Alkohol se najčešće zlorabi kao sredstvo za ublažavanje anksioznosti, depresije i nesanice (hipoteza samoliječenja) što može rezultirati zlouporabom i ovisnošću o alkoholu i pogoršanjem.

Alkohol se najčešće zlorabi kao sredstvo za ublažavanje anksioznosti, depresije i nesanice (hipoteza samoliječenja) što može rezultirati zlouporabom i ovisnošću o alkoholu i pogoršanjem anksioznih i depresivnih simptoma sve do jasnih sekundarnih psihijatrijskih poremećaja.
Ovisnost o alkoholu i depresivno stanje, prema podacima iz literature (1, 2, 3, 4, 5, 6), često se isprepliću u raznim kombinacijama. Depresivno stanje je često među osobama koje piju, može biti pokretač ovisnog načina pijenja alkohola, može se pojaviti tijekom ovisnosti o alkoholu, zatim u ranim fazama apstinencije, nekoliko mjeseci po uspostavljenoj apstinenciji te u kriznim situacijama rehabilitacije alkoholičara. U mnogim slučajevima depresija je sekundarna u odnosu na alkoholizam. Međutim, u jednog dijela osoba koje piju alkohol depresija je primarna i neposredno ih predisponira za razvoj alkoholizma ili pogoršava već postojeću ovisnost o alkoholu.  Mnoga istraživanja pokazuju da je suicidni rizik tijekom života i postotak suicida veći u ovisnika o alkoholu nego u općoj populaciji. Prevalencija suicida među alkoholičarima iznosi 7%, a prema nekim istraživanjima i do 15%, premda već i jednokratno (umjereno) pijenje alkohola utječe na povećanje broja suicida (7).
Depresija je češća u osoba koje zloupotrebljavaju alkohol, u mlađoj dobi počinju s teškim opijanjem, imaju obiteljsku anamnezu alkoholizma, nižeg su socijalnog statusa, žena alkoholičarki i rastavljenih. Anksioznost, zloporaba drugih sredstava ovisnosti i pokušaji suicida su ostali predisponirajući čimbenici. Anamneza nedavnih, osobito negativnih životnih događaja i prijašnje depresije smatraju se rizičnim čimbenicima za sekundarnu depresiju kod muškaraca ovisnih o alkoholu.
Depresivni simptomi su uobičajeni tijekom apstinencije od alkohola, posebice nakon prethodnog perioda teškog opijanja. Klinička istraživanja ukazuju da se značajna  razina depresije javlja tijekom početka liječenja među stacionarnim pacijentima s problemima pijenja, ali se tipično poboljšava nakon 2-3 tjedna apstinencije.
Studije dugotrajnog praćenja pokazuju da sekundarna depresija nestaje tijekom prvih tjedana apstinencije. Ipak, depresivni simptomi mogu potrajati duže ili se mogu javiti i kasnije tijekom apstinencije.
Učestalo pojavljivanje depresije i alkoholizma potaklo je pitanje moguće genetičke povezanosti. Prema dosadašnjim istraživanjima prenose se neovisno unutar obitelji, premda se oba poremećaja javljaju u široj obitelji te da komorbidnost nastaje zbog šest specifičnih genetskih i okolinskih čimbenika (8). Danas se smatra da je disfunkcija serotonina u biološkoj podlozi alkoholizma, anksioznosti, depresije, suicida, alkoholom potaknute depresije, impulzivnosti i nasilja. Pad aktivnosti serotonina povezan je s porastom agresivnosti i impulzivnosti i ranim početkom alkoholizma među mladim muškarcima. Prema epidemiološkim studijama alkoholizam prethodi depresiji (primarni alkoholizam) u 78% muškaraca, a depresija prethodi zlouporabi ili ovisnosti o alkoholu (primarna depresija) u 66% žena.
Oko 30 do 40% alkoholičara obole i od velikog depresivnog poremećaja. Veća je učestalost alkoholizma među muškarcima, a depresije među ženama. Teški depresivni poremećaj javlja se češće u muškaraca alkoholičara (5%) i žena alkoholičarki (19%) za razliku od opće populacije muškaraca (oko 3%) i žena (7%). Prema američkoj NCS studiji (National Comorbidity Survey) životni rizik od razvoja ovisnosti o alkoholu značajno je povišen kako za muškarce (2.95), tako i za žene (4.05) koji boluju od velikog depresivnog poremećaja (9). Prema jednoj drugoj velikoj epidemiološkoj studiji depresija je ustanovljena kod 48,5% žena ovisnih o alkoholu, što je četiri puta više nego u općoj populaciji.
