Arterijska hipertenzija je nesumnjivo jedan od glavnih rizika za nastanak koronarne bolesti (angina pektoris i infarkt miokarda), moždanog udara, srčanog zatajenja i kronične bubrežne bolesti.

Uvod

Arterijska hipertenzija je nesumnjivo jedan od glavnih rizika za nastanak koronarne bolesti (angina pektoris i infarkt miokarda), moždanog udara, srčanog zatajenja i kronične bubrežne bolesti. Drugim riječima, bolesnici s visokim vrijednostima krvnog tlaka imaju više od 6 puta veći rizik obolijevanja od koronarne bolesti i više od 19 puta veći rizik od cerebrovaskularne smrti

Definicija

Krvni je tlak sila, koja se javlja u stjenci arterija dok krv prolazi kroz njih. Ta sila pomaže da bi krvi u arterijama mogla glatko teći .

Općenito o tlaku

Krvni tlak se izražava u milimetrima žive (mm Hg). Izmjereni tlak izražavaju dvije brojke. Obje su jednako važne. Prva označava sistolički tlak – visina tlaka u arterijama kada se srce steže (što se zove sistola) i otpušta krv u aortu. Drugi broj je dijastolički tlak, koji pokazuje visinu tlaka koji ostaje u arterijama između otkucaja kad se srce opušta i kad se puni krvlju (što se zove dijastola). Mnogi faktori mogu utjecati na krvni tlak, uključujući volumen tekućine u tijelu, sadržaj soli u tijelu, stanje bubrega, živčanog sustava, krvnih žila i razine različitih hormona u tijelu.

Podjela hipertenzije

Dva su oblika hipertenzije: primarni (esencijalni) i sekundarni. Esencijalna hipertenzija obuhvaća 90-95% hipertenzivnih pacijenata i nema jasna uzroka. U većine osoba koje imaju visoki krvni tlak teško je utvrditi što točno podiže njihov tlak. Pretjeran unos soli, emocionalni stresovi i pretilost potiču stvaranje hipertenzivnog stanja kod genetski predisponiranih osoba ili pogoršavaju ranije postojeću hipertenziju. Sekundarna hipertenzija (u 5 do 10% slučajeva visokog tlaka) najčešće je posljedica bubrežnih bolesti, ali i infektivnih i endokrinih bolesti te ateroskleroze. 

Simptomi hipertenzije

Simptomi hipertenzije su: glavobolja, umor, smetenost, promjene vida, mučnina, povraćanje, anksioznost, pretjerano znojenje, drhtanje mišića, bolovi u prsnom košu, zujanje u ušima, nedostatak zraka i osjećaj lupanja srca. Organi koji su najčešće podložni nepovoljnom utjecaju visokog tlaka su: arterije, srce, mozak, bubrezi i oči. Kad je udružen s drugim štetnim čimbenicima (dijabetes, pretilost, pušenje), rizik od štetnih posljedica visokog tlaka još je i veći. Visoki tlak naziva se tihim ubojicom zato što često nema simptoma ili znakova upozorenja.

Liječenje hipertenzije

Osnovni je cilj liječenja regulirati krvni tlak. Liječi se ne medikamentozno, odnosno općim mjerama i lijekovima.  Potrebno je smanjiti unos zasićenih masti i soli u organizam, prestati pušiti, ne konzumirati kavu i alkohol, jesti što više voća,povrća i ribe. Preporučuje se povećana tjelesna aktivnost (hodanje, plivanje), održavanje normalne tjelesne težine i izbjegavanje stresnih situacija. Od lijekova, koriste se: blokatori kalcijevih kanala, blokatori ß receptora, diuretici, ACE inhibitori i AT II antagonisti.

Oštećenje ciljnih organa kod hipertenzije

Osobe sa povišenim krvnim tlakom imaju povećanu tvrdoću krvnih žila ili otpor, perifernih arterija u tkivima cijelog tijela. Ovo povećanje otpora uzrokuje naporniji rad srčanog mišića da bi ispumpao zadovoljavajuću količinu krvi u krvne žile. Takvo povećano radno opterećenje može uzrokovati naprezanje srca što može dovesti do srčanih abnormalnosti kao što je uvećanje srčanog mišića. Takvo uvećanje vidljivo je na RTG srca i pluća, ehokardiografiji, elektrokardiogramu. Ehokardiografija je korisna u određivanju debljine stjenke lijevog ventrikula (glavne strane koja pumpa krv u tijelo). Povećanje srca može biti prethodnik srčanog zatajivanja, bolesti koronarnih krvnih žila, abnormalnosti srčane frekvencije i ritma (srčane aritmije). Pravilno liječenje hipertenzije i njenih komplikacija može poboljšati neke od ovih abnormalnosti. Testovi krvi i urina mogu pomoći u otkrivanju bubrežnih abnormalnosti u osoba sa povišenim krvim tlakom. Određujući vrijednost kreatinina u serumu možemo vidjeti funkciju bubrega. Njegova povišena vrijednost ukazuje na oštećenje bubrega. Prisutnost proteina u mokraći (proterinurija) može upućivati na oštećenje bubrega hipertenzijom iako je vrijednost serumskog kreatinina uredna. Proteinurija signalizira istrošenost bubrežne funkcije ako krvni tlak nije kontroliran. Čak i mala količina proteina (mikroalbuminurija) bože biti signal neminovnog bubrežnog zatajivanja i drugih krvožilnih komplikacija u osoba sa nekontroliranom hipertenzijom

Mjesto rampirila u terapiji hipertenzije

ACEI su u kardiovaskularnoj medicini  već 30 godinau kliničkoj primjeni. Primjenjuju se  u liječenju sistoličke disfunkcije/zatajivanja srca,  u akutnom infarktu, u sekundarnoj prevenciji IM i CVI, u nefroprotekciji, a karakterizira ih metabolička neutralnost. Ramipril se ubraja u novu generaciju ACE inhibitora koju karakterizira i niz dodatnih učinaka kao: sniženje krvnog tlaka, sniženje proteinurije, smanjenje mortaliteta  nakon infarkta srca, smanenje progresije nefropatije, ima veću tkivnu selektivnost, bioraspoloživost mu je  > 50%, te se dozira jednom na dan. Ramipril učinkovito djeluje na sniženje tlaka te  usporava progresiju ateroskleroze.  Ramipril 2.5 mg/dan bio je djelotvoran u statistički značajno većem broja bolesnika nego lisinopril 10 mg/dan. Ramipril sniženjem sistoličkog tlaka za 3,3mmHg i dijastoličkog za 1,4mmHg smanjuje rizik od srčanog infarkta za 20%, moždanog udara za 32%, a ukupnu kardiovaslularnu smrtnost smanjuje za 20%.  Što se tiče doziranja kod smanjenje rizika infarkta miokarda i moždanog udara, te kardiovaskularne bolesti i smrti: početna doza: 2,5 mg jednom dnevno, doza održavanja: 10 mg dnevno. Kod arterijske hipertenzije: početna doza: 1,25 mg jednom dnevno, doza održavanja: 2,5 – 5 mg dnevno, kod zatajenje srca:početna doza: 1,25 mg jednom dnevno, doza održavanja: 2,5 – 10 mg jednom ili 2 puta dnevno, u stanju nakon infarkta:početna doza: 2,5 – 5 mg 2 puta dnevno, doza održavanja: 2,5 – 5 mg 2 puta dnevno. Ramipril se koristi u fiksnoj kombinaciji sa HCTZ zbog  bolje kontrola vrijednosti arterijskog tlaka. Protuteža je  sekundarnoj aktivaciji renin-angiotenzin sustava zbog diuretika. Smanjuje rizik od nastanka elektrolitskog disbalansa (kalij, magnezij) te ima sinergistički antiproteinurički učinak. Poglavito u prisustvu visokog unosa soli, smanjuje neželjeni metabolički učinaka diuretika. Zaključno  možemo reći da je učinkovit u snižavanju povišenog krvnog tlaka, da učinkovito smanjenju ukupnu smrtnosti u bolesnika s akutnim infarktom miokarda kompliciranim klinički evidentnim zatajivanjem srca. Učinkovit jeu prevenciji kardiovaskularnih događaja u visokorizičnih bolesnika,usporava progresiju ateroskleroze , smanjuje rizik od nastanka novonastalog dijabetesa, smanjuje proteinuriju i progresiju nefropatije.