da se odstrani obzirom da prst više nije taman i crvenilo se dobro povuklo. Moram napomenuti da ispod nokta ima još vrlo malo curenja.
Ljekar čeka odluku mog supruga a on ne zna što da kaže. Molim vas za vaše HITNO mišljenje. Lp

Ukoliko se kod vašeg supruga radi o komplikaciji šećerne bolesti koje se naziva dijabetičko stopalo, što predstavlja čest uzrok amputacije prstiju, potrebno je uzeti više kriterija u obzir prije nego se donese odluka o amputaciji. Promjene na stopalu dijabetičara koje predstavljaju povećan rizik od amputacije su:  periferna neuropatija s gubitkom osjeta, promjene nastale zbog izloženosti pritisku (crvenilo, žulj, krvarenje ispod žulja – natiska, ragade, odnosno napuknuća kože i druge lezije kože), koštani deformiteti stopala (istaknute glavice na kostima prstiju stopala), periferna vaksularna bolest (oslabljeni ili odsutni puls na arterijama stopala), prethodno postojanje ulceracije ili amputacije (jednog ili više prstiju, dijelova stopala ili jednog od stopala), patološke promjene na noktima (trofičke promjene, urastao nokat, gljivična oboljenja i drugo). Liječenje dijabetes melitusa pa tako i njegovih komplikacija je multidisciplinarno, što znači da zahtijeva konzultacije dijabetologa, vaskularnog i ortopedskog hirurga neurologa i specijaliste hiperbarične medicine, a nakon eventualn eamputacije potrebno je provesti rehabuilitaciju pod kontrolom specijalista fizikalne medicine. 

Profesionalna autonomija liječnika podrazumijeva odgovornost i dobro razrađen sistem pravila koja reguliraju postupanja liječnika i u skladu s tim liječnik donosi stručnu odluku. Liječnička odluka donosi se na osnovi kliničkog nalaza, općeg zdravstvenog stanja, uzimajući u obzir potencijalni rizik i dobrobit pacijenta.

Pravo hrvatskih pacijenata na informirani pristanak daje im mogućost prihvaćanja ili odbijana kirurške i druge medicinske intervencije ako je osoba pri svijesti te jamči točno informiranje o svim pitanjima koja se tiču njihovog zdravlja. Lisabonska deklaracija o pravima bolesnika (Lisabon 1981.), sadrži osnovna prava bolesnika koje mu liječnik treba osigurati te između ostaloga pacijent može prihvatiti ili odbiti liječenje nakon dobijanja adekvatne informacije.

Svako dobro!