Duševni poremećaji, bilo primarni ili sekundarni, koji se javljaju uz alkoholizam mogu se liječiti samo u trijeznom stanju. Važno je naglasiti da liječenje bolesnika s dvojnim dijagnozama zahtijeva u prvom redu apstinenciju od alkohola te stabilizaciju komorbidnih simptoma, a u cilju poboljšanja bolesnikova zdravlja i psihosocijalnog funcioniranja. Uvijek vrijedi pravilo da se komorbidni duševni poremećaji liječe istovremeno s liječenjem alkoholizma. Liječenje depresije koja se javlja zajedno s alkoholizmom nije moguće dok se ne uspostavi apstinencija.
Kognitivno-bihejvioralna terapija, metode individualne i grupne psihoterapije te metode socioterapijske zajednice pokazale su se učinkovite u liječenju ovisnosti o alkoholu kao i depresivnog poremećaja (10). S obzirom na to da se alkoholizam danas shvaća kao poremećaj interakcije unutar obiteljskog sustava potrebno je odmah na početku tretmana uključiti obitelj u proces liječenja pri čemu je najvažnija izmjena ponašanja cijele obiteljske skupine. U tretmanu alkoholizma nezaobilazan je i rehabilitacijski postupak kroz Klubove liječenih alkoholičara (KLA). Alkoholičar i članovi njegove obitelji dolaze jedanput tjedno na sastanke kluba, gdje članovi iznose svoje poteškoće, dileme i strahove u svezi s osobnim liječenjem. Bitne su značajke klubova liječenih alkoholičara samopomoć i uzajamna pomoć. KLA je mjesto gdje se njeguje i uči novi stil i način života čitave obitelji bez alkohola. Uspostavljaju se novi i vrijedniji međuljudski odnosi u obiteljskoj sredini.
Psihofarmakoterapija se započinje anksioliticima (benzodiazepini, nebenzodiazepinski anksiolitik buspiron), ali treba uzeti u obzir adiktivni potencijal benzodiazepina i individualnu sklonost alkoholičara za razvoj ovisnosti i nakon nekoliko dana ili tjedana postupno ih isključivati iz terapije. Ponekad simptomi depresije nestaju zajedno sa simptomima apstinencijske krize, tijekom prvih nekoliko dana ili tjedana apstinencije, a u tom slučaju ne treba provoditi liječenje depresije. Ukoliko intenzivni depresivni simptomi traju mjesec dana ili duže ili ako se radi o primarnom depresivnom poremećaju provodi se i terapija antidepresivima i stabilizatorima raspoloženja prema uobičajenim načelima liječenja.
Iako SSRI nisu istraživani u sklopu liječenja depresije u alkoholičara u tolikoj mjeri kao triciklički antidepresivi, a kako su podnošljiviji i manje toksični danas im se daje prednost u liječenju depresije u komorbiditetu s ovisnošću o alkoholu.
Nekoliko je studija na uvjerljiv način potkrijepilo dokazima korisnost terapije disulfiramom. Ako se nakon disulfirama uzima alkohol, dolazi do pojave simptoma intoksikacije kao što su crvenilo u licu, glavobolja, lupanje srca, gušenje, slabost, povraćanje, a uz veće doze alkohola i do aritmije, hipertenzije, nesvjestice pa čak i do smrti. Disulfiram blokira razgradnju alkohola u acetaldehidnom stadiju, inhibirajući jetreni enzim aldehid dehidrogenazu, što dovodi do nakupljanja acetaldehida u tijelu. Disulfiram-etanol reakcija započinje obično 10-30 minuta nakon pijenja i može trajati nekoliko sati.. Uobičajna dnevna doza je od 250-500 mg dnevno. Disulfiram se uzima prema dogovoru s motiviranim pacijentom i to u vremenu od par mjeseci do godinu dana svakodnevno, a zatim prema potrebi u provocirajućim situacijama. Može se uočiti da je najveći broj uspješnih apstinenata upravo među onima koji uzimaju disulfiram. Bolesnici koji uzimaju disulfiram govore o smanjenju želje za konzumiranjem alkohola za vrijeme uzimanja disulfirama (11).

Depresivni bolesnik teško prihvaća prestanak pijenja, a neliječena depresija ubrzava i pogoršava tijek ovisnosti o alkoholu. Stoga je u liječenju ovisnosti o alkoholu iznimno važno obratiti pažnju na komorbidne poremećaje i njih adekvatno tretirati uz alkoholizam kako bi se postigao potpuniji uspjeh u liječenju